Tajfun zvani Mišo Kovač: Sve nagrade pjesmi “Proplakat će zora”

Da se po jutru dan poznaje vrlo dobro su shvatili poznati skladatelj Stjepan Mihaljinec i Mišo Kovač. Mihaljinčeva skladba “Proplakat će zora” (koju nitko osim Miše nije želio pjevati!) bilježi apsolutni rekord: sve tri nagrade - Zlatno, Srebrno i Brončano jedro pripale su toj pjesmi!

Runjićev “Lamento”, u izvedbi Krunoslava Slabinca (alternacija: Tony Christie) osvaja Srebrni grb grada Splita, a Brončani grb Alfi Kabiljo za skladbu “Voli me, voli me”, koju je pjevala Tereza Kesovija (alternacija: Vince Hill). 

Mišo Kovač upravo je s pjesmom “Proplakat će zora” postao mega zvijezda, a vjeruje se da je nevjerojatna brojka od 600.000 prodanih primjeraka nosača zvuka sa Splita'71, što na domaćem što na stranom tržištu  - velika zasluga Mihaljinčeve pjesme, koju su uz Mišu pjevali 4+4 di Paola Orlandi.

Najveća inozemna zvijezda festivala zasigurno je Tony Christie, ali u tom mnoštvu zvijezda i zvjezdica iz inozemstva nešto veću pozornosti privlači brazilska pjevačica Tuca, koja je simpatična svima. Uistinu golema pjevačica nije samo privlačila pozornost imenom (Tuca) već i stasom. Strašno joj se sviđa Split, a iznenađuje je što svi građani znaju njeno ime…

- Gdjegod se okrenem svi me lijepo pozdravljaju: Bog Tuka, dobar dan Tuka, hvalila se pjevačica.

Ipak, Tuca je malo tužna i razočarana. - More je prekrasno i tako bih se rado okupala, ali ni u jednoj splitskoj prodavaonici nema kupaćeg kostima za mene - žalila se Tuca. Kako će i biti kad je težila samo 125 kilograma!

Toma Bebić je posebno bio dobar s Tucom. Pokušavao ju je dignuti na ruke, što mu nije uspijevalo. Nikada ne bi prošao pored nje, a da je svojim milozvučnim glasom ne bi priupitao: “Di si Tuko moja!”.  Naravno, brazilska pjevačica do zadnjeg trenutka nije saznala što njeno ime znači na hrvatskome jeziku.

Osim Tuce, novinarima i fotoreporterima interesantan je i mladi beogradski pjevač Dragan Antić. Ne toliko svojim glasom koliko činjenicom da je suprug znatno poznatije i znatno starije pjevačke dive Lole Novaković. Fotoreporteri ih pokušavaju uhvatiti zajedno u kadar, što i nije baš tako teško. Oni su naime nerazdvojni.

Bilo je veselo, i na pozornici i izvan nje. Za ulaz na Prokurative tražila se ulaznica više, a posla su imali i poznati splitski šverceri. Brzo su se iz kina ‘Tesla’ i ‘Central’ prešaltali na Prokurative. Danas, kad televizijske kamere pokušavaju uhvatiti u zoom ono malo publike koja posjećuje festivale, podatak o švercu s ulaznicama čini se nevjerojatnim. U današnje vrijeme posve je normalna pojava da pjevači ili skladatelji javno kupuju veće količine ulaznica, kako bi na taj način dobili glasove publike. Na Splitu '71 šuška se o kupovini ulaznica. Ta pojava nailazi na zgražanje publike i tiska. No, nitko ne sumnja u sjajnu pobjedu Miše Kovača. Ona je izborena pošteno, što je gromoglasnim pljeskom dokazala i publika u gledalištu. Mišo je kralj!

Split '71 (napokon) bira prikladan termin za svoju feštu, održao se od 30. lipnja do 3. srpnja. Na Prokurativama se izvodi 18 domaćih i 16 inozemnih pjesama. Nastupilo je 26 domaćih pjevača: Dragan Antić, Toma Bebić, Srđan Brešković, Ljupka Dimitrovska, Zlatko Golubović, Mirjana Grabovac, Miki Jevremović, Ibrica Jusić, Maruška Kalogjera, Tereza Kesovija, Lada Kos, Zdenka Kovačiček, Bojan Kodrič, Mišo Kovač, Josipa Lisac, Đani Maršan, Saška Petkovska, Majda Sepe, Đorđi Peruzović, Krunoslav Slabinac, Džimi Stanić, Meri Šeparović, Ivica Šerfezi, Radojka Šverko, Miro Ungar, Vice Vukov, 4M, One i oni, Dalmatinski Delfini, Mladi batali, Novi fosili, Pro Arte, Oya noya Band - te 17 stranih pjevača uz vokalnu skupinu 4+4: Antoine, Friday Brown, Margarita Cantero, Tony Christie, Linda Christine, Maya Fernik, Toshito Fujita, Vince Hill, Nicoletta, Eva Pilarova, Marisa Sannia, Tonicha, Tuca, Riccardo Del Turco, John William, Ellen Wills. 

Selekcijska komisija je radila u sastavu : Vinko Lesić, Josip Mirošević, Zlatko Černjul, Josip Biskupović i Vanja Lisak, dok je Stručni žiri za nagradu u domaćoj konkurenciji radio u sastavu: Esad Arnautalić, Nikica Kalogjera, Aleksandar Korać, Josip Mirošević, Fran Potočnjak, Željko Rapanić.

Nenad Vilović, imao je čak dvije pjesme, jednu pod imenom “Ima u tebi nešto” i “48 uri kad bi traja dan” koja je bila znatno bolja i po mjeri Đorđiju Peruzoviću. I Zdenko Runjić je imao dvije skladbe. Osim nagrađenog “Lamenta”, čini mi se čak još i bolju “Mojim roditeljima” (Vice Vukov).

Antoine dolazi kao velika francuska zvijezda. Tonči Papić, splitski skladatelj, duša od čovjeka, povjerio je Antoineu pjesmu “Zašto sam sritan”. E, takvu izvedbu Split neće zaboraviti, takav show. Antoine je pokušavao pjevati na hrvatskom, što nije loš potez za publiku, pogotovo splitsku. Bila je to zabava kakvu festivali nisu nikad čuli. Toliko je Antoine u „pjevačkom“ žaru griješio da je bilo podjednako smiješno i tragično. Onda bi se izgubio, pa zaustavio orkestar, pa nastavio kad se sjeti… I to ovako: “Zazto zam zritan, zazto sam zritan”. Uglavnom, publika je to nagradila pljeskom i smijehom. I na tome je ostalo.

Veliki broj novinara prisustvovao je festivalu Split '71. A sve je to trebalo popratiti i adekvatnim biltenima. Stoga se ne može zaboraviti udio Mladena Mateljana, dugogodišnjeg šefa Pressa Splitskog festivala. Njegovi bilteni stizali su na kućne adrese novinara tijekom cijele godine. Bili su pisani na pisaćem stroju jer su Internet ili PC bili totalna nepoznanica. Ipak, sve je funkcioniralo na najbolji način.

Tko je tko na Splitu ‘71?

Direktorij festivala: Miroslav Bonačić, predsjednik, Grgo Elez, Slavko Kopun, Živko Lončar, Dušan Marić, Ivan Pavić, Zdenko Runjić, Prerad Vanjaka, Marko Vlaić, Milan Vuco, Pero Zlatar. Generalni producent: Vinko Lesić. Šef programa: Nikica Kalogjera. Šef izvedbe: Vladimir Seljan. TV redatelj: Anton Marti. Urednik TV prijenosa: Mićo Brajević. Scenograf: Ante Nola. Voditelji: Jasmina Nikić i Oliver Mlakar. Šef press službe: Mladen Mateljan. Sekretar programa: Mirjana Buljević. Sekretar izvedbe: Rajko Milosavljević

Internacionalni žiri: Patricia Carli (Francuska), Sverre Christophersen (Norveška), Adrian Cronin (Irska), Mike Lloyd (Engleska) , Francisco G. Madariaga (Španjolska), Leo Missir (Francuska), Josip Mirošević (Jugoslavija), Jula De Palma (Italia), Leone Piccioni (Italija), Humberto Leandro de Melo Pereira (Portugal), Tony Preston (Engleska), Jonny Stewart (Engleska), Ladislav Šip (ČSSR), Humbert Terheggen (Luksemburg), Pero Zlatar (Jugoslavija), Junichi Yanai (Japan).

Jugoslavenski žiri:  Esad Arnautalić, Nikica Kalogjera, Aleksandar Korać, Josip Mirošević, Fran Potočnjak, Željko Rapanić, Jure Robežnik.

NAGRADE U DOMAĆOJ KONKURENCIJI

Zlatni grb grada Splita (Prva nagrada publike): “Proplakat će zora” (Stjepan Mihaljinec – Drago Britvić) Mišo Kovač

Srebrni grb grada Splita (Prva nagrada žirija): “Lamento” (Z. Runjić- T. Zuppa) Krunoslav Slabinac

Brončani grb grada Splita ( žiri jugoslavenskih gradova): “Voli me, voli me” (Alfi Kabiljo - Mišo Doležal) Tereza Kesovija.

NAGRADE U INTERNACIONALNOJ KONKURENCIJI:

Zlatno jedro ( Prva nagrada internacionalnog žirija): “Proplakat će zora” (Stjepan Mihaljinec – Drago Britvić) Mišo Kovač

Srebrno jedro (Prva nagrada publike): “Proplakat će zora” (Stjepan Mihaljinec– Drago Britvić) Mišo Kovač

Brončano jedro (žiri akreditiranih domaćih i stranih novinara): “Proplakat će zora” (Stjepan Mihaljinec–Drago Britvić) Mišo Kovač

SPLIT'71: Sve pjesme i izvođači

1. ČUVAJ NAŠU BARKU (B.Mihaljević–M.S.Mađer) Miro Ungar

2. IMA U TEBI NEŠTO (N.Vilović-N.Vilović) Saška Petkovska

3. JEDAN SUSRET (A.Kabiljo-T.Polić) Radojka Šverko

4. KAKO SI MOGLA ZABORAVIT (I.Kelemen-V.Lukatela) Ivica Šerfezi

5. LAMENTO (Z.Runjić-T.Zuppa) Krunoslav Slabinac

6. MLADOST MOGA GRADA (M.Radić-T.Adnim) Novi fosili

7. MOJ GRAD (Đ.Srbljenović-S.Benzon) Srđan Brešković

8. MOJIM RODITELJIMA (Z.Runjić - T.Zuppa) Vice Vukov

9. NE MOGU ZABORAVIT (Đ.Srbljenović - Đ.Srbljenović) Pro Arte

10. NE OSTAVLJAJ ME NIKAD SAMOG (V.Borisavljević-Z.Golubović) Zlatko Golubović

11. NIJE GOTOVO KAD JE GOTOVO, NEGO JE GOTOVO KAD JA REČEN DA JE GOTOVO
(T.Bebić-T.Bebić) Toma Bebić i Oya noya Band

12. VOLI ME, VOLI ME (A.Kabiljo-M.Doležal) Tereza Kesovija

13. PLOVI BRODE MOJ (S.Glojnarić-Đ.Maršan) Đani Maršan

14. PROPLAKAT ĆE ZORA (S.Mihaljinec-D.Britvić) Mišo Kovač

15. SVE MAJKE SVIJETA UZ MORE (T.Bebić-T.Bebić) Josipa Lisac

16. SVUGDI POJDI AL' UVIK DOMA DOJDI (I.Krajač-I.Krajač) 4M

17. ZAŠTO SAN SRITAN (T.Papić-S.Benzon) Ibrica Jusić

18. 48 URI KAD BI TRAJA DAN (N.Vilović-N.Vilović) Đorđi Peruzović

19. NON DIRE MAI /Bez ljubavi/ (G.Sangermano -S.Longo) Miki Jevremović

20. LA CICALO /Voli me još samo danas/ (R.del Turco-R.del Turco) Riccardo del Turco

21. UNE ETOILE BRILLE SUR NOTRE AMOUR /Ti i ja/ (G. Jerome-A. Salvet) G. Jerome

22.WAT ISM EEN DAG /Što je taj dan/ (J.P. van Mechelen -J.P. van Mechelen) Ellen Wills

23.PARTI POUR L' ETE /Ljetujem sam/ (F.Renoult-Antoine) Antoine

24.NE T' EN VA PAS /Ne, ne-to ne/ (Tuca-Tuca) Tuca

25.JE POURRAIS ETRE VOTRE FILLE /Mogu vam biti kći/ (P.Monay-Y.Dessca/ Nicoletta

26.ME FALTA EL VERANO /Nedostaje mi ljeto/(M.Cantero-M.Cantero) Margarita Cantero-Bojan Kodrič

27.IN EVERY CORNER OF MY WORLD/U svakom kutku svijeta/ (V. Hill-E. Dunstall) Vince Hill

28.HAVE YOU EVER BEEN TO GEORGIA /Ako vidiš moju majku/ (G.Gouldmann- G.Gouldmann)

29.SOY UN HOMBRE OUE, SOY UN HOMBRE OUE VA /Mnogo, mnogo je njih/ (Piero-Jose) Piero

30.YUYAKE NO NAGISA /VRIJEME LETI/ (A. Arimoto-F. Okada) Toshiko Fujita

31.THINGS I' VE SAID /Otvori srce/D.de Rijk-D.de Rijek)Linda Christine - Mirjana Grabovac

32.TOGETHER /Nas dvoje/ (G.Gouldman- G.Gouldman) Miro Ungar

33.CARUSO /Večeras me ljubi/ (K.Svoboda-Z.Rytir) Eva Pilarova

Stjepan Mihaljinec:  Na Splitu mora biti zastupljena dalmatinska pjesma

(Intervju Gorana Pelaića s velikim kompozitorom iz 1994. godine)

Od sredine pedesetih godina pa sve do danas, profesor Stjepan Mihaljinec intenzivno je prisutan u hrvatskoj glazbi u različitim ulogama: kao skladatelj, dirigent, aranžer ili pak kao vrhunski klavirist. Na neki način sudbinski je vezan uz festivale. Na Splitu je dugo godina bio u stručnim tijelima, u orkestru. Ponekad bi se pojavio i s nekom pjesmom. Godine 1971. njegova skladba “Proplakat će zora” nije baš zdušno primljena od strane selekcijske komisije. Bila je prva u rezervi. Stjecajem okolnosti ušla je u program i tada su nastali pravi problemi.

- Ta je pjesma bila ponuđena četvorici pjevača. Svi su je odbili pjevati i to sve pjevači od imena. Ja to nisam znao. Vinko Lesić, koji je tada bio direktor festivala, muku je mučio s tom pjesmom. Svi su bili vrlo skeptični i bilo im je smiješno pjevati pjesmu koja je rađena po narodnoj melodiji. Jednostavno nisu vjerovali u moju i Britvićevu ideju. To je bilo prvi put da je netko upotrijebio narodnu pjesmu kao podlogu za zabavnu. Na kraju je Lesić to ponudio Miši Kovaču, a iskreno mu je priznao da mu nudi pjesmu koju njegovi kolege odbijaju. Mišo ju je poslušao, odmah prihvatio i rekao kako će on s tom pjesmom pobijediti na festivalu. Tako je i bilo. “Proplakat će zora” dobila je prvu nagradu u domaćem i u internacionalnom dijelu Splita '71. Sve moguće nagrade je pobrala. Cijelo finale bilo je u znaku te pjesme.

*Bio je to početak uspješne suradnje s Mišom. Zašto više ne radite s njim?

- Točno je, dugo već nismo skupa na pozornici. To nema nikakve veze s našim odnosima i prijateljstvom. U vrijeme dok smo skupa radili, on je bio dobar suradnik. Osim toga, uvijek je znao dobro procijeniti neke stvari, pa je tako dobro procijenio i uspjeh pjesme “Proplakat će zora”. Nakon te pjesme pjevao mi je također na Splitu pjesmu “Noćas ćemo zemlji ko materi reći” i isto odnio nagradu. Također je bila jako popularna “Odvest ću te na vjenčanje”. Mišo i dan danas te pjesme izvodi s gotovo istim uspjehom kao i nekad. Zanimljivo je da sam sve te pjesme radio u suradnji s Dragom Britvićem koji je znao napisati lijepe stihove.

* Interesantno je da su kontinentalci napisali puno dobrih dalmatinskih pjesama. Vi i Britvić ste Zagorci?

Možda tu negdje u biti leži i sličnost, podudarnost s ovom našom melodikom, zagorskom i zagrebačkom gradskom pjesmom. Uzmite konačno da su najpoznatije kajkavske pjesme napisali ljudi s mora: “Popevke sam slagal”, “Fala”... koje je napisao Vlaho Paljetak. Očito su nas ljudske a i autorske sklonosti vodile na taj put.

*Te sedamdesete u kojima ste pobjeđivali čini se da su nekako bile najplodnije, ne samo kada je u pitanju Splitski festival već uopće u hrvatskoj zabavnoj glazbi. Ipak, imam dojam da su se autori vaše generacije pomalo umorili?

- Ja i sada radim punom parom. U ovim zrelijim godinama više sam se posvetio aranžmanima. Skladam instrumentalnu glazbu i dosta nastupam na koncertima pjevača koje pratim na glasoviru. Što se tiče tekuće hit produkcije, ne bih rekao da se moja generacija umorila. Na sceni je mlađa i prodornija generacija. Prodornija u poslovnome smislu. Ja pripadam vremenu kada je bilo dostatno napisati dobru pjesmu, a onda je ona lako sama nalazila svoju publiku. Danas to nije dostatno. Potrebni su poslovni kontakti na način na koji moja generacija nije bila naviknuta.

E, sad kada me pitate za te sedamdesete, slažem se s vama da je to vrijeme koje je predstavljalo kulminaciju u razvoju naše zabavne glazbe. Ni od čega se pošlo prema ovome što danas imamo. Generacija o kojoj vi govorite i kojoj ja pripadam stvorila je prvi Zagrebački, Opatijski, Splitski festival... Do pojave tih festivala svirala se isključivo strana zabavna glazba. Tek 1954/55. kada smo krenuli s domaćim skladbama i festivalima, u većemu broju su se počeli pojavljivati i pjevači. Dotad smo imali samo tri ili četiri pjevača - Ivo Robić, Vali Hohnjec, Anđelina Groh, Zvonimir Krkljuš. Pojavom domaće zabavne glazbe, dolaskom i razvojem televizije, razvojem nosača zvuka, došli su i festivali koji su nicali kao potreba da se nove pjesme na jednoj takvoj sceni i predstave. Kulminaciju su doživjele tih sedamdesetih godina.

* Kanite li obnoviti vašu suradnju sa Splitom?

- Sigurno ću se javiti. Znate, bilo je nastupilo neko čudno vrijeme. Ja sam i dalje slao na festival pjesme istoga tipa. Međutim, iz mog ugla gledano nastupilo je vrijeme kada nije bilo bitno imaju li pjesme tu dalmatinsku melodiku. Osim toga, ja sam veliki protivnik krivih akcenata: voljeti, ljubiti, čekati, a to je nekako ušlo u modu. Uvijek sam mislio da na Splitu mora biti zastupljena dalmatinska pjesma. Prošle godine Prokurative su napravile pomak prema boljemu. Drago Britvić je iz Pitomače, znači Podravac, ja sam Zagrepčanin ali podrijetlom Zagorac. Nas dvojica smo napravili puno dalmatinskih pjesama. Ono što smo mi napravili nije samo profesionalno opredjeljenje. Očito je da smo osjetili duh toga podneblja. Radeći te pjesme, prepoznali smo nekakvu emociju toga tipa. Valjda je to prepoznala i publika.

Iz Splita nosim samo najljepše uspomene. Ne bih se mogao sjetiti nečega što bi tu lijepu sliku moglo pomutiti. Jedne godine sam svirao u orkestru, a moja supruga Elvira Voća pjevala je prekrasnu pjesmu Zdenka Runjića “Miris mora”. Sve su to drage uspomene. Iz toga razloga žao mi je što se sve to dolje zbiva. Nisam pobornik dvaju festivala. Ako su dva, onda mogu biti i četiri, a onda se sve to pretvara u koncerte novih pjesama i gubi se onaj udarni smisao Splitski festival. Publika bi htjela jedan festival, a poslovni ljudi bi trebali uskladiti te interese. Valjda je to moguće?

(U IDUĆEM NASTAVKU: ŠTA SE DEŠAVALO NA FESTIVALU SPLIT ’72)