Tekstovi sa tagom: vera

...a ti interesi su novac, novac i samo novac i da upravo oni imaju ključ večnog života i ako platite njihove usluge, živećete večno...

Da su priče autentične i doživljene znala sam po tome što su mi ih pričali prigušenim glasom, kao tajnu koju mi povjeravaju na čuvanje, s poštovanjem i divljenjem. Sakupljala sam ih i nosila sobom, jednako ih čuvajući, i tek ponekad, kad bih procijenila da je potrebno i da smijem, u pola glasa ispričala nekom kome su u tom trenutku bile potrebne, osjećajući da tako prenosim važnu poruku

Ne gubiti nadu znači i ne shvatati sebe, a ni druge, previše ozbiljno. Spas je tako i u humoru, mimovima i uopšte bizarnim sadržajima koji, ističući apsurdnost ljudskog postojanja, leče, ili bar ublažavaju, one mane u kojima obično nema ničega smešnog

Otkako sveštenici brinu o njihovih dušama, ljudi su, prosto, postali gori i još gori. Da li zaista postoji neko ko misli da smo svi mi bolji ljudi danas, kada se gotovo sto posto stanovništva izjašnjava kao religiozno, nego onda kada smo bili ateisti? Misli li neko, doista, da je ovo društvo, ovaj ekskrement negdašnjeg našeg društva, po bilo čemu bolje, moralnije, ako volite tu riječ – humanističkije od onoga koje je ovdje postojalo za ateističkog zemana? Kako to da sad, kad smo ,,vjerujući“, ne smijemo pustiti dijete na ulicu, a bogami ni u bogomolju, a djeca su nam se slobodna, sigurna i sama igrala za vrijeme ,,bezbožništva“?

Opozicija razumevajuće vere i objašnjavajuće nauke ima nešto drugačiji smisao no što većinom misle pozitivisti. I jedna i druga imaju sopstvene osnove u vrednostima kulture, ni jedna ni druga nisu ukorenjene u transcendentnim nor mama saznanja, pošto nam takve norme, ako postoje, ne mogu biti poznate. Vrednosti na kojima jedna i druga daju plodove — različite su. Biće potrebno razmisliti o tome u kome je značenju njihova konfliktnost slučajna, to jest civilizacijski određena, a u kome značenju izgleda da je neizbežna. Sigurno je ipak moguće uklanjanje logične forme sudara, ako nema pokušaja da se vrednosti mita ustale kao tehnološke, to jest naučno valentne. Elem, loše razlikovanje mitske, obredne i tehnološke funkcije kakvu obavljaju razne komponente zajedničkog života, neobično je rasprostranjeno

Griffith se nakon sinovljeve smrti okrenula LGBTIQ zajednici, te se pridružila pokretu PFLAG – prvoj i najvećoj organizaciji koja okuplja roditelje, rođake i prijatelje LGBTIQ osoba

Individualni identitet mora biti najvažniji. Ja mogu biti član stotina kolektivnih identiteta, participirati u njima, ali ja kao individualni identitet, ja kao ja sam nesvediv. To je individuum. Kod nas treba afirmirati individualni identitet. A mi danas svodimo sve identitete na jedan, a to je nacionalni. To je nasilje. Individuum znači da je čovjek nedjeljiva stvarnost, da je originalan, da se razlikuje od ostalih. Onda on, kao takav, može participirati u kojem hoće identitetu, a ne da se sve samo svodi na jedan kolektivni identitet i time se čini nasilje nad živim čovjekom

Alen Kristić je teolog, publicist, prevoditelj i mirovni aktivist. Jedan je od pokretača regionalnog izdanja Međunarodnog teološkog časopisa "Concilium". Pored toga što je uredio niz publikacija posvećenih svjetskom etosu, čiji je regionalni promotor već više od jednog desetljeća, objavio je: „Religija i moć“ (Rabic, Sarajevo, 2009), „Graditeljice mira – društveno-politički angažman dobitnica Nobelove nagrade za mir“ (TPO Fondacija, Sarajevo, 2012), „Tiranija religijskog – Ogledi o religijskom bezboštvu“ (Rabic, Sarajevo 2014), „Prognani u zaborav – Fragmenti o pozitivnom potencijalu religioznog“ (Synopsis, Zagreb & Sarajevo, 2015), "Gravitacije" (Shura Publikacije, Rijeka, 2017). U pripremi su njegova zbirka poezije "Agonije. Poetika tjelesno-političkog" i zbirka eseja "Religiološki ogledi. Rat - pamćenje - blasfemija".

Susan Cottrell dvadeset je godina bila članica Evangelističke crkve gdje su joj svo vrijeme govorili da je homoseksualnost grijeh u što je i sama vjerovala, ali sve se promijenilo kad joj je kći rekla da je biseksualna.

I ove godine je veliki broj mišićavih mladića skinuo odeću sa sebe, bacio se u vodu i zaplivao do krsta, na brojnim osveštanim lokacijama širom želje bez granica. Vodena manifestacija oslobodila je mnoge spartanske duše, a i tela, koja su uz smeh i hrišćansko veselje zaplivala u poznatom pravcu, verujući da to ima neke veze sa duhovnim veštinama.

Mnoga pisma koja su tokom istorije razmenjivali istopolni ljubavnici nisu sačuvana, a najčešće zbog toga što bi pisani tragovi „greha“, a nakon što su tražene sume novca isplaćivanje ucenjivačima, bivali uništavani od strane članova porodice, te bilo koje druge zainteresovane strane. Sa druge strane mnogi biografi nisu verovali u dokaze o homoseksualnoj ljubavi, čak ni kad bi se ovi našli pred njima, pa je tako, na primer, Alexander Thayer, koji se bavio Betovenovim životom, završavao sa glavoboljom svaki put kada bi naišao na dokaze o kompozitorovoj naklonosti prema mladom Karlu, pa je biografija na kraju ostala nekompletna.

Leo Varadkar, premijer Irske i njezin prvi gej lider, susrest će se s papom Franjom 25. kolovoza za vrijeme papina posjeta Dublinu povodom proslave Svjetskog susreta obitelji. Varadkar će mu postaviti pitanje zašto i istospolne obitelji nisu dobrodošle na ovu proslavu, kao i niz drugih vezanih za problematično naslijeđe Katoličke Crkve.

Mnogi srednjovekovni učenjaci su tako ova štiva tumačili sa tačke na kojoj su bili zaslepljeni predrasudama prema homoseksualnosti, te su ih često cenzurisali i menjali, a kako bi bila u skladu sa njihovim uverenjima. Moderni kritičari polako usvajaju stavove po kojima srednjovekovna gej senzibilnost nije samo slučajnost ili imitacija, već lukavstvo kojim se davala legitimnost osećanjima koja su trpela opštu osudu.

Ne možete se pozivati na Boga ugašene savjesti. Sve religije osuđuju zlo ili teološki kazano grijeh. U Katoličkoj crkvi postoji i sakrament ispovijedi koji se sastoji od toga da se priznaju vlastiti grijesi, da se kaje za njih, da se učini zadovoljština ondje gdje je to moguće, da se izvrši pokora i obeća da se više neće ponavljati ti grijesi. Čini se, bar prema javnim reakcijama mnogih praktičnih katolika, da oni sakrament ispovijedi ne doživljavaju ozbiljno i da je taj sakrament postao jedna vrsta „rituala“ kako bi se olakšala savjest i kako bi se dalje rasterećeno bez ikakve promjene nastavilo živjeti. Ako kršćani vjeruju da se preko svećenika ispovijedaju Bogu, onda se poricanjem svoje mržnje, zločina i grijeha želi prevariti i Boga

Neosporno je da postoji velika raznolikost u društvenim stavovima prema homoseksualnosti, a jedan od njih, koji je imao najveći odjek u određenim delovima društva, svakako je hrišćanski stav, koji je verovatno zasnovan na činjenici da Sveto pismo osuđuje homoseksualne radnje, te homoseksualne osobe, i da je hrišćanstvo od samog početka, uvek najotvorenijim i najjačim izrazima, učilo svoje pristalice da je homoseksualno ponašanje neopozivo loše i grešno. Poreklo hrišćanskog tumačenja homoseksualnosti, prema mnogima koji se bave ovom temom, potiče iz 19. glave Postanja, gde se govori o uništenju grada Sodome zbog izopačenosti njegovih žitelja. Naime, pod izopačenošću Sodomljana podrazumevalo se „poznanje nekoga", odnosno seksualno opštenje sa strancima (pretpostavlja se „anđelima") koji su bili u poseti Lotu. Tumačenje tog poznanja fokusiralo se tokom vekova na homoseksualnost, zanemarujući prvobitno značenje po kojem su Sodomljani zapravo kažnjeni zbog negostoprimstva. Ovakav stav prema homoseksualnosti, koji se vekovima ne menja, čini da je i danas mnogima nemoguće biti pripadnikom LGBTIQ zajednice i biti vernikom, što negde dolazi i iz nespojivosti vere sa seksualnošću koja za cilj nema prokreaciju. Crnogorska nevladina organizacija LGBT Forum Progres odlučila je da se pozabavi ovim problemom, te omogući dijalog koji bi eventualno mogao da dovede do razrešenja, ili makar olakšanja.