Tekstovi sa tagom: vice vukov

Nastavljamo priču o Lukovićevoj knjizi "Bolja prošlost: Prizori iz muzičkog života Jugoslavije 1940 - 1989". Kako smo se u prethodnoj epizodi upoznali sa širim kontekstom i onime što je prethodilo radu na knjizi, Petar Luković nam ovoga puta govori o samom prikupljanju građe, hrpi materijala i iscrpnim pripremama, ali i o najzanimljivijim intervjuima i sagovornicima koje će zauvek pamtiti

Mate je promenio ime u Mišo, pustio zulufe i zapevao poput groma. The star was born. Trebalo je ljuljati. Proplakale su zore dok Mišo Kovač nije postao pevač koji puni stadione, jer nepopravljivo nadmen, tvrdoglav i hvalisav, nije odustajao od samog sebe i repertoara koji mu je sama priroda podarila: ljubav, žena, patnja i zakletva. Kako stvari stoje, isplatilo se. Pevač koji je skidao Pavelićeve slike iz osinjaka ustaške emigracije, koji ne veruje ni u Boga ni u oca - samo u svoj glas i svoj dom, krajem osamdesetih izgleda bolje nego ikad i peva bolje nego ikad. Ne trpi konkurenciju i ne raspravlja o kolegama. Njima njihovo, Miši - Mišino. Ne dirajte ga (Ovo je uvod za priču o Miši Kovaču iz knjige “Bolja prošlost” objavljene 1989. godine; razgovor sa Mišom Kovačem obavljen je početkom 1986. godine)

Istočnim Nemcima njegove pesme su iskonski simbol Mediterana, maslina, morskih talasa i prigušene mesečine. Za devizni turizam, Šerfezi je najveća propaganda. Za Sovjete je prilično fatalan sa svojih 25 miliona prodatih ploča. Kod nas, za 30 godina pevanja, nikad nije učestvovao u novogodišnjem programu, iako stanuje 20 metara od televizije. Finansijski možda najbogatiji pevač u Jugoslaviji, ne može shvatiti taj misterij. Ivica, kod nas misterija nema! (Ovo je uvod za priču o Ivici Šerfeziju za knjigu "Bolja prošlost"; intervju sa Šerfezijem urađen je početkom jeseni 1986. godine. Ivica Šerfezi umro je 29. maja/svibnja 2004)

Istočnim Nemcima njegove pesme su iskonski simbol Mediterana, maslina, morskih talasa i prigušene mesečine. Za devizni turizam, Šerfezi je najveća propaganda. Za Sovjete je prilično fatalan sa svojih 25 miliona prodatih ploča. Kod nas, za 30 godina pevanja, nikad nije učestvovao u novogodišnjem programu, iako stanuje 20 metara od televizije. Finansijski možda najbogatiji pevač u Jugoslaviji, ne može shvatiti taj misterij. Ivica, kod nas misterija nema! (Ovo je uvod za priču o Ivici Šerfeziju za knjigu "Bolja prošlost"; intervju sa Šerfezijem urađen je početkom jeseni 1986. godine. Ivica Šerfezi umro je 29. maja/svibnja 2004)

Bez obzira što Split '98 neće ostati upamćen po dobrim pjesmama, ipak se nešto lijepo dogodilo. Nagradu za poseban doprinos festivalu zabavne glazbe Split, dobili su te godine veterani – Đorđi Peruzović i Vice Vukov. Prenosimo tekstualne zapise Gorana Pelaića, pisane tokom festivala Split '98

I lista skladateljskih imena parirala je prvim Runjićevim Melodijama hrvatskog Jadrana koje će se tek održati nakon Splita’93 : Mustafa Ismailovski, Nenad Ninčević, Dalibor Paulik, Tomislav Ivčić, Mladen Grdović, Vladimir Kočiš, Andrej Baša, Joško Banov, Boris Novković, Teo Trumbić, Đorđe Novković, Tedi Spalato, Marijan Ban i slavni Nikica Kalogjera, koji je također uvijek bio uz Split. Ukratko, Split ’93 nije se osramotio. Dapače, bio je to dobar festival!

Više nema dvojbe: godina 1968. bila je u dvadesetom stoljeću najuzbudljivija, prepuna historijskih putokaza koji su oblikovali budućnost svijeta. Događaji i pojave smenjivali su se danonoćno: ubijeni su Martin Luther King i Bobby Kennedy; širom planete krenuli su studentski nemiri; The Beatles su objavili legendarni „White album“; rat u Vijetnamu je postajao sve žešći; pojavili su se tv aparati u boji...a drug Tito imao je svoju možda najbolju političku godinu

Organizacija teče onako kako i dolikuje tridesetodišnjem jubileju. Tu su koncerti pod nazivom Splitski biseri i Marjane, Marjane. Runjić je izvršio dobar odabir skladbi. Tu su  ponoćni koncerti Vice Vukova (nakon 19 godina pauze) i Tereze Kesovije. Govorka se i o novom mogućem direktoru nakon odlaska Zdenka Runjića. Najčešće spominjani je splitski skladatelj Joško Banov. Tereza je uzbuđena nastupom na festivalu na kojemu je od samih početaka, a srdi se veteran Đorđi Peruzović, kojega organizatori nisu pozvali…

Volite li Igora Krimova? Pojavio se u vremenu veselja i Judinih poljubaca. Nije mu bio sličan. Ni previše veseo, ni previše lep, ni blistavo odeven. Hteo je da postane pravi pesnik. Već je diplomirao flautu. Muzika je postala njegova sudbina kada je shvatio da je sve što radi - posebno. Igor Krimov je postao Arsen Dedić. Zavoleo je Gabi na putu za Aušvic. Ona nikada nije sumnjala. Zatim prvi tekst, prvi Beršvin za Gabiku... ,,Šta je sa vama dvoma? Je l' to definitivno gotovo?", pitala je Jovanka Broz. Bilo je. Arsen Dedić „muzičar koji misli", lice koje s podjednakom nežnošću gledaju devojčice i one uvek devojčice, suprug, otac, prijatelj i jedna od tekovina muzičke Jugoslavije i kad priča - priča posebno. Da je sve ono što znate o njemu - tako malo (P.S. Ovo je uvod iz knjige “Bolja prošlost”, objavljene 1989, za priču o Arsenu Dediću. Intervju sa Arsenom za knjigu „Bolja prošlost“ urađen je krajem 1987. godine. Arsen Dedić je umro u Zagrebu 17. kolovoza 2015. godine)

Gabrijela Novak htela je u životu samo crtati i slagati boje. Možda otud ravnoteža koja će je krasiti kasnije. Možda otuda sklonost da peva repertoar Doris Dej i uda se nakon prvog ozbiljnog „hodanja". Bojan Adamič bio je njen Pigmalion. Taj nežni promukli glas odmah je našao svoju publiku. Plavuša je za svoja tri minuta osvajala unuke i bake, supruge i supružnice, ljubavnika i ljubavnicu... U njenoj ljubavi nije bilo ničeg nesigurnog. Gabi Novak bila je pevačica koja je obećavala vernost. A kada su je krstili damom, nije se pobunila. Posle je tu bio Arsen, stvoren je jedan od najsrećnijih jugoslovenskih parova i rođeno je jedno sretno dete. Prvoj dami naše estrade nije se dogodilo da joj neko kaže: „Ne znam te". I zatvori vrata. To se damama ne dešava (P.S. Ovo je uvod iz knjige “Bolja prošlost”, objavljene 1989, za priču o Gabi Novak. Intervju sa Arsenom Dedićem i Gabi Novak za knjigu „Bolja prošlost“ urađen je 1987. godine.)

Kako u domaćim verzijama zvuče ‘Peggy Sue’, ‘Yesterday’, ‘Locomotion’ i slični evergreeni? Koji su to hitovi iz prošlosti koje nećete čuti na radijskim postajama? Ultimativna ljestvica najboljih nepoznatih rock, funky, disko i sličnih pjesama je pred vama! Naravno, možda ste i čuli za neke od njih ili možda imate neke koje biste rado podijelili s nama! Posebna zahvala ide svim aplouderima na YouTubeu koji su svoje kolekcije podijelili sa svijetom. Poslušajte izbor pjesama od kojih većina i danas na klupskom podiju dobro funkcionira. U nekoliko nastavaka predstavićemo ukupno 130 pjesama na graničnim rubovima bizarnog i nesvjesnog, zato se opustite, te – uživajte u ovom povratku u ludu muzičku prošlost!

Potpuno zaboravljeni pjevač Oliver Dragojević koji je 1967. godine pjevao pjesmu Zdenka Runjića „Picaferaj“  s kojom se nije baš proslavio, vraća se na festivalsku pozornicu. On još nije veliko ime. On još nije Oliver. Tek jedno u nizu poluanonimnih kakvih je bilo na Splitu'74. Mladi skladatelj iz Splita Teo Trumbić ponudio mu je pjesmu „Ča će mi Copacabana“. O njima se puno ne govori kao o mogućim favoritima, jer i u to vrijeme imena su bila važnija od pjesama. No, neke stvari se nisu mogle izbjeći. Trumbićeva „Copacabana“ u Oliverovoj interpretaciji uzdrmala je Prokurative. Zlatni grb grada Splita podijelili su Trumbić, Oliver i Conny Vink, pjevačica iz Nizozemske, koja je u drugoj verziji pjevala tu pjesmu

Sjećao se Stjepan Mihaljinec, kompozitor nagrađene pjesme: " Ta je pjesma bila ponuđena četvorici pjevača. Svi su je odbili pjevati i to sve pjevači od imena. Ja to nisam znao. Vinko Lesić, koji je tada bio direktor festivala, muku je mučio s tom pjesmom. Svi su bili vrlo skeptični i bilo im je smiješno pjevati pjesmu koja je rađena po narodnoj melodiji. Jednostavno nisu vjerovali u moju i Britvićevu ideju. To je bilo prvi put da je netko upotrijebio narodnu pjesmu kao podlogu za zabavnu. Na kraju je Lesić to ponudio Miši Kovaču, a iskreno mu je priznao da mu nudi pjesmu koju njegovi kolege odbijaju. Mišo ju je poslušao, odmah prihvatio i rekao kako će on s tom pjesmom pobijediti na festivalu. Tako je i bilo. 'Proplakat će zora' dobila je prvu nagradu u domaćem i u internacionalnom dijelu Splita '71. Sve moguće nagrade je pobrala. Cijelo finale bilo je u znaku te pjesme..."

Radojka Šverko je na X internacionalnom festivalu Split '70 dala naslutiti o kakvom se glasovnom potencijalu radi. Oduševila je publiku i žiri s pjesmom Esada Arnautalića „Kud plovi ovaj brod“, koju je u drugoj verziji pjevao slavni Sergio Endrigo na hrvatskom jeziku. Endrigo je svojom pjevačkom pojavom doprinio uspjehu Arnautalićeve pjesme, ali je Radojka Šverko za koplje bila bolja... Festivalski internacionalni brod zna svoju putanju. Organizatori su pronašli način kako doći do bjelosvjetskih tržišta lakih nota, a tamo ih je najbolje mogao dovesti vrsni crni pjevač Jimmy Cliff sa svojom skladbom „The Song We Used to Sing“. Scenski nastup Cliffa na sceni Prokurativa bio je neponovljiv. Plesne akrobacije Jimmy Cliffa nešto je najbolje što je publika mogla vidjeti u proteklih deset godina

Drama završne večeri na IX internacionalnom festivalu zabavne glazbe Split '69 u znaku je autora Nikice Kalogjere („Nono, moj dobri nono“)  i Arsena Dedića („Vraćam se“). Nagrade se čitaju najprije po odluci stručnog ocjenjivačkog suda, a prvu nagradu osvaja pjesma Arsena Dedića „Vraćam se“. Publika je (valjda?) shvatila da su Arsen i Gino Paoli pobjednici. Počelo je sa zviždukom. Arsen nikad to nije doživio. Zbunjen je i Paoli! Sve je tako mučno. Čita se naredna najava: prvu nagradu publike i prvu nagradu Internacionalnog žirija dobila je pjesma „Nono, moj dobri nono“. Oduševljenje, svi su na nogama. Sad je sve jasno, ali kasno. Arsen i Paoli su već otišli. Teško je bilo objasniti Arsenu i njegovu prijatelju Paoliju da je došlo do krivoga spoja. Dedić donosi odluku: nikad više na Splitu!