Tekstovi sa tagom: vreme

Marijj 33 S

Petar Luković za „Vreme uživanja“ 1996.

Protiv nas su Hrvati, sudije – i ceo svet

Srđan Knežević dao je sve od sebe u neravnopravnoj borbi s hrvatskom rukometnom soldateskom; pucao je iz svih haubica po hrvatskim položajima, ginuo u bombaškim napadima, dizao bunkere u vazduh… izgovarao književne citate „ 27: 23! 27:23! I, zaista, zaista, srce igra, dragi gledaoci… 27:23! Zaista, zaista velika igra, zaista velika igra Jugoslovena, zaista 27:23!
Sahtt 01 S

Georgi Gospodinov  „Vremensko utočište”

Možemo li pobjeći u sigurnost prošlosti?

U svijetu u kojem budućnost nikada nije izgledala neprijateljskije i neizvjesnije lako je upasti u klopku prošlosti, ali valja znati da je i ona samo jedna od verzija života koji je za nekoga bio loš, a za nekoga dobar. Nema sigurnosti u prošlosti, ne možemo joj se vratiti, budućnost možda i ne postoji, ostaje samo danas
Flow 01 S

Petar Luković za „Vreme uživanja“ 1996.

Pesnici

Onda, nakon svega, konačno ili najzad – već nam je svima bila muka od patriotizma u stihovima, bolje reći od operete u operi; kad sam sebe počeo da hvatam u nedostatku nacionalne potencije, kad je bilo jasno da su svi pesnici sve rekli i da više nemaju šta da kažu, kad je iz ove rubrike objavljena i zbirka pesama „Korovnjak“, kad je Dejton ušao modu, kad su se stihovi pretvorili u politička saopštenja, kad su pomenuti svi mrtvi, svi ranjeni i svi nestali – poezija je izgubila svaku svrhu
Vreme 02 S

Ključni stroj Novog svijeta

Tiranija sata

Iz te ropske ovisnosti o mehaničkom vremenu koja se tijekom 19. stoljeća tiho proširila svim klasama nastala je demoralizirajuća disciplinizacija života karakteristična za današnje tvornice. Onaj koji se ne konformira suočit će se s društvenim neodobravanjem i ekonomskom propašću
Aa 02 S

Sporost i temeljitost

Žurba je sotonska kategorija

Pessoa, međutim, veli: “Moja je fantazija obitavala u negdašnjim raskošima i iz ruku kraljice primala dragulje zastrte drevnošću”. A među tim su draguljima svakako: sporost i temeljitost, pravo na dugačke rečenice, uživanje u odabranim trenucima, poznavanje okusa hrane, smisao za detalj, prepoznavanje rijetkosti, čulna treperenja, posjedovanje i čuvanje tajne, nalaženje utjehe u nastojanju oko beskorisnog, bavljenje otpisanim i zaboravljenim stvarima, višesatno gledanje kroz prozor, svakodnevno učenje o prirodi i ljudima, naposve o vlastitim osjećajima, uz dopuštenu primjenu “prava na pogrešku”
Lukovicc 01 S

Nova epizoda

XXZ podcast: Onda su došle devedesete

U današnjoj epizodi XXZ podcasta nastavljamo priču o Lukovićevoj karijeri, prelazu iz osamdesetih u devedesete, prelasku iz BIGZ-a u Vreme i svim užasima koje je donela vladavina Slobodana Miloševića
Sahtt 03 S

Opsesija satovima

Oni koji ne odustaju od sjećanja

Tako čovjek, uz jutarnju kafu, krene s čitanjem o satovima i završi na holokaustu. Jedna bezazlena pasija se začas pretvori u smrtno ozbiljnu stvar. Kada sam ovo spomenuo svojoj poljskoj prevoditeljici, ona je napisala samo jednu rečenicu: “To je sudbina ovih prostora.”
Ookri 09 S

Drvlje i kamenje na 2020.

Ne, nije kriva godina

Ljudi kad su sami, ne paze što misle, a kad su među ljudima, ne paze što govore. Bude se ujutro i smisao života im je borba protiv 2020. i svega što u njoj živi, beskorisno mlataranje veslima, zapomaganje, natezanje praznih jedara. Smislovi života poput stvaranja obitelji, selidbe, uređivanja vrta, čitanja vrijednih knjiga, pomaganja drugima, šetnji prirodom, stvaranja na svim razinama, učenja nečeg novog, svi ti smislovi su dovedeni do apsurda i bespotrebnosti
Cetiri 01 S

Alhemija vremena

Dogodilo se u četiri ujutru

Tog 10. decembra 1996. poljska pesnikinja Vislava Šimborska dobila je Nobelovu nagradu za književnost. Jasno je koliko je važna, ali sam u tom trenutku bio siguran da nikada nisam čuo za nju. Kada sam počeo da čitam njenu poeziju otkrio sam ovu simpatičnu pesmu: "Četiri ujutru"
Busy 01 S

U kiselini lažnog uspeha

Biti zauzet, to je sve

Dok su individualna iskustva ono što nas razlikuje, zajedničke tačke, koje bismo mogli da smestimo pod termin "srpska glupost," čine da se menjamo u smeru vulgarne mase koja odavno ne vidi zajednički cilj, već se fokusira na niz sitnih postignuća koja se svode na preživljavanje u duhu "šta će da se jede, šta će da se pije, koga da zajebem." Ovoga puta bavimo se (lažnom) zauzetošću naših naroda i narodnosti, večitim haosom i nemanjem vremena za bilo šta
Sahtt 03 S

Zimsko računanje vremena

Po staro il' po novo?

Iako ovoj ništa ne znači na oni koji svaki dan legav do pladne, ipak ni nji ova promena nije zaobišla, jer su se već oko jedan popodne suočili z dilemu po koje vreme su se dogovorili z drugari da se nemijeni rasanjujev s makijato u kafić. Nedoumice vezane za vreme mučiv i ostali Leskovčani koji će u naredni dani posle svaku rečenicu sa prilošku odredbu za vreme da pitujev "Po staro il' po novo?", sve dok gi se ne slegne ovaj novina u glavu
Aatk 67 S

Kratka priča o vremenu

Šta sve (ne) možeš za pet minuta

Uvek su me učili da je vreme relativna stvar. Znate ono – nekom je 5 minuta kao godina, a nekom kao minut. Zavisi od osobe i situacije. Da, bila je to vežba na jednoj radionici. Ustanemo, i treba da sednemo kad u sebi izbrojimo 3 minuta, ne smemo da gledamo na sat. Niko nije pogodio
Csiic 02 S

Epika i Vreme: Pojmovne nepogode

Koliko je sati u Moskvi?

Ovaj fatalizam našeg pisca (v. terminologiju: nedostatak, kri¬vica, osuđenost, muka, krajnost, nemoć), jednako kao i fatalizam "naroda" kojem je on "otac" ili bar onaj što je ovdje u ulozi njegova velikana, ne može da se pokrene i istorijski razbistri (civilizacijski se osvijesti) zato što je svoju sliku svijeta izveo samo iz osjećanja, koja "preplaćuju svaku istinu", jer nema razuma da odredi tačnu cijenu. I samo zato što nije u razvijenom (indivi¬dualnom!) misaonom procesu već u osjećanju kolektiviteta (u sudbinskim podrazumijevanjima) našem se piscu može učiniti da "nema dovoljno vremena" da se shvati svijet, da je svako shvatanje muka (makar bi mu mislilac rekao da je to najveća radost) i da, napokon, ono "najhitnije" ne saznajemo
Brana Crnčević

Iz Lukovićeve arhive: Knjiga „Ćorava kutija“ u nastavcima (10)

Dezodorans je smišljen da ponizi Srbe

Septembra 1993. objavljena je knjiga „Ćorava kutija“, zbirka Lukovićevih kolumni iz nedeljnika „Vreme“, u izdanju „Vremena knjige“. Nakon 25 godina od pojavljivanja ove knjige, mnogo toga je danas ostalo isto: jezik mržnje, političko ponašanje, propaganda, obračuni i kampanje, mentalni narativ, opsednutost teritorijama a ne ljudima, rusofilstvo i busanje u nacionalna prsa. Budući da se knjiga pojavila usred rata, mnogi van Srbije nikad nisu ni čuli za nju; u našem XXZ magazinu ćemo je lagano feljtonizovati, uz podsećanje na glavne junake/ludake od kojih smo mnoge, nažalost, zaboravili...
Smilos 04 S

Podsećanje na rat u Bosni: Knjiga “Ljubi bližnjeg svog” (8)

Intervju s Miloševićem: Neupokojena divlja zvijer

Peter Maass je radio kao strani dopisnik iz Azije i Evrope, u periodu od 1983. do 1995. godine. Članci su mu objavljivani u listovima Washington Post, New York Times, Wall Street Journal i New Republic. Za knjigu „Ljubi bližnjega svoga” dobio je 1997. nagradu za Knjigu godine Los Angeles Timesa (1997 A Times Book Of The Year Award) i nagradu 1997 Overseas Press Club Prize. Peter Maass živi u Njujorku i redovito piše za magazine New Yorker, Wired i Slate. O knjizi “Ljubi bližnjeg svog” Peter Maas kaže: “Ova knjiga opisuje ljude i događaje usidrene u ratu u Bosni, ali nije ni historija tog sukoba niti predviđanje njegovog krajnjeg ishoda. U stvarima rata i mira, bolje je odoljeti navadi predviđanja. Posljednji događaji i iznenadni obrti za ovu knjigu su od drugorazrenog značaja, i u svakom slučaju oni samo slijede putanju uspostavljenu 1992. i 1993. godine, kad sam izvještavao o ratu u Bosni. Jer, tragedija i patnje ljudi koji su opisani na stranicama što slijede nisu se od tada promijenile: mrtvi nisu ustali iz svojih grobova; sumnja nije prerasla u vjeru. Štaviše, ono što se dogodilo tim ljudima, dešavalo se i ljudima u drugim zemljama i desiće se ponovno. Rat i njegovi pratioci - kukavičluk i junaštvo - univerzalne su osobine rata. Ja sam u svojoj knjizi pokušao to istražiti, nastojao sam naći odgovor na ono strašno, izluđujuće pitanje ‘Zašto?’. To, više no sama Bosna, istinska je tema ove moje priče o ratu”. Delove iz knjige Petera Maasa donosimo u devet nastavaka