Iz knjige “Uvod u pank”
Pankr 04 S

Jubilarni koncert: Pankrti u Stožicama proslavili 40 godina postojanja

Photo: Jože Bojec

Tajna veza: Pankrti i The Sex Pistols

Koncert u Stožicama: Pero Lovšin 1.

Kada je Pajaco doputovao u nekadašnju jugolovensku republiku, a već četvrt veka samostalnu državu Sloveniju? Krajem septembra. Do  oktobra  je ostao još jedan dan. Razlog njegovog dolaska u najseverniju ex-YU republiku je bio turističke prirode, i krajnje odredište je bio Portorož. Mondensko letovalište na Jadranskoj obali. Mada Pajacu reč „mondensko“ baš ništa ne znači.

Žena je luka, a čovek brod...“, bezbrižno je pevušio dok je uzimao putnu torbu iz boksa autobusa.

Dakle, Pajaco je bio u rokenrol raspoloženju. Kao da je naslutio da će ga na info-pultu hotela dočekati crveno-beli flajer na kom će pisati: „Pankrti 40 let“. Na pultu je bilo i drugih flajera, turističkih prospekata, međutim oni Pajacu nisu bili zanimljivi. Ignorisao ih je. Spustio je torbu na pod i uzeo flajer u ruke.

„Zar već toliko?!“, upitao se. „Zar je četiri decenije prošlo od pojave panka u...“. U ovom vremenu to bi se izgovorilo: „u ex Yu“ ili „u Titovoj Jugoslaviji“, ali u vremenu pre raspada države to je bila domovina. Zajednička država od Triglava, pa do Vardara. Država kojoj je tepano „naša Juga“. Čak je postojao i automobil koji se tako zvao: yugo.

Flajerom je dominirala crno-bela fotografija Alfreda Hičkoka. On je u ruci držao  filmsku klapu na kojoj je pisalo: Gospodje jest vam ne verjamem. Šta je još pisalo na flajeru? Uobičajeni podaci: kada će se koncert održati, gde će se održati, ko će biti specijalni gost Pankrta. Na samom dnu flajera pisala je i cena ulaznica u pretprodaji: dvadeset i dva evra. Na dan koncerta će sigurno biti znatno skuplje. Na primer, trideset evra!

To je bilo sve što je Pajaco mogao da sazna sa letka formata A-5 koji je, opet, iz nekog razloga bio obostrano odštampan.

2.

Šta je Pajaco znao?  On je znao da neće prisustvovati tom koncertu. Bila bi to prevelika  avantura za njega, u svakom pogledu. I sâm dolazak u Portorož je bilo nešto što je njegova supruga organizovala. Bez njene inicijative Pajacu bi jedino bili pristupačni beogradski Kalemegden i zemunski Dunavski Kej. Čak i izlet do obližnje Avale za njega bi predstavljao veliku avanturu.

Isto tako, Pajaco nije ni želeo da prisustvuje koncertu u Stožicama. Muzika je u njegovom životu odavno prestala da ima značaj koji je imala kada je bio dvadesetogodišnjak. Ako bi hteo samom sebi da prizna i da bude potpuno iskren, ni Pankrte nikada nije slušao. Pevali su na slovenačkom i to je bila barijera koju on nije ni pokušavao da pređe. Pankrti nisu bili jedna od rokenrol grupa njegove mladosti.

Što se, opet, tiče izbora da svoje pesme izvode na slovenčkom, Pajaco je morao da prizna da je to od njih bio hrabar gest. Ali možda i očekivan?! Kako drugačije pevati nego na sopstvenom jeziku? Kako ako ne na maternjem jeziku izraziti misli, osećanja... Bol, patnju, radost… To je jedino moguće na jeziku koji si posisao sa majčinim mlekom. Sve ostalo je foliranje.

Pajaco: „Flajer bi mogao da predstavlja neposredni trag koji bi trebalo da me odvede... Gde?! Gde će me odvesti? U kom pravcu? Kada bih samo znao!“

Isto tako Pajaco zna da mu je potreban neko ko bi bio zadužen za odgovore na njegova mnogobrojna pitanja. A gde naći odgovore u ovom vremenu ako ne na Internetu?! Dakle, nema nikakve dileme! Čekaće ga sati sedenja ispred računara i prelistavanje stranica na engleskom, na slovenačkom… Tek tu i tamo na srpskom ili hrvatskom.

Pajaco: „Ko zna da koristi internet mnogo toga može da sazna.“ Prvo pitanje sa kojim će Pajaco početi internet pretragu jeste: „Ko je osnovao grupu?“.  A evo i virtuelnog odgovora na Pajacovo pitanje: „Grupu su osnovali Gregor Tomc i Petar Lovšin, prijatelji iz Kodeljeva.“ Pajaco: „Kodeljevo?! Zar postoji mesto sa tim nazivom? Nikada ranije nisam čuo...“. Virtuelni odgovor Pajacu je da mesto Kodeljevo postoji, i da Tomc i Lovšin nisu pali sa Marsa već su živeli u delu Ljubljane koji se tako zvao. „Dobro da se ne zove Kardeljevo“, pomisli Pajaco. „Baš bi bilo degutantno. Ovako, Kodeljevo je sasvim prihvatljivo, lako svarljivo.“

Međutim Pajacova konstatacija nije bila sasvim neumesna jer se jedno vreme hrvatski gradić u Dubrovačko-neretvanskoj županiji tako zvao. A onda je posle propasti komunizma ponovo postao ono što je i bio – Ploče.

3.

Kome se Pajaco vraća? On se vraća Kodeljevu, Lovšinu i Tomcu. Isto tako i Internetu, toj mašini za pretraživanje svekolikog ljudskog znanja. Mada Pajaca ne zanima geografija, ali kada se već na samom početku Internet pretrage dokopao Kodeljeva ne može tek tako da ga napusti. Moraće uz pomoć virtuelne stvarnosti da proskita njegovim krivudavim ulicama. Na primer, Povšetovom ulicom. Jednom od najvažnijih i najzanimljivijih ljubljanskih ulica, a koja pripada pomenutom Kodeljevu.

Na početku karijere: Pankrti pred publikom

Internet odgovara Pajacu: „Povšetova ulica je napoznatija po zatvoru. Naziv je dobila po slovenačkom agronomu i političaru Franetu Povšetu“. Pajaco: „Možda je Povšetova ulica najpoznatija po zatvoru, međutim ja mislim da je Kodeljevo najpoznatije po osnivačima Pankrta Tomcu i Lovšinu. A to nas opet dovodi do činjenice da je ključna godina u istoriji Kodeljeva 1977. jer je to godina osnivanja Pankrta. Otuda onih ’40 let’ na flajeru koji sam ugledao na info pultu portoroškog hotela.“

Za navedenu godinu bi se moglo reći da je davna. Toliko davna da je hrabro od Pankrta da ponovo izađu pred publiku i zapevaju stare pesme. Što bi se reklo, treba zasvirati i za pojas zadenuti. Ko to ne zna, ko to ignoriše, on je u problemu.

Zar ne bi bilo bolje da na dvadeseti oktobarski dan kada treba da nastupe u ljubljanskoj areni Stožica Tomc i Lovšin dođu u Portorož i iznajme sobu u hotelu u kome je Pajaco odseo? To bi ih koštalo oko sto evra za noć. Za te novce Tomc i Lovšin bi imali i bogati doručak... A mogli bi i da plivaju u hotelskom bazenu sa zagrejanom morskom vodom. Društvo bi im pravile Nemice njihovih godina ili nešto starije. Nemice začuđenih pogleda. Nemice izvan prostora i vremena.

4.

U koju godinu Pajaco odlazi? Uz pomoć interneta Pajaco odlazi u sedamdeset i sedmu godinu prošloga veka. U doba kada su Gregor i Petar bili tinejdžeri. Prvi nastup su imali u gimnaziji Moste.

Pajaco zaključuje: „Verovatno su bili i učenici navedene gimnazije? Maturanti. Konačno su osvojili svečanu salu svoje gimnazije, i, nastupiće pred školskim drugovima i drugaricama,  profesorima...“ .  „Ne, nisu bili!“, odgovara Internet. Od glasnog huka zapenušanog mora Pajaco ne čuje odgovor dok šeta obalom Pirana. Internet nastavlja:  „Gregor je bio vođa benda, dok je Lovšin preuzeo ulogu pevača i kompozitora grupe. Već su imali i svoje prve hitove: Total Revolution, Lublana je Bulana i Anarhista.“

Posmatrano iz perspektive 1977. godine, ni 1980. nije previše daleko. Tek tri godine. To je godina objavljivanja njihove prve LP ploče Dolgcajt. Ali, prvo treba otkriti šta reč „dolgcajt“ znači. „Dolgcajt“ znači dosada. Pajacu je trebalo četrdeset godina da sazna šta ona znači! Eh, taj Internet. Baš sve zna. Bilo je to u isto vreme kada je novosadska Pekinška Patka imala svoj album Monotonija. Internet ispravlja Pajaca: „Naziv albuma je Strah od monotonije dok je Monotonija jedna od pesama sa tog albuma.“

Svaki bend čine njegovi članovi, pa tako i Pankrte. Ko su oni bili? Bilo ih je ukupno devet: Peter Lovšin, Boris Kramberger, Dušan Žiberna, Bogo Pretnar, Marko Kavaš, Slavc Colnarič, Mitja Prijatelj, Gregor Tomc  i Matjaž Gantar. Neki od njih su svirali gitare, drugi bubnjeve… Treći su bili basisti... Dvadesetog oktobra u ljubljanskoj areni Stožice nastupiće sledeća četvorka: Lovšin, Pretnar, Kramberger i Colnarič.

5.

Koga neće biti na pozornici? Na pozornici arene Stožice neće biti jednog od osnivača benda Gregora Tomca. On se, uglavnom, navodi kao menadžer Pankrta. Jedva da je i svirao u grupi. Tek na samom početku. Nadimak mu je bio Grega. Tako su ga zvali njegovi drugovi, tovar’ši, iz Kodeljeva. Internet o njemu kaže sledeće: „Zajedno sa Lovšinom, Tomc je napisao većinu tekstova pesama i bio je, takoreći, glavni ideolog benda.“

Isto tako navodi i sledeće: „Tomc je rođen 3. februara 1952. godine“. Dovoljno. Bar za Pajaca. Dakle, kada su Pankrti osnovani on je imao dvadeset i pet godina i nikako nije mogao da bude tinejdžer kako je to Pajaco pretpostavljao. Možda je Lovšin bio tinejdžer (sa njim će se Pajaco pozabaviti kasnije), ali Tomc ni slučajno!

Pozdrav publici: Pankrti nakon jubilarnog koncerta kojim su proslavili 40 godina rada

Za vreme Drugog svetskog rata Gregina majka Helena Puhar je bila partizanka tako da je on imao komunistički pedigre „par exellance“. Zato i ne treba čudi da je srednju školu završio u Njujorku. Pajaco: „I ja da sam mogao da biram između gimnazije Moste u Kodeljevu i neke njujorške gimnazije, odabrao bih ovu drugu. Tako da se Tomcu nema šta zameriti. Jedino ne mogu a da ne primetim, neko će me nazvati mediokritetom,  da je onda kada je nama, običnim ex-YU smrtnicima, i Trst bio daleko, Grega sebi priuštio Njujork. A onaj ko sebi priušti Njujork u tinejdžerskim godinama završio je sa komunizmom zauvek!

Tako je bilo i sa Tomcom. Pesmu „Padaj silo i nepravdo“ mogli smo da pevamo mi koji smo završavali srednje škole u Titovoj Jugoslaviji dok je Tomc zapevao Lublana je bulana… Meni to deluje kao da je rekao: „Ljubljana je jebana, i uzduž a i popreko“ a jebali smo je ko drugi nego mi, komunisti! Četrdeset godina kasnije, gde je Tomc, a i mi sa njim?“

Internet: „U ovom vremenu Tomc je slovenački akademik. Između ostalog, i ni manje a ni više“! Internet isto tako pronalazi da se Grega bavio politikom, sarađivao sa filozofom Žižekom, bio savetnik političaru Zoranu Jankoviću… Pajaco: „Pankrti su za njega prošlost, davna prošlost. Kao što je i ex-YU prošlost, Josip Broz Tito… Dan Mladosti, stadion JNA na kome su održavali sletovi… I Seks Pistolsi su za njega prošlost, kao i pokojni Sid Višous, Nensi… Slično meni, i Tomc je odavno digao ruke od nekih stvari. Pre svega, od muzike. U ovom vremenu, on je šezdesetpetogodišnjak koji će možda 20. oktobra biti u svečanoj loži arene Stožice?“

Bivši novinar: Pero Lovšin

Šta Pero Lovšin pre četiri decenije nije bio? Slično Tomcu, pre četiri decenije ni Pero Lovšin nije bio tinejdžer. Imao je dvadeset i dve godine i bio je student Ljubljanskog sveučilišta. Posle diplomiranja, radio je kao novinar... Onda je i to napustio, i ko zna šta je u tom međuvremenu postao. Kao da je sve ostalo u vezi sa Lovšinom  dolgcajt, beskrajno dosada. Nazivom prvog albuma Pankrta on kao da je predvideo svoju budućnost: jedna velika i beskrajna dosada. Svejedno u kom vremenu živi: u komunističkom, u kapitalističkom… U kojoj državi: u SFRJ ili Sloveniji…  Dolgcajt!

U svojim traganjima Pajaco konačno dolazi i do reči „pankrti“. Ona znači „kopilad“. Tako se prevodi, tako  je internet prepoznaje.

6.

Ko će biti specijalni gost Pankrta na ljubljanskom koncertu? Glen Metlok, basista Seks Pistolsa. Internet otkriva da se on u  Pistolsima nije dugo zadržao. Napustio ih je pre pojave njihovog prvog i jedinog albuma „Never Mind the Bollocks, Here's the Sex Pistols“ na kome je bio koautor deset od ukupno dvanaest pesama! Pistolse napušta februara 1977. godine. Ostali članovi benda tvrde da nije Metlok napustio Pistolse već je izbačen iz grupe jer je isuviše voleo Bitlse?! Šta reći?! Bitlsi i pank zaista ne idu zajedno. Ili je, možda, problem u tome što ih je on „previše voleo Bitlse“ a ne samo „voleo“? I preterana ljubav zna da šteti, da bude kontraproduktivna.

Pajaco: „Za razliku od Metloka, ja ne volim Bitlse, ali zato jesam veliki fan Džona Lenona. A Bitlsi i Lenon nisu isto. Ko voli Bitlse, voli ih zbog njihove sladunjave muzike, a ko voli Lenona, voli ga zbog njegovog političkog angažmana.“

U svakom slučaju, gitara je još uvek u Glenovim rukama, i on i dalje odapinje audio strele prema publici. Nema povlačenja, nema predaje... Neće je biti ni dvadesetog oktobra u areni Stožice. Gregor Tomc udobno smešten u počasnoj loži uživaće u nastupu jednog od heroja svoje mladosti.

7.

Šta je još uvek u Pajacovim rukama? U njegovim rukama je još uvek portoroški flajer mada je on odavno napustio Portorož. Uzgred, do koncerta Pankrta je ostalo još četiri dana. Ostalo: šta znači „ostalo“? Zar to da Pajaco živi u stvarnom svetu? U svetu u kome protiču dani, nedelje, meseci, godine… Izgleda da je tako.

Na sceni: The Sex Pistols 1977. godine

Na flajeru je ispod Metlokovog imena ispisano „Sex Pistols“. Godina njihovog osnivanja je 1975. a grad je London. Postojali su ukupno četiri godine. Internet navodi da se „oni smatraju jednim od najuticajnijih bendova u istoriji popularne muzike“ sa čim bi se i Pajaco složio. Uostalom, ko je on da se ne složi sa jednom internet konstatacijom?! Početkom 1977. godine Glena Matloka zamenjuje Sid Višos.

Pajaco: „Početkom! To nije dovoljno, nije sasvim precizno. Februara te godine Metlok napušta Pistolse. Znači, februara ili marta 1977. godine Sid Višos postaje basista Seks Pistolsa.“

Značajnu ulogu u karijeri Pistolsa je odigrao njihov menadžer Malkom Meklaren. Pajaco: “Više nego značajnu! Taj tip je sa njima manipulisao.“

Aprila 2010. godine njegovu smrt će propratili sledeći novinski naslov: „Preminuo otac panka Malkolm Meklaren“. Ipak, od Malkolma za Pajaca su značajniji Džoni Roten i Sid Višos. Ovoga drugog su nazivali ikonom pank roka. Meklaren otac, a Sid ikona panka.

8.

Ako bi krenuo od Sidove smrti, gde bi Pajaco dospeo? Ako bi krenuo od kraja, iz nekog razloga Pajaco upravo tako i voli da kreće u svojim istraživanjima i analizama, tada bi dospeo do februara 1979. godine i do Njujorka. Isto tako i do hotela Čelsi.

Zajedno u njujorškom hotelu 'Chelsea': Sid Vicious i Nancy Spungen

Pajacov zaključak je sledeći:  „Sid je preminuo tačno dve godine od svog dolaska u Seks Pistolse". Za razliku od Pajaca, Vikipedija kreće od početka, a ne od kraja. To je uobičajeni sled događaja, i Pajaco saznaje sledeće: „Sid Višos je rođen kao Džon Simon Riči 10. maja 1957. godine u Londonu. On je bio britanski bas-gitarista, bubnjar i pevač“. Između 10. maja pedeset i sedme i 2. februara sedamdeset i devete je smešteno sve ostalo: Sidov kratki život. I, naravno, Nensi je smeštena između ta dva datuma.

Ko je bila Nensi?  Nensi Spandžen je bila Sidova devojka. Njoj je već u petnaestoj godini dijagnostifikovana šizofrenija. To britanskoj štampi nije nimalo smetalo da je nazovu „odvratna Nensi“. Njih nije zanimala njena medicinska dijagnoza već njeno ponašanje. A možda se ponašala sasvim uobičajeno za jednu šizofreničarku? Šta još reć o Nensi?  Ona je čak i od Sida bila brža. Pre je umrla, kasnije se rodila tako da je zbir njenih godina na ovom svetu manji od onog koji je uspeo da prikupi Sid. Za razliku od Sida za kog se navodi da je izvršio samoubistvo Nensi je ubijena. Ko je to uradio, da li Sid ili trgovac narkoticima koji je nju i Sida snabdevao drogom nikada nije otkriveno.  Da li je pronađen nož kojim je Nensi ubijena? Čiji su tragovi, otisci prstiju, bili na njemu? Nepoznato, nepoznato... Nerešeno, nerešeno…

Til Death Do Us Part: Sid & NancyCrno-bela fotografija na Vikipediji prikazuje plavokosu devojku sa cigaretom u ruci i otkrivenih butina. Ali njen pogled?! O njemu treba nešto više reći. Šta je tajanstveni osmeh Mona Lize prema hipnotišićem pogledu Nensi Spodžen?! Ništa! Baš ništa! Kao da te sama smrt gleda pravo u oči. Pajaco brzo zatvara njenu fotografiju. Što dalje od tog pogleda... Samo ne misliti na Nensi. Što više je udaljiti od sebe. Zaboraviti je što pre.

9.

Gde je Nensi rođena? Mesto Nensinog rođenja je Filadelfija i bila je tek par godina mlađa od Pajaca. Godine kada su Pankrti osnovani, dakle 1977. ona napušta roditeljski dom. Jedno vreme se zadržava u Njujorku gde radi kao striptizeta.

Da bi upoznala Sida, Nensi je morala da otputuje u London slično kao što je Pajaco morao da otputuje u Portorož da bi saznao za oktobarski koncert Pankrta. Nensi je to i uradila: otputovala je u London. Da li avionom ili brodom, Pajaco to ne zna. Ni Internet to ne zna. Ili mu ta činjenica nije važna? Mada bi za Internet sve postojeće činjenice trebalo da budu jednako važne.

Konstatacija da se „nakon razlaza Seks Pistolsa, Spandženova  kao menadžer starala o solo karijeri Sida Višosa“ deluje cinično. Ta devojka ni o sebi nije mogla da se stara, a kamoli o nečijoj solo karijeri. U svakom slučaju, oktobar je 1978. godine, i Sid i Nensi su stanari Čelsi hotela u Njujorku. Broj sobe u kojoj su smešteni obeležen je brojem sto. Jedinica i dve nule. Dvanaestoga dana pomenutog meseca Nensi je pronađena izbodena u kupatilu hotelske sobe. Nikada nije otkriveno ko je to učinio.

Sigurno da nije zaslužila takvu monstruoznu smrt. Sahranjena je na groblju u Bensejlemu u Pensilvaniji. 

* Zoran Ilić je prozni pisac iz Beograda. Sa svojim pričama prisutan u srpskoj i eks-ju periodici od 1989. godine. Bio urednik u „Književnoj reči“ i gostujući urednik u „Albumu“ (Sarajevo). Jedno vreme bio zamenik glavnog i odgovornog urednika onlajn časopisa Balkanski književni glasnik. Trenutno uređuje veb-sajt za književnost posvećen autorima sa prostora bivše Jugoslavije Prozaonline

Oceni 4.6666666666667