Tekstovi sa tagom: zločini

Sarajevo opsada

Podsećanje na rat u Bosni: Knjiga “Ljubi bližnjeg svog” (5)

Sarajevski pakao

Peter Maass je radio kao strani dopisnik iz Azije i Evrope, u periodu od 1983. do 1995. godine. Članci su mu objavljivani u listovima Washington Post, New York Times, Wall Street Journal i New Republic. Za knjigu „Ljubi bližnjega svoga” dobio je 1997. nagradu za Knjigu godine Los Angeles Timesa (1997 A Times Book Of The Year Award) i nagradu 1997 Overseas Press Club Prize. Peter Maass živi u Njujorku i redovito piše za magazine New Yorker, Wired i Slate. O knjizi “Ljubi bližnjeg svog” Peter Maas kaže: “Ova knjiga opisuje ljude i događaje usidrene u ratu u Bosni, ali nije ni historija tog sukoba niti predviđanje njegovog krajnjeg ishoda. U stvarima rata i mira, bolje je odoljeti navadi predviđanja. Posljednji događaji i iznenadni obrti za ovu knjigu su od drugorazrenog značaja, i u svakom slučaju oni samo slijede putanju uspostavljenu 1992. i 1993. godine, kad sam izvještavao o ratu u Bosni. Jer, tragedija i patnje ljudi koji su opisani na stranicama što slijede nisu se od tada promijenile: mrtvi nisu ustali iz svojih grobova; sumnja nije prerasla u vjeru. Štaviše, ono što se dogodilo tim ljudima, dešavalo se i ljudima u drugim zemljama i desiće se ponovno. Rat i njegovi pratioci - kukavičluk i junaštvo - univerzalne su osobine rata. Ja sam u svojoj knjizi pokušao to istražiti, nastojao sam naći odgovor na ono strašno, izluđujuće pitanje ‘Zašto?’. To, više no sama Bosna, istinska je tema ove moje priče o ratu”. Delove iz knjige Petera Maasa donosimo u devet nastavaka
kalabić

Ukinuta odluka o rehabilitaciji Nikole Kalabića

Kako sud da dokaže da koljač nije zločinac

Verni gorski komandant izveštava Čiča Dražu o svojevrsnom podvigu: "U Kopljarima uhvaćeno na spavanju i zaklano 24 aktivna komunista od kojih su 20 Cigani, koji su priznali da su bili takozvani ’jarugaši’, danju rade svoje poslove kući, a noću u akciji
Sarajevo

Podsećanje na rat u Bosni: Knjiga “Ljubi bližnjeg svog” (4)

Nemilosrdna zemlja

Peter Maass je radio kao strani dopisnik iz Azije i Evrope, u periodu od 1983. do 1995. godine. Članci su mu objavljivani u listovima Washington Post, New York Times, Wall Street Journal i New Republic. Za knjigu „Ljubi bližnjega svoga” dobio je 1997. nagradu za Knjigu godine Los Angeles Timesa (1997 A Times Book Of The Year Award) i nagradu 1997 Overseas Press Club Prize. Peter Maass živi u Njujorku i redovito piše za magazine New Yorker, Wired i Slate. O knjizi “Ljubi bližnjeg svog” Peter Maas kaže: “Ova knjiga opisuje ljude i događaje usidrene u ratu u Bosni, ali nije ni historija tog sukoba niti predviđanje njegovog krajnjeg ishoda. U stvarima rata i mira, bolje je odoljeti navadi predviđanja. Posljednji događaji i iznenadni obrti za ovu knjigu su od drugorazrenog značaja, i u svakom slučaju oni samo slijede putanju uspostavljenu 1992. i 1993. godine, kad sam izvještavao o ratu u Bosni. Jer, tragedija i patnje ljudi koji su opisani na stranicama što slijede nisu se od tada promijenile: mrtvi nisu ustali iz svojih grobova; sumnja nije prerasla u vjeru. Štaviše, ono što se dogodilo tim ljudima, dešavalo se i ljudima u drugim zemljama i desiće se ponovno. Rat i njegovi pratioci - kukavičluk i junaštvo - univerzalne su osobine rata. Ja sam u svojoj knjizi pokušao to istražiti, nastojao sam naći odgovor na ono strašno, izluđujuće pitanje ‘Zašto?’. To, više no sama Bosna, istinska je tema ove moje priče o ratu”. Delove iz knjige Petera Maasa donosimo u devet nastavaka
Bracca 01 S

Povodom odavanja vojnih počasti Čiči

Vojska Srbije ne smije veličati četnički pokret i Dražu Mihailovića

S obzirom na ozbiljnost situacije, tražimo od predsjednika Republike Srbije gospodina Aleksandra Vučića da naloži temeljnju istragu o ovom incidentu, odgovorne smijeni sa rukovodećih funkcija i sankcionira u skladu sa Ustavom i zakonima Republike Srbije. To bi bila poruka svim građanima Republike Srbije, a posebno nesrpskim narodima, da Vojsku Srbije dožive kao svoju, koja će ih u situacijama ugrožene bezbjednosti štititi i braniti kao svoje građane, državljane Republike Srbije
Slobodan Milošević

Spomenik Slobodanu Miloševiću i milionima saučesnika

Podignimo vešala za zločinca

Srbi su imali onoga koga su većinski hteli, koga zaslužuju, umirali su kretenoidno romantično, poletno, zaljubljeno, ispunjeno, uništavajući sve oko sebe, krčeći sebi homogeni etnički prostor sa kojeg su proterivani svi nezaraženi, imuni na hiperprodukciju zla i primitivizma. Utoliko je sveta obaveza podići spomenik svojoj mladosti, čuvati tekovine nasilja, sva dostignuća verujućih generacija, poput uništene budućnosti onih koje tek stasavaju za izlazak na izbore
Vmila 04 S

Intervju: Vladimir Miladinović, vizuelni umetnik

Otkrivanje mračnih artefakata bliske prošlosti

Zvanična istorija uvek ima nameru da neke "problematične" delove prošlosti, koji nisu lako uklopivi u tu ideju stvaranja jedinstvenog nacionalnog narativa, drži po strani, a da se neki "slavni" delovi prošlosti koji se lako uklapaju, stavljaju u prvi plan. “Normalno” je da će se snimati serija o Nemanjićima, a da se dokumentarni film Ognjena Glavonića Dubina 2 verovatno nikad neće prikazati na televiziji
Dbojic 02 S

Intervju: Drago Bojić

Naši nacionalizmi se međusobno nadopunjuju

Ne možete se pozivati na Boga ugašene savjesti. Sve religije osuđuju zlo ili teološki kazano grijeh. U Katoličkoj crkvi postoji i sakrament ispovijedi koji se sastoji od toga da se priznaju vlastiti grijesi, da se kaje za njih, da se učini zadovoljština ondje gdje je to moguće, da se izvrši pokora i obeća da se više neće ponavljati ti grijesi. Čini se, bar prema javnim reakcijama mnogih praktičnih katolika, da oni sakrament ispovijedi ne doživljavaju ozbiljno i da je taj sakrament postao jedna vrsta „rituala“ kako bi se olakšala savjest i kako bi se dalje rasterećeno bez ikakve promjene nastavilo živjeti. Ako kršćani vjeruju da se preko svećenika ispovijedaju Bogu, onda se poricanjem svoje mržnje, zločina i grijeha želi prevariti i Boga
Haški tribunal

Nakon Haškog tribunala

Krenimo putem gdje mržnje neće biti

Dva miliona ljudi se pojavilo pred sudom, pred licem pravde, pred licem žrtava. Samo najkrvoločnije vođe su završile po zatvorima. Sve je obavljeno za manje od tri godine! Ruanda, njena dva nekoć suprotstavljena naroda su krenuli put pomirenja i prosperiteta. Krenuli su graditi novo društvo, bolje, okrenuto dobru za sve
Herta 03 S

Društveni i medijski linč nobelovke

Zla Herta i dobri Ditman među Srbima

Kritika Miloševića i njegove zločinačke politike, iščezla je i za gotovo sve medije u Beogradu Herta Miler je napadala i kritikovala “Srbe”. Ni sama Milerova nije načinila jasnu distinkciju između Miloševićeve politike i čitavog srpskog društva, smatrajući da je za realizaciju tako opsežne ratne politike potrebno nešto više od volje samog vrha autoritarne vlati. I ne sluteći, Srbija joj je dala za pravo. Za neke buduće istraživače, ostao je zapanjujuć primer samoidentifikacije današnjeg društva u Srbiji sa agresivnom ratnom politikom iz devedesetih
Glatk 02 S

Nova epizoda o haškom tribunalu

Antisrpstvo i milozvučni NATO dobošari

Ništa se nije promenilo u srpskoj nespornoj nevinosti, Tribunal ocenjuje da će posle zatvaranja Tribunala glavnu odgovornost za sprovođenje pravde za ratne zločine devedesetih "snositi vlade i pravosudni sistemi u regionu, što u prvi plan stavlja značaj regionalne saradnje u tom domenu". Od toga neće biti nikakve koristi, ponovo ćemo se suočiti sa gomilom laži, falsifikata i žestokom, podmuklom, opstrukcijom, a obećano je uspostavljanje informacionih centara Haškog tribunala. Još malo besmisla nikad nije na odmet. Ko veruje Beogradu, pogotovu na temu Tribunala, ima ozbiljan problem sa sobom
Abrac 20 S

Predsednik Haškog tribunala Karmel Ađijus u Beogradu

Srpski sumrak ljudskosti

Bilo je zanimljivo do bola, pomalo konfuzno, Ađius je na momente verovao da su ga doveli u "Lazu", Ana Brnabić izjavila je da Haški tribunal nije bio objektivan i da je Srbija 'najgore prošla' po zbiru kazni i po broju preminulih u Hagu. Dodajući, naravno, pomalo svesna vlastitog trabunjanja, da "možda takvo viđenje nije politički korektno", ali je njeno lično mišljenje. Odsustvo samilosti. U šta niko nije sumnjao. Mada, mogla je i da prepisuje sa opskurnih sajtova srbijanske verzije nove katarze - kako što više povrediti preživele neprijatelje. U kadar uđe Klerk Gebl, farbaju se dvomotorci, niko ne kapira strategiju. Neka se čuju doboši...
Konfer 12 B

Koljačka retorika Milorada Dodika

Još malo genocida, nastavimo mržnjom i lažima

Neustavno verbalno iživljavanje predsednika RS opasan je uvod u novu fazu ispoljavanja etničke mržnje, dugotrajnog procesa u kojem će, postoji opasnost, negiranje genocida biti dečja igra
gostović

Jugoslavenske željeznice na 13. kilometru

Jedino empatija za patnju drugog može spasiti ovu zemlju od novih krvoprolića

Kao i uvijek na susretu veterana, kojeg organizuje CNA, vidio sam stare, poznate i drage face, i nova lica. Doboj je bio čist i infrastrukturno sređen. Na širokom, dugim ulicama bila je ljetna vreva, djelovalo je kao da rata tu nikada nije ni bilo. Onda smo imali cjelodnevno putovanje po ratištima i mjestima stradanja, gdje su ratovale tri vojske, i stradavali pripadnici tri naroda
Smilos 04 S

Ponovljeno suđenje Jovici Stanišiću i Franku Simatoviću

Etničko čišćenje kao budžetska stavka

Da li će se ovoga puta dokazati "konkretna usmerenost" Jovice Stanišića i Franka Simatovića, odnosno države Srbije, na agresiju i da li će biti krivih za realizaciju sumanute ideje pomahnitalog političkog vođstva, da se, za početak, potpale krajiški Srbi, a potom nastavi sa ubistvima i progonom diljem Bosne i Hercegovine. Za kreiranje herojske istorije ubistava civila, progona, silovanja, pljačke... Personifikacije ovog repertoara zločina dosad su bile nevine
Višegrad

Četvrt veka od početka zločina u Višegradu

Gnusni prezir prema ljudskom životu

Požari u Pionirskoj ulici i na Bikavcu najgori su primeri nečovečnih postupaka jednog čoveka prema drugom. U istoriji ljudske nečovečnosti, koja je već isuviše duga, žalosna i ogavna, požari u Pionirskoj i na Bikavcu zauzimaju istaknuto mesto. Na kraju dvadesetog veka, obeleženog ratom i krvoprolićem kolosalnih razmera, ovi užasavajući događaji ističu se po gnusnosti spaljivanja, po očiglednom predumišljaju i proračunatosti koji ih definišu, po tome kako su žrtve iz čiste bezdušnosti i surovosti sprovedene, zatvorene i zaključane u te dve kuće da bi se našle potpuno bespomoćne u paklu koji je onda nastao, po stepenu boli i patnje koje su žrtve trpele dok su žive gorele. U tom činu zatiranja svakog traga pojedinačnim žrtvama, počiva nečuvena surovost koja itekako mora povećati težinu koja pripisuje ovim zločinima