Tekstovi sa tagom: tv serija

Nepoznat netko podmetnuo je velike eksplozije u tri najveća poljska grada – Varšavi, Krakovu i Gdanjsku – koje su zemlju zavile u crno, vladajući komunisti, oporba iz Solidarnosti i crkva su se pomirili i ujedinili protiv zajedničke prijetnje te nije došlo do promjene vlasti, što je spriječilo i pad Berlinskog zida, SSSR se također nije raspao a Hladni rat i dalje traje. Komunjare i dalje vladaju, tajne službe i dalje špijuniraju svakoga, represija je gadna ali Poljska je krenula putem gospodarskih reformi kineskog tipa (ili jugoslavenskog u Vidojkovićevoj knjizi) koje su zemlju podigle na noge

Kome je bila nedovoljna televizijska porcija klinaca iz Bavaništa, posezao bi za romanom Milana Brujića Divlje godine (Biblioteka Raspust, Nolit, Beograd, 1975) kao, samo usput se odmarajući od Stripoteke, Lunovog Magnus stripa, Politikinog Zabavnika, od Zagora, Čeličnog gusara, Teksa Vilera. Pasalo je i uz Ripa Kirbija, Fantoma, ali i uz Ćopićeve Magareće godine i još dve družbe, Sinjeg galeba (Tone Seliškar) i Pere Kvržice (Mato Lovrak). Tako su nas vaspitavali, uživajući u “prevari” tek malo manje nego mi

Unatoč mračnoj temi, riječ je o iznimno zabavnoj i duhovitoj seriji koja čak i u motivima smrti uvijek uspijeva naći nešto zabavno. Ali glavni razlog je glavna glumica, Natasha Lyonne, poznata iz odlične serije „Orange is the New Black“; sa svojom kovrčavom kosom, hrapavim glasom i opakom jezičinom Nadja je tipična cinična Njujorčanka, prodorna poput buldožera, koju ni smrt (doslovno!) neće spriječiti da dođe do posljednje, najmanje lutke i otkrije koji kurac joj se događa

Iako je radoznalost dublja od ljubavi prema dobrom zapletu, za seriju je zapravo odlično to što nemamo odgovore na sva pitanja. Ostajemo uskraćeni za onaj najvažniji – da li je Alec Wilson propalica, monstrum i patološki lažov bez trunke savesti, ili je ipak bonvivant i šarmantni prevarant, koji se istakao kao vojnik u Drugom svetskom ratu i u krajnjoj instanci umeo da razlikuje dobro od zla, dok je neko drugi za njega pleo mrežu

Šokantne scene i preokreti neophodni su da pažnja prosečnog omladinca koji serije ionako prati dok skroluje po Instagramu ne bi stopostotno pripala toj društvenoj mreži. Kako serija odmiče, ti šokantni obrti postaju donekle predvidivi, jer se matrica po kojoj se dešavaju ponavlja. Stalker tako gubi na slojevitosti i postaje još jedan manijak u nizu koji ne može da odoli krvoločnom instinktu. Naravno da nema ljubavi u uhođenju, niti romantike u opsesiji. Sociopate potpuno drugačije poimaju osećanja svojstvena normalnom i (donekle) socijalno adaptiranom pojedincu. Međutim, koliko smo svi mi normalni, prilagođeni i u stanju da se uklopimo?

Za razliku od specijalizovanih magazina ili web-sajtova koji pomno prate svaku od nekoliko stotina ovogodišnjih TV serija, naš tročlani tim recenzenata mogao je da se bavi samo onim što su stigli da vide tokom poslednjih 12 meseci. Svako od nas imao je prava da izabere pet voljenih naslova, te su ukupno ovih petnaest preporuka – naš izbor, naša odgovornost i naš mali ekran...

Navući se na seriju ''Prijatelji'', željeti osvojiti plišanu igračku iako znaš da je zapravo želiš samo zato što ti je stroj rekao da je riječ o nagradi, ''starter paket'' za postajanje čovjekom koji uključuje ključeve auta, stres-lopticu, flastere te knjigu doktora Oza o dijetama... ili bilo što drugo od čega apsolutno nemaš koristi, sve je to jako ljudski i jako uspješno prikazano u ovoj humorističnoj seriji koja se bavi temama koje su ponekad sve samo ne humoristične

American Vandal dobar dio svog humora bazira na tom kontrastu prizemne degutantnosti srednjoškolskih ekscesa i ozbiljnosti s kojom ih komentiraju kako Peter i Sam, tako i ostali učenici koje oni intervjuiraju u potrazi za pravom istinom. I mada humor svakako jest jedan od najprivlačnijih aspekata ove serije, ona se gleda s guštom prije svega zato što je briljantan – whodunit

Sposobnošću da iznenađuje čak i u poodmaklom stadiju pete sezone BoJack Horseman je zavrijedio mjesto u panteonu najvećih televizijskih serija

Potpuna indiferentnost kojom sugovornici pristaju na Baron Cohenove spačke zabrinjava puno više od ideološkog razdora. Politički stavovi su ionako teorijski konstrukt kojeg se pojedinci, više ili (puno češće) manje drže, a ovo su vrlo konkretne situacije u kojima ćemo se zapitati koliko treba ljudske pristojnosti da ne prodate brod nekome tko ga namjerava pretvoriti u zatvor za bijelo roblje ili ne kušate ljudsko meso koje vam je ponuđeno. U takvim trenucima "Who is America?" otkriva lice ispod bombastičnih naslova i ideoloških rovovskih bitki današnjeg društva – ono koje ne mari ni za što doli za vlastiti probitak i promociju

Kad se dogodi prava predstava, a mi smo ih u Splitu imali dosta, i kada se desi dobra uloga, onda je to za mene centar svijeta. Ja nemam nikakvih kompleksa u odnosu na druge. Premda ljudi kažu da sam trebala negdje otići, meni se čini da ono što sam napravila,  ako sam dobro napravila, da je to najvažnije. Ovdje se dobro osjećam, a da sam u Zagrebu možda bih se isto tako dobro osjećala, a možda i ne. Možda bih igrala manje. Područje Dalmacije je vrlo toplo, pulsirajuće. Kada dođe pravi režiser i ljudi se okupe oko njega, onda se stvaraju prave stvari u teatru. Odigrala sam niz stvarno zanimljivih uloga. Rijetko koja glumica u svojoj karijeri ima priliku tako nešto ostvariti

„Comrade Detective“ doista se doima kao skup najgorih ideja i klišeja koje je trust TV mozgova uspio smisliti, ali na neku čudnu foru svih šest epizoda ćete brzo odgledati, a vjerujem i uživati. Ali, seriju treba gledati i kao upozorenje: ona jest zamišljena kao satira komunizma i kapitalizma, kao propaganda, ali prije svega to je ipak zabava. Nama se danas to sve čini zabavno baš zato što je dozlaboga zastarjelo, što i jest jer je u ono vrijeme propaganda bila lako vidljiva na svakom uglu, ali mi smo danas fakat izloženiji propagandi nego ikada ranije, samo što se to danas ne zove propaganda

Prikazujući mlade kreativce odbačene na krajnje margine društva samo radi kombinacije njihove boje kože i seksualnosti, serija Pose uspješno balansira između vedrine i mraka

Serija 3 % se nastavlja na suvremeni distopijski trend primjetan u televizijskim (Sluškinjina priča) i filmskim produkcijama (Igre gladi, Labirint smrti, Divergent), potaknut zabrinjavajućim, populističkim i totalitarnim praksama te neokonzervativnim revolucijama uočljivima u svijetu koji je izgubio svoj kompas. Serije time kao i svaka spekulativna fikcija reagiraju na pokazatelje iz društveno-političko-ekonomske stvarnosti pa je ovdje zamjetan niz poticaja iz situacija u današnjem svijetu, ali i autohtonih brazilskih problema

Tko je čovjek koji je još sedamdesetih godina s tolikom lakoćom govorio i naučavao  puk o spolnosti i seksu? Tko je autor čija kritička oštrica ubada u sridu i bez greške, tko je čovjek čiji se TV komentari mogu podičiti rijetko viđenom erudicijom i elokvencijom? I naposljetku, tko je markantni, načitani Splićanin koji je s lakoćom skidao zagrebački akcent, a u ugovoru s televizijom imao je klauzulu kako četvrtkom navečer mora biti slobodan, jer baš tada seksualno zadovoljava svoju ženu? O Nikši Fulgosiju zna se malo, no ono što se zna, ušlo je u urbane legende starijih televizijskih znalaca