Tekstovi sa tagom: zlatko gall

U nekim pristojnijim i pametnijim zemljama Vukovar bi za ljetnih mjeseci bio pun poput Splita u doba Ultre. Sređen i pitom ravničarski grad uz Dunav što ljeti lijeno teče otkrivajući niskim vodostajem pješčane sprudove idealne za kupanje, zapravo djeluje kao ultimativna turistička adresa za hrvatske građane, backpackere i turiste svih fela kojima se inače zavrti u glavi na jadranske sezonske cijene

Draženova lucidnost, spisateljski talent i erudicija u nekom bi "idealnom svijetu" bili možda pretočeni u naramke napisanih knjiga, snimljenih televizijskih glazbenih serijala i antologijskih boxova no, dakako, u "dolini suza" život se odvija po posve drugačijim shemama. Nama koji smo Dražena znali, s njime se desetljećima družili, zajedno proputovali tisuće kilometara i odgledali stotine koncerata, Vrdo je srećom ostavio mnogo više od objavljenih "naslova": dio sebe

Nakon sat-dva prisilne pauze, Bajaga je s Instruktorima došao na pozornicu i odradio sjajan višesatni nastup, publika – koje je bilo čak više nego li prije dojave – s oduševljenjem je reagirala na svaku pjesmu i iznudila bis koji se protegnuo do četiri sata ujutro, a Festival završio woodstockovskom Bogdanovom porukom – samo ljubav! Ujedno i kao znakoviti odgovor moronima, hejterima svih boja te „psihijatriji“ skrivenoj pod „nikovima“ ili iza anonimnih poziva, koji su ga – kao i obraz Širokog Brijega ili pak Olivera – htjeli okaljati

Gdje je tajna ili formula Husove autorske i Valjkove izvođačke dugovječnosti? Upravo u savršenom ravnovjesju dosljednosti te svijesti o nužnosti promjena. Što je, naravno, blagoslov za svakog autora koji ne želi a i ne može uteći od sebe a još manje pak postati talac vlastite „bolje prošlosti“. Baš zato  će - poput Boba Dylana - Hus i Valjak uvijek novom optikom čitati svoj minuli rad, nadahnutim aranžmanima pretumbati vlastite „klasike“ pokazujući da ih ne doživljava kao mrtve spomenike već kao živo tkivo kojem povremeno treba nova injekcija adrenalina

Otišao je čovjek koji nam je osvajao srca svojim Galebom, Malinkolijom, Skalinadom... Iza Olivera su ostala čak 23 albuma, punio je najpoznatije svjetske dvorane i osvojio osam Porina. Split i Dalmacija ostali su bez svog najomiljenijeg tumača svega onoga što mi jesmo. Evo što je kozmički Dalmatinac govorio o svom siromašnom djetinjstvu na Korčuli, obitelji i zašto nikada nije htio otići iz Splita

Ajmo biti realni: ljeto 1968, u političkom, sociokulturnom, kulturološkom ali i glazbenom smislu – nemoguće je ponoviti. No preslušavanjem tadašnjih izvanvremenih albuma na njega se i pedeset godina kasnije itekako vrijedi podsjetiti

Splitski reper Vojko V (a.k.a. Vojko Vrućina), kojeg dobro znamo po radu s Dječacima i Kišom metaka, nedavno nas je počastio sa sjajnim debijem “Vojko“. I glazba i tekst su do bola originalni, istovremeno i gangsta-prčeviti i autoironični, zamišljeni kao samostalne epizode serijala koji se, kad odsvira zadnja pjesma, zaokružuje u logičnu i dramaturški sjajno osmišljenu cjelinu. Sa mali milijun lucidnih rješenja

Nedavno objavljena knjiga novinara i publiciste Zlatka Galla “Splitska dica: od zidića do vječnosti” (izdanje: Croatia Records), kroz svojih sedam poglavlja bavi se pojedincima, pojavama i valovima koji su obilježili splitsku glazbenu scenu od uspona Splitskog festivala i njegovih najpopularnijih autora poput Runjića i Huljića do uspona TBF-a i kantautorica poput Lovely Quinces. Tu su i zasebna poglavlja posvećena Oliveru Dragojeviću i Gibonniju, kao i dio koji ovaj put predstavljamo XXZ-čitalaštvu: priču o braći Dvornik (Dino & Dean) iz poglavlja “Dino, Dean i sav taj funk”

Irska je prošlog vikenda referendumom o legalizaciji pobačaja – točnije o promjeni osmog amandmana u Ustavu kojim je 1983. zabranila abortuse – pokazala da „svakoga trenutka u svakom pogledu sve više napreduje“. A – pa što god o tome mislili i irski i domaći katolibani – ukidanje rigidnog i anticivilizacijskog zakona o pobačaju kojim se on zabranjivao i žrtvama incesta i potencijalnim rodiljama djece s golemim deformacijama, svakako jeste napredak. Vrijedi podsjetiti da je za ukidanje bilo čak dvostruko više glasača nego li protivnika što je eto zoran pokazatelj promjene krvne slike irskog društva

„Arsenizmi“ su prije i poslije svega još jedan živi dokaz Arsenove zavičajnosti, šibenskog duha iliti duhovitosti koja je impregnirala tisuće njegovih izjava, intervjua, koncertnih najava, skladbi i pjesama. Gulin ih je sakupio baš lijepu hrpu ispisujući kroz Arsenova usta i svojevrsni psihogram grada

Vijest da je Gibson bankrotirao i da zatvara svoje pogone za ljubitelje gitara došla je kao nagovještaj apokalipse. Kao kraj svijeta kakvog su ljubitelj rocka, jazza, bluesa, rhythm and bluesa… voljeli i tako dobro znali.

Bajaga se konačno vratio u formu. A to pak znači da mu, bez obzira na trendovske mijene, u kategoriji pop-rock mainstreama i „radio-friendly“ materijala nema baš mnogo konkurencije

Zašto je punk bio jak u Rijeci, a nije u Splitu? Autor teksta skreće pažnju na neke knjige koje pružaju ponešto odgovora... 

Groznica subotnje večeri u Hrvatskoj je već godinama istoznačnica za cajka-partyje odnosno mutirane urbane derneke  na kojima su snimke srbijanskih turbo-folk pevaljki zamijenili programi u živo te dokinuli sve negdašnje alibi-teze o „šarmu zabranjenog voća“ ili pak „sprdanja sa seljačkom glazbom“. Pače, iza novog vala prođe i bezrezervnog gutanja novokomponiranog narodnjaka stoji uvjerenje da je baš on idealan za tulumarenje, hedonistički raspašoj i dobru zabavu

Jedno od pitanja na koje su se uvijek – najčešće bedasto - lomile hrvatske gastronomske ambicije je pitanje izvornosti jela. Pa i pitanje je li dalmatinskoj kuhinji koja privlači gastro-turiste mediteranska komponenta otežavajući faktor? Čak i – mana? Naravno da nije, već je prednost. Isticanjem mediteranske „note“ (koja objedinjuje i „morsku“ i „kontinentalnu“ gastronomsku komponentu) dalmatinskoj kuhinji daje zahvalan širi kontekst. Potom, i u Dalmaciji kao i na drugim prostorima gdje su se križali različiti kulturološki i civilizacijski utjecaji, teško je – ili pak nemoguće – govoriti o jelima koja su isključivo autohtona odnosno izravan produkt neke lokalne gastronomske tradicije koja ne bi bila ozračena tuđim utjecajima