Tekstovi sa tagom: vlado dijak

Rokolo 12 B

Zima je bila sa puno snijega

Zdravko Čolić, pjevač koji je mogao opjevati Podlugove

Protagonist pjesme zatekao se u zapetljanoj mreži lokalnih pruga, što uskoga, što normalnog kolosijeka, negdje u bespuću srednje Bosne, u trenucima kad započinje mećava. A svoje sjećanje na taj događaj započinje, naravno, frazom, gotovo administrativnom, karakterističnom za epohu: “čeko sam za Travnik vezu”. Slijedi prijelaz, bez uvoda, romantično-komičan: “stresla je snijeg sa plave kose, čekajući voz za Brezu”
Selma Borić

Priča o jednoj Selmi, njenom ocu i kući koje više nema

Putuj Selma i molim te ne naginji se kroz prozor

Lik iz mašte prije desetak godina postao je stvaran. A likovima iz mašte se ne podižu spomenici. No, stvarnim osobama se može, recimo, srušiti i rodna kuća
Rokolo 21 B

Moji saputnici: Vlado Dijak od bačve

Ambasador boema

Prohujale su bezmalo tri decenije otkako ambasador boema, Vlado Dijak nije na ovom svijetu. I danas se sjećam njegovog romana ''Topovi i slavuji'', snažne lirske proze o Drugom svjetskom ratu. I završetka tog romana: ''Slavuji pjevaju. A topovi ćute''. Uvjeren sam da i danas slavuji pjevaju na grobu Vlade Dijaka i pronose slavu pisca vedrine i čuvaju umjetnost njegovih riječi, pjesama i romana