Tekstovi sa tagom: zemljotres

Turska se suočava s golemim izazovom. To ipak čini s obučenim i iskusnim spasiocima (zbog potresa u svojoj povijesti) i s podrškom iz 45 zemalja. Spašavanje i pomoć bit će mnogo teži na sirijskoj strani granice. Pružanje pomoći vjerojatno će biti diplomatski, kao i logistički izazov

Izdavačka kuća Plejada objavila je nedavno novu knjigu Jagode Kljaić "Kuća sa zelenim bar kodom". Spisateljica i novinarka, saradnica našeg portala, našla se u Glini tokom potresa koji je pogodio Baniju. Gledala je i zapisivala, a sve viđeno, doživljeno i preživljeno našlo se u ovoj zbirci priča iz epicentra. Knjiga je ilustrirovana slikama osmoro akademskih slikara i amatera, učesnika likovnih kolonija Banije

Onima u Srbiji koji ne znaju kako bi pomogli samo svojima u Hrvatskoj, evo još jedne istine: iz Zagreba zove brat od prijateljice mi koja živi u Cirihu, korijeni im sa Korduna. Traži vezu sa ljudima u tim nesretnim Majskim Poljanama iz čije je familije poginuo otac. Čuo on i drugari mu da žena kuka kako će i šta će, imaju kredit u banci. Hrvati su koje je netko otjerao iz Bosne. Pa Srbi iz Zagreba žele vidjeti stanje, uzeti sve podatke, koliki je ostatak dugovanja, koja banka, preuzet će otplatu kredita

Sad je najvažnija zelena naljepnica. Garantira da možeš biti u životnom prostoru, bio stan ili kuća, zidovi se ne bi smjeli urušiti na tebe, ali, ali… onaj opaki od 6,2 po Richteru podigao nas je u zrak pa onda bacio na zemlju, povaljali se oni koji se nisu za nešto čvrsto držali, kao što sam sama s obje ruke za dva zida i dva štoka jednih vrata, između predsoblja i kupatila. Al’ je on bacio na zemlju i naše dimnjake i krovove. Mogu biti u kući, mogu i drugi u stanu, ali kraj je decembra i početak januara, sredina zime, pametan zaključak na cesti: dobro je što nema zime… ma uvijek ima nešto dobro i u najgorem, ali mi se tresemo od hladnoće

Niti će 2021. godina biti bolja, niti će 2020. biti moguće zaboraviti. Naprotiv, ne bi ni trebalo. Zaboravljanje i potiskivanje posljedica koje proživljavamo, te nadanje lišeno materijalnih okolnosti, prije da nas otupljuje da preventivno razmišljamo u pravcu anticipacije krize i društvene reakcije na nju. Sa COVID-om vidjeli smo na koji način ona danas funkcionira – u fokusu nije bilo spašavanje društva koliko tržišnog i bankarskog sektora, do te mjere da je omogućilo još veća bogaćenja – globalna, kao i lokalna

Ljudi koji danas pomažu Petrinji, Glini i Sisku melem su za dušu, no grč u želucu stvaraju oni koji i večeras, koji cijeli dan danas “slave” neku svoju novu godinu. Petardama. Kao da svi nismo danas oko podneva prešli granicu pucanja. Kao maloumni koji valjda misle, samouvjereno smatraju da će se prelaskom preko konvencijom utvrđene granice jedne godine i prelaskom u drugu pojaviti nekakav deus ex machina koji će nam sam po sebi udijeliti boljitak, radost i uspjeh

Valja se pokloniti precima koji su imali snage i upornosti uzdignuti se iznad bijede, prljavštine i neukosti. Zahvaliti im da su ustajali nakon svake nevolje, preživjeli i ratove, i poplave, i suše, i gladi, i zaraze gore od koronavirusa i potrese snažnije od onoga jučer ujutro.  Da su napokon došli u razbijenim cokulama i zakrpljenim kaputima iz provincije u glavni grad, da su se zaposlili u tvornicama, školovali se, da su stjecali i napredovali, pošteno i teško, mic po mic, selili iz vlažnih podstanarskih rupa u prostrane, svijetle stanove u Novom Zagrebu, kupovali automobile, zidali klijeti u Zagorju i vikendice na Šolti

Nisu znali da će tlo drhtati, izvještaj Kriznog stožera je tek u 9.00, ali kao da su nešto čekali. Svi oni poznanici koje sam nazvala te nedjelje, da čujem kako su. I u Zagrebu i u varošici u kojoj prebivam, udaljenoj 80-90 kilometara od epicentra. Internetske veze nisu radile, tek sam navečer shvatila zašto: ne bih znala ono što sad znam

Nakon zemljotresa koji su u septembru 2017. potresli Meksiko nekoliko arhitekata se okupilo oko projekta ReConstruir México – čiji je cilj da se udruženim snagama obnove urušeni objekti, i pruži dom porodicama koje su ostale bez domova. Sedamnaest meseci nakon tragedije PienZa Sostenible – organizacija koja stoji iza projekta – organizovala je više od 150 projekata rekonstrukcije, a kako bi se poboljšao kvalitet života onima koji žive u zajednicama koje su ranjive, te izolovane od ostatka društva. U okviru ovog projekta nastala je i Karina House koju možete da vidite na fotografijama, a pre projekta se razgovaralo sa porodicom kojoj je kuća namenjena kako bi se saznalo koje su im potrebe i kakav bi prostor najbolje na njih odgovorio. Od arhitekata su zatražili samo dve sobe, malu dnevnu sobu, i šporet na drva koji bi trebalo da se nađe ispred kuće, sa malom nastrešnicom koja bi ga štitila od vremenskih nepogoda.