Tekstovi sa tagom: zlatko gall

Bajaga se konačno vratio u formu. A to pak znači da mu, bez obzira na trendovske mijene, u kategoriji pop-rock mainstreama i „radio-friendly“ materijala nema baš mnogo konkurencije

Zašto je punk bio jak u Rijeci, a nije u Splitu? Autor teksta skreće pažnju na neke knjige koje pružaju ponešto odgovora... 

Groznica subotnje večeri u Hrvatskoj je već godinama istoznačnica za cajka-partyje odnosno mutirane urbane derneke  na kojima su snimke srbijanskih turbo-folk pevaljki zamijenili programi u živo te dokinuli sve negdašnje alibi-teze o „šarmu zabranjenog voća“ ili pak „sprdanja sa seljačkom glazbom“. Pače, iza novog vala prođe i bezrezervnog gutanja novokomponiranog narodnjaka stoji uvjerenje da je baš on idealan za tulumarenje, hedonistički raspašoj i dobru zabavu

Jedno od pitanja na koje su se uvijek – najčešće bedasto - lomile hrvatske gastronomske ambicije je pitanje izvornosti jela. Pa i pitanje je li dalmatinskoj kuhinji koja privlači gastro-turiste mediteranska komponenta otežavajući faktor? Čak i – mana? Naravno da nije, već je prednost. Isticanjem mediteranske „note“ (koja objedinjuje i „morsku“ i „kontinentalnu“ gastronomsku komponentu) dalmatinskoj kuhinji daje zahvalan širi kontekst. Potom, i u Dalmaciji kao i na drugim prostorima gdje su se križali različiti kulturološki i civilizacijski utjecaji, teško je – ili pak nemoguće – govoriti o jelima koja su isključivo autohtona odnosno izravan produkt neke lokalne gastronomske tradicije koja ne bi bila ozračena tuđim utjecajima

Predsjedničina javna molitva za Domovinu, koju je tako lijepo obznanila i na Facebooku, stoga je vraški poučna. Ona naravno prokazuje koliko je i za predsjedničk,u još uvijek neslužbenu kampanju, poželjno na rever okačiti bedž praktične i bogobojažljive vjernice. Koja onda može računati na izborne milodare iz Crkve, podršku s oltara ali, naravno, i javne televizije koja je odavno već postala ekspozitura Kaptola

Nedavno objavljena knjiga novinara i publiciste Zlatka Galla “Splitska dica: od zidića do vječnosti” (izdanje: Croatia Records), kroz svojih sedam poglavlja bavi se pojedincima, pojavama i valovima koji su obilježili splitsku glazbenu scenu od uspona Splitskog festivala i njegovih najpopularnijih autora poput Runjića i Huljića do uspona TBF-a i kantautorica poput Lovely Quinces. Tu su i zasebna poglavlja posvećena Oliveru Dragojeviću i Gibonniju, kao i dio koji ovaj put predstavljamo XXZ-čitalaštvu: priča o Nenu Belanu, grupama Fon Biskich i Narodno blago, te – iscrpan story o grupi Đavoli

Split je takav grad, gotovo obrnuto nastrojen u odnosu na Rijeku, jer dok smo iz nje dobili neke od najvažnijih punk i rock protagonista, njezina se estradna ili zabavnoglazbena scena ne može mjeriti s onom splitskom; barem ne po komercijalnosti i popularnosti. I dok bi netko zbog takvog stanja stvari odustao od knjige o glazbenoj sceni Splita, Gall je uspio dočarati tu shizofreniju svog rodnog grada i njegove glazbene scene; koja kao da je raspolućena između “festivalske familije” Huljić s pripadajućom vokalnom “ergelom” i mnogo, mnogo teže i društveno važnije poetike TBF-a