Tekstovi sa tagom: veselko tenžera

Dinno 03 S

Birokratija u sferi kulture

Posljednja oaza festivalosaura

Festival jedna od omiljenih formi birokratske koncepcije kulture, jer daje koncentriran propagandni učinak i ističe reprezentativnost, kao najjači ton u hijerarhijskim desenima. Birokrat se, osim toga, voli slikati u pozi prosvjetitelja, koji festivalom "razgara kulturu n-regije" i unapređuje ove trice i one kučine. Poneki festivali stekli su čak laskava metaforička priznanja kao "izlog naše kulture" i "prozor u svijet", premda je već površnim usputnicima naše kulture jasno da mi jedva da išta vidimo kroz taj prozor
Kladioo 03 S

Prognozerska naiva

Kako napustiti svoju kožu i prijeći u neku udobniju

Spikeri evo javljaju prve rezultate, za početak logične, i on već razmišlja da naruči helikopter koji će ga odvesti sa stadiona. Sutra će, dakako, zakasniti na posao, a kad mu šef nešto zucne, on će mu odbrusiti: “Hoćeš da kupim i tebe i tvoje poduzeće, ili ćeš da vas oboje prepustim stečaju?” Šef će zinuti kao šaran u najlon vrećici, i tada shvatiti s kim ima posla. Kolege će ga tapšati i gledati kao čudo, zbrkani od divljenja i zavidljivosti, potom će doći novinari kojima će odbrusiti: želim ostati anoniman. U sebi će pomisliti: što rodbina poslije sazna, to bolje
Trainna 04 S

Jesmo li zaboravili svoje vlakove?

Ne naginji se kroz prozor

Budući liječnici i profesori, konobari i zidari, s velikim srnećim pogledima, izmjenjuju osmijehe i nadu, uvjereni da taj vlak ne vozi samo u ono mjesto koje je napisano na putnoj karti, nego nekamo dalje, u neki viši oblik života. Svima oko vrata visi daviteljska nostalgija, rastanci puni grča i suvišnih riječi, u kovčezima dom u malom: sve podsjeća na brigu i ljubav, na ruke koje ih više nisu mogle zadržati, iz kojih su prhnuli kao ptice
Ganno 04 S

Gabi Novak: Interview za “Vijenac” 2002. godine

Nisam teška osoba za suradnju

Od 1958. godine u hrvatskoj zabavnoj glazbi skromno i samozatajno, ali uvijek kvalitetno i nepromjenjivo, djeluje Gabi Novak, ime koje je odavno postalo sinonim za postojanu kvalitetu u rijeci estradnih imena. Njezine su pjesme pune topline i nježnosti bile i ostale utočište svima onima koji su u glazbi tražili iskrenost i ljubav. Profinjena i dostojanstvena, ugodna i osjećajna glasa, Gabi Novak uvijek je bila u vrhu hrvatske zabavne glazbe, nikada ne pristajući na kompromise i podilaženje prolaznim trendovima
Brgg 01 S

Na koncertu u zagrebačkom Domu sportova

Tko je izgubio Bijelo dugme

Tolika radost i tolika spontanost, takva osjetilnost i takvo zajedništvo mogući su samo u kreativnih priroda koje se ne cjenkaju za svoj položaj, nego ga jednostavno dijele s drugima, s istima, s jednakima. Uz zvuke što masakriraju sve što im se ne podvrgava (osobno sam se osjećao faširan), uz zasljepljujuće svjetlosne igre, u kovitlacu tijela nezabrinutih za svoje malo mjesto, stvoren je događaj koji će se pamtiti i koji je, po mojem mišljenju, »Bijelo dugme« slučajno pokrenulo
Faffa 10 S

Nacionalna inventura sportskih nepravdi

Poraz kao pobjeda kao poraz

Za jedno društvo sa samoupravljanjem kao praksom i idealom odviše se ponašamo kao publika, promatrači, to jest s distance, očekujući Iskupitelja na nekoj imaginarnoj utrci nacionalnih Proroka. Naši su gradovi ostali zatvoreni za ludičke strasti mladosti, sa zabrtvljenim stadionima oko kojih reže stražari, sumnjajući da je i ulaznica dovoljna za ulazak u te hramove Bakšiša i Intriga. Sportom se bave ili profesionalci ili državni amateri, a ne svi, jer je njima namijenjena uloga publike. Naša sveučilišta imaju buffete, ali ne i igrališta, naša kultura drži sport daleko od sebe, kao niži oblik postojanja. Bez kulture poraza ostali smo i bez kulture pobjede
Pokris 21 S

Odbijanje tereta odgovornosti za vlastitu sudbіnu

Navijači i oni drugi

Navijač vjeruje u onoga za koga navija, čak i onda kad utvrdi da taj lošije od njega obavlja svoj posao. Navijač je dao neograničenu mjenicu drugima da raspolažu njegovom ljubavi, njegovom mržnjom, njegovim osjećajima, njegovim strastima. Navijač ne voli samoga sebe u društvu, jer mu je dosadan čovjek koji je slabiji od drugih. Njega ne zanima igra, nego rezultat, on ne uživa u majstorstvu, nego u »majstorima«. On sija poput uštapa kad »njegov« igrač raščereči protivnika, a kune kao Job kad njegov miljenik tresne u travu. Na poslu ga zovu imenom kluba za koji navija, što ga čini neobično ponosnim. On vlastitu djecu odijeva u majice »svojeg« kluba, tako da i nevine klince, za koje još ima nade, pravi navijačima
Aalo 02 S

Ideologija mladosti

Generacija kao biološki čopor

Ideologija mladosti najgrlatija je ideologija današnjice... No, nestalo je sanjara, mladića širokih koncepcija, mučenika nekog okrutnog apsoluta, a pojavio se ležeran ženik postojećeg, zainteresiran za miraz više negoli za ljubav, rječit u iskazima privrženosti, jer je ta privrženost lišena iskrenosti
Arsse 05 S

Urgentno: Još jedan apel glavnog urednika čitaocima

Red Alert - da opstane XXZ

Igrom nacionalističkog slučaja, otvorimo srpsko-desničarsko-crkveni sajt „Stanje stvari“, koji, takođe, traži donacije od svojih četnolikih čitalaca. Čitam šta pišu: „Posle finansijskog udara na „Stanje stvari“, kao što znate, obratili smo se onima kojima smo jedino i mogli – vama, dragi čitaoci i priložnici. Sa velikom zahvalnošću javljamo da je novac za mesec jul u potpunosti prikupljen, i da smo u ovom trenutku skupili nešto (4 odsto) i za mesec avgust“. Pa, jebem mu sunce žarko, dragi čitaoci – priložnici! Zar da dozvolimo da četnički nakot bude bolje organizovan od nas koji se čitamo po bivšoj SFRJ kojoj se uvijek s ljubavlju vraćamo? Zar da dozvolimo da naše zalaganje za pomirenje i toleranciju bude zaklano od strane onih koji slave „umerene desničare“, rat za Kosovo, i koji sanjaju Veliku Srbiju čim šubaru stave na glavu? Zar su fašisti milosrdniji od nas svih?
Alks 02 S

Podsjećanje na kolumne Veselka Tenžere: Eros i boca

Pivo u stihu i prozi  

Veselko Tenžera (1942 - 1985) karizmatična je ličnost hrvatske književnosti i novinarstva. Svojom lucidnošću i inteligencijom, imaginacijom i intelektualnom britkošću njegove novinske kritike i feljtoni usporedivi su s Matoševim, Šenoinim, Ujevićevim i Šoljanovim, te ga bez sumnje čine jednim od najvećih imena domaće publicistike. “Sloboda u rezervatu”, knjiga iz koje je preuzet ovaj tekst, zbirka je tekstova koje je Tenžera objavljivao između 1972. i 1975. u dnevnom listu “Vjesnik” i polumjesečniku “Start”. Hrabar i moralan, dalekovidan u promišljanju sadašnjice i tankoćutan u osjećanju tijela i duha, Tenžera nam svojim tekstovima podsjeća na na naše slobode i propituje naše rezervate