Tekstovi sa tagom: zvečka

Uz feljton “Sretno dijete”: Photo sjećanje na osamdesete u Zagrebu (6)

Duhanski put - Blato, Zvečka, Veliki Kavkaz, Mali Kavkaz

Foto-priču o novovalnim godina Zagreba koju je uradio naš čuvar bolje prošlosti Goran Pavelić Pipo – nastavljamo serijom uglavnom neobjavljenih fotografija ispred legendarne Zvečke u kojoj, sjeća se Igor Mirković, doista nije bilo ničeg materijalnog, čak ni u smislu opipljivog – nije bilo stolova, stolaca, nije bilo suncobrana; osim jednog šanka i prostorije za pedeset naguranih ljudi, tu nije bilo ničega, a kamoli luksuza. Sve što se tamo dogodilo, nastalo je voljom posjetitelja da imaju, da naprave svoje mjesto. Iz kavane su izašli na prazan pločnik i tamo napravili terasu, umjesto na stolove, šalice s kavom odlagali su na krovove parkiranih automobila (anegdota kaže kako se često događalo da odu niz Masarykovu sa napola dopijenim šalicama na krovu jer vlasnik ili vlasnica ne bi ni primijetili da je njihov automobil bio privremeni kavanski stol)…
Ddte 03 S

Retro-feljton: Fragmenti iz knjige „Sretno dijete“ (6)

Zvečka, jedino područje pod kontrolom rock'n'rolla

Petnaest godina nakon objavljivanja knjige Igora Mirkovića „Sretno dijete“ (Fraktura, 2004), opet smo u prilici da se podsjetimo na uzbudljivo i slojevito vrijeme s kraja sedamdesetih i početka osamdesetih, na rađanje novog vala, na bendove kao što su Prljavo kazalište, Azra, Pankrti, Film, Haustor, Šarlo akrobata, Električni orgazam ili Idoli, koji su presudno utjecali na novu generaciju u vrijeme idejnog rasapa komunizma. O tome u svom uvodu piše Igor Mirković: „U znak pobune protiv mentaliteta kojemu i sam pripadam, odlučio sam podići mali, osobni spomenik ljudima koji su napisali muziku moje generacije. Naglašavam: krajnje osobni. Ovo nije biografska proza, još manje rock enciklopedija. U sjećanjima koja slijede vrlo je malo objektivnih istina. Ovo je priča o djetinjstvu u malom i dosadnom gradu što se smjestio uz pukotinu željezne zavjese, o čaroliji koja se, igrom slučaja, dogodila u tih nekoliko godina... i poslije više nikada“... Sa dozvolom autora i izdavačke kuće „Fraktura“ u šest nastavaka objavili smo najzanimljivije fragmente ove knjige
Astulic 07 S

Retro-feljton: Fragmenti iz knjige „Sretno dijete“ (2)

Sada je vrijeme za akciju u gradu

Petnaest godina nakon objavljivanja knjige Igora Mirkovića „Sretno dijete“ (Fraktura, 2004), opet smo u prilici da se podsjetimo na uzbudljivo i slojevito vrijeme s kraja sedamdesetih i početka osamdesetih, na rađanje novog vala, na bendove kao što su Prljavo kazalište, Azra, Pankrti, Film, Haustor, Šarlo akrobata, Električni orgazam ili Idoli, koji su presudno utjecali na novu generaciju u vrijeme idejnog rasapa komunizma. O tome u svom uvodu piše Igor Mirković: „U znak pobune protiv mentaliteta kojemu i sam pripadam, odlučio sam podići mali, osobni spomenik ljudima koji su napisali muziku moje generacije. Naglašavam: krajnje osobni. Ovo nije biografska proza, još manje rock enciklopedija. U sjećanjima koja slijede vrlo je malo objektivnih istina. Ovo je priča o djetinjstvu u malom i dosadnom gradu što se smjestio uz pukotinu željezne zavjese, o čaroliji koja se, igrom slučaja, dogodila u tih nekoliko godina... i poslije više nikada“... Sa dozvolom autora i izdavačke kuće „Fraktura“ u nekoliko nastavaka objavićemo najzanimljivije dijelove ove knjige
Sdmsd 01 S

Vremeplov: Kako se Zagreb zabavljao proteklih decenija (2)

Jurica Pađen o sedamdesetim: Bezbrižno, tolerantno, lagano

Naš način života, nekak’ u osnovi, bio je buntovan. Stalno si htio biti drugačiji od ostalih... A danas klinci žele biti baš kao svoji starci – lova, laptopi itd. A mi smo htjeli evoluirat, biti sasvim drugačiji od svojih roditelja. Bilo je nezamislivo da slušamo istu mjuzu k’o starci. Danas nema bunta, samo zabava, samo eutanazija. Nema stava, to je dominantno
Kavkazz 01 S

Goran Pavelić-Pipo: Ritam mladosti 1978-1985.

Zagrebačka bolja prošlost

Prošle godine je Goran Pavelić Pipo u Zagrebu imao izložbu pod naslovom “Fragments On Tobacco Road 1978—1985” koja nas je vratila u izgubljeno vrijeme Tobacco roada, Zvečke, Kavkaza, Blata, Zdenca i autohtone kulture osamdesetih. Kako se u katalogu navodi: “Lica prijatelja, neke nestale face, mirisi i osjeti socijalističke dekadencije i Poleta, novog vala, zvukova i ritma mladosti koji i danas kad zaigraju imaju naboj gotovo mitskog osjećanja neponovljivosti. Jedinstvena fotografska svjedočanstva snimljena strašću samozatajna umjetničkog perfekcionizma Gorana Pavelića Pipe čine gotovo jedinstvenu slikovnu baštinu urbane kulture našeg grada. Vizija bolje prošlosti, slobode i očekivanja, mogućnosti i duha s osmijehom na usni danas možda djeluje nestvarno, ali da nije bila tako daleka i da smo svi mi bili njezini hodočasnici, idi se upravo na Pipovim fotkama”. Kako je redakcija XXZ upravo krenula feljtonizirati knjnigu “Bolja prošlost”, bilo je za očekivati da posegnemo za fascinantnim radovima Gorana Pavelića. Njegove fotografije preuzimamo sa sajta Radio Gornji Grad, sa dozvolom glavnog urednika Marijana Grkalića koji je Lukoviću poručio “možeš bez frke da preneseš samo napiši da je s rgg da oni znaju. To će im bit fora”. Hvala Goranu Paveliću!