Tekstovi sa tagom: ustaše

Žitelji Zagorske ulice u Zemunu će uskoro dobiti adresu u Ulici Blagoja Jovovića, po atentatoru na Antu Pavelića, a biće promenjena i imena ulica Porečke, Hvarske, Hrvatske na Paliluli, zatim Splitske, Podravske i Bjelovarske na Voždovcu i Šibeničke (Zvezdara). Promeniće se i nazivi Ljubljanske, Bledske, Bosanske i Mariborske na Zvezdari, Celjske ulice na Vračaru, Lopudske na Savskom vencu, Murske na Voždovcu, Zeničke na Paliluli

Blajburški mit je hrvatska varijanta kosovskog mita, slavljenje i komemoriranje poraza, inspiracija za osvetu i restauraciju izgubljene države. Najveća dostignuća najgorih među hrvatskim nacionalistima dolaze od imitiranja najgorih elemenata srpskog nacionalizma. Blajburški mit je mlađi od kosovskog ali skrojen po istoj matrici

Beogradska publika je premijeru filma pratila u mukloj tišini, dok se razvijao odjek krivice koja raste iz onog pitanja „zašto su oni tamo, a mi ovde.“ Pojedinci i pojedinke koji su umakli od većinske grupe koja poštuje njuejdž prakse koje nas uče da su bolne teme za izbegavanje, uprkos tome što svet i danas broji milione žrtava i izbeglica koje beže od gladi, silovanja, mučenja i rata, dobili su neprocenjivu istorijsku lekciju o hrabrosti, humanosti i rođenju građanskog aktivizma, u vreme kada se to plaćalo glavom

Film redateljice Dane Budisavljević (koja s junakinjom filma nije u srodstvu) temelji se na dnevničkim zapisima koje je Budisavljević vodila od 1941. do 1945, koji su pronađeni nakon njene smrti i objavljeni tek 2003. Zapisi iz dnevnika rekonstruirani su kroz crno-bijele igrane scene u kojima junakinju igra Alma Prica.

Saznao sam da u Hrvatskoj pjevanje ustaških pjesama spada pod prekršaj iz članka 5. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Ja sam majke mi, bio uvjeren kako se javni red i mir krši ako poslije 22h glasno pjevaš bilo što, dok pjevanje ustaških pjesama spada pod veličanje fašizma i širenje mržnje. No srećom, u krivu sam

Samo je salveta u Karađorđevu 1991. pomutila slavu Karađorđeva iz 1971. kada je smenjeno popularno i reformsko hrvatsko rukovodstvo. Ideološki četnici i ustaše i danas pokušavaju ono što im je već dugo primarni cilj – da u krvi umore i raskomadaju Bosnu i Hercegovinu. Taj cilj ne menja se od vremena njihovih ideoloških predaka u Drugom svetskom ratu. Sredstva i saveznici za postizanje takvog cilja se nisu birala pre osam decenija, ne biraju se ni danas

Pošto zna da veliki dio hrvatskih Srba nije otišao u četnike nego u partizane, Lozo onda i partizane uvlači kao počinitelje tog navodnog genocida nad Hrvatima, čime upada u drugu logičku klopku. Naime, već od početka rata Hrvati se masovno uključuju u partizane – Prvi partizanski odred sastavljen je 99 posto od Hrvata – a nakon pada Italije 1943. Hrvati čine većinu u partizanskom pokretu u NDH, pa onda po Lozi ispada da su Hrvati činili genocid nad Hrvatima. Prema Lozi, ubijati ustaše znači genocid nad Hrvatima. To je isto kao reći da je nakon Bleiburga počinjen genocid nad Hrvatima. Nema spora da su nakon rata i na Bleiburgu počinjeni zločini, ali je ključno to što nitko od strane partizana nije ubijen zato što je bio Hrvat, nego zato što je bio ustaša ili kolaboracionist

Nema ništa protiv Rade Končara ni njegove familije. Samo ne voli Srbe, komuniste i narodne heroje. Nema, dakle, ništa protiv Končara osim što mrzi ono što je Končar bio. To je karakteristično za fašiste: oni vole ljude kao apstrakciju, a konkretne ljude kolju. Oni čak ne vole ni svoj narod – oni samo mrze drugi. Intenzitet te mržnje treba da nadomjesti osjećaj inferiornosti koji ih muči

Ogromna je bila Jakobova zbunjenost onog dana kada je pročitao u novinama državni proglas u kojem se nalagalo da svi građani nove zemlje, židovskog porijekla, obavezno moraju na rukavu kaputa nositi prišivenu žutu Davidovu zvijezdu i da će svako nepoštivanje odredbi iz proglasa biti strogo sankcionirano. Jutro poslije objavljivanja proglasa Jakob je na posao došao s Davidovom zvijezdom zašivenom na rukavu kaputa. U kancelariji je tog dana bio tiši nego uobičajeno, ali pomalo rastresen i nemiran. Na povratku kući hodao je nesigurnim i brzim korakom, oborene glave, nastojeći se kretati uličicama i čikmama koje su u to doba bile puste

Na pitanje novinara Večernjeg lista bi li prihvatili Pavelićeve i Luburićeve posmrtne ostatke i jesu li ih o tome već kontaktirali, iz hrvatskog Ministarstva vanjskih poslova kažu da takvo pitanje zasad nisu dobili i da je prerano govoriti o novom španskom zakonu. Ali, šta ako iz Španije pitanje upute Ministarstvu vanjskih poslova Pavelićeve i Luburićeve rodne Bosne i Hercegovine?

Predsednik Jugoslavije maršal Josip Broz Tito boravio je u Njujorku za vreme redovnog godišnjeg zasedanja Generalne skupštine Ujedinjenih nacija u septembru 1960. godine. Susret lidera nesvrstanih iz organizovan je u zgradi Stalne misije SFRJ pri UN na Petoj aveniji. To okupljanje lidera nesvrstanih u jugoslovenskoj misiji prethodilo je dogovoru oko održavanja prve konferencije nesvrstanih u Beogradu, godinu dana kasnije. Neposredno pre Titovog dolaska kvislinška emigracija održala je proteste, iznervirana činjenicom da će SAD ugostiti objekat njihove mržnje. Poklonici čiča Draže i ostalih kvislinga okupili su se u prilično neznatnom broju, bilo ih je jedva pedesetak, uključujući konje i policiju, kao što se da videti na fotografijama. O prirodi tog protesta dovoljno govore transparenti sa veselo kretenskim natpisima koji vele da je Tito Trojanski konj Moskve, crvena zvečarka i moskovski špijun, da je Draža žrtva, da pomagati Titu znači pomagati komunizmu itd. Američka administracija nije imala baš previše razumevanja za četničke i slične ustaške argument, već je Tito pripremljen kako dolikuje velikim državnicima, a Njujork je postao jedna od tačaka na zemaljskoj kugli gde je Tito stvarao pokret nesvrstanih. U međuvremenu je Tito prmeinuo, ovi mahniti demonstranti su pobedili i razorili Jugoslaviju, a lideri današnjih državica nastalih posle raspada mogu samo da sanjaju o tretmanu kakav je imao Tito u SAD i širom sveta. Podsetimo se tih lepih vremena kad su četnici i ustaše bili samo neke malobrojne budale koje se kurobecaju na ulici, a ne vlasnici naših života

Zemlja gdje se otvoreno niječe genocid i nekažnjeno viče "Za dom spremni", a gradska vlast u Vodicama ispričava se da cvijeće na rivi nisu zasadili u obliku crvene zvijezde, iako se cijelo njihovo mjesto prije sedamdeset godina pod crvenom zvijezdom borilo protiv Talijana, Nijemaca i domaćih izdajnika, završila je u čudnom, ustaškom mjehuriću, s drugačijom poviješću i izvrnutim političkim vrijednostima. Ali već iza granice, kad prođete kroz prozirnu opnu od sapunice, svijet je ponovno normalan, nekadašnji antifašistički junaci ponosno nose odlikovanja na prsima, a članovi Hitlerjugenda srame se prošlosti

U posljednjih par mjeseci Roman Leljak je ubio još 350.000 Hrvata, oživio 53.836 partizana, ubio 6.743 branitelja i ubacio dodatnih 1.600 ustaša u Hudu jamu. Iako sam napominje da koristi nepotpune i uništene arhive, na kraju opet koristi zbroj svih tih nepotpunih podataka da bi mogao donositi svoje trovačke zaključke

Preko Facebook stranice "Četnici su sramota za srpski narod" otkrili smo zanimljiv blog o Drugom svetskom ratu "Bandenkampf in Jugoslawien 1941-1945" na kojem se mogu pronaći silne fotografije i priče o Drugom svetskom ratu u Jugoslaviji. Autor bloga Ivan Ž. napravio je ogroman posao, a o razlogu za stvaranje bloga i o njegovoj sadržini ovako piše na uvodnoj stranici. Ovo je "apolitički, istorijski blog o specijalnim nemačkim jedinicama koje su operisale na prostoru bivše Jugoslavije za vreme političkog, građanskog i svetskog rata 1941–1945. Sam naziv bloga je sarkastičan i sadrži originalni nemački termin za borbu protiv gerile: 'Bandenkampf', borba protiv bandi. Ne priznajući legitimnost ustaničkih snaga, Nemci su ih uporno nazivali bandama, čak i nakon što su ove isprva male jedinice prerasle u prave armije. Istovremeno, termin "borba protiv bandi" zloupotrebljavan je i kao izgovor za uništavanje čitavih naselja, masovno ubijanje civila i sprovođenje holokausta. Nemačka propaganda je uvek pridavala malo značaja i pažnje jugoslovenskim gerilcima, iako su u pokušaju njihovog uništenja zapravo formirane čitave divizije i korpusi. Ovo je priča o tim specijalnim jedinicama, vojnim operacijama, ratnim zločinima i mnogim zanimljivim, ali često morbidnim pojedincima". Izabrali smo najzanimljivije fotografije koje govore o nacističkim zločinima, herojskoj borbi partizana i sramnoj izdaji četnika, ustaša i drugih kolaboranata, i donosimo ih u formi foto-priče. Na uvodnoj fotografiji vidimo ljotićevce, pripadnike IV puka Srpskog dobrovoljačkog korpusa kako poziraju nemačkom fotografu pored natpisa "Smrt komuni – sa fronta odbrane Srpstva" (napisanog na vratima jednog od vagona kojima su transportovani na front).

Ni Huni i Avari, ni Tatari, ni Habsburzi, Ugri i Latini, ni Turci, ni Srbi niti itko s ovog ili onog svijeta nije imao tako moćne paklene naprave za uništiti cijelu jednu zemlju i već očajan narod prepustiti demografskoj eutanaziji kakva je hrvatsko „domoljublje“, kojim „najstariji narod u Europi“ (Dragan Primorac) sada maloumno eksperimentira. Misleći da je to učinkovit deterdžent za čistu i mirisnu budućnost - bez Srba, pedera, komunjara, ateista, itsl. muteža - pod crven-bijelo-plavom zastavom reinkarnirane iluzije „vjera u Boga i hrvatska sloga“. Deterdžent kakav osobno svojim izabranicima isporučuje sv. Josip, zaručnik Marijin i hranitelj Isusov, nebeski zaštitk hrvatskog naroda