Dok vampiri marširaju, cvetaju ruže za posipanje tenkova
Barbb 01 S

Photo: Barbara Vidal

Tavni krojač

Iskrsnemo tek ponekad

besani, krstati, kljasti.

Po mrkloj strani Via Dolores

nošeni krhotinama doba

koje dok šištiš, razdire dah.

Snopovi kosog svetla održavaju predstavu sveta,

tonu nam blage lađe dana,

prazni se arhipelag smisla...

Arhiprostori zovu

moćima magijskih obreda.

Treperi Srbija k’o sirotinjski pupak.

Povlačeći iscedke ledenih nota u nedrima

zemaljski strojevi stasalih anđela jašu

pustinjom zvaničnih istina.

A Tavni Krojač prtena nebesa premerava,

da ih na mape SANU pustolina preseli.

Istorija raspomamljeno galopira.

Lažni Hugo Boss skicira odežde tamnih kneževa,

Vagnerovi epigoni komponuju svoje mramorne drame,

i dok vampiri marširaju,

cvetaju ruže za posipanje tenkova.

U procesima pomirenja krije se kamen spoticanja.

Iz Srpske knjige mrtvih

Tavni nam Krojač mere uzima,

za sužnje odelca od “đavolje kože”,

šnitove sprema od bajki i mitova,

Memoranduma, Politike, Pečata, Kurira.

Crne nam šake prišiva, nogavice bola, od

otegerenih jezika pravi kravate, uši na mašnice vezuje,

tupost i okasnelih uvid

lepi tutkalom od  kostiju predaka.

Štepuje rane, makazama palaca

k’o mitskim jezikom varki.

Da nas ponovi, izvrće lica

i crvene dugmiće očiju prišiva

koncima okrutnog očaja.

Oda gomili još jednom da se zaori

kraj hangara, jezera, rudnika

i otpočne defile zvanica s kamama, žicama, haubicama

i ordenjem od bronzanih ušiju!

O, ko li si, Majstore Tavni, što nikad ne propuštaš

da na meri zakidaš,

dane i mesece, kvadratne kilometre praznine istežeš,

godišnja doba ko narode zatireš.

Užarene krune na oribane nam lobanje stavljaš

i krvavim putirom sakate

na drvene noge vozdižeš.

Izanđalo čojstvo svečano porubljuješ,

i otpad bacaš u jame i humke

odakle leševe legendi povadi.

Crna platna razvlačiš preko dođija i nedođija,

onirične ćilime na kaldrmi rastežeš,

kad zanosna otkuca ura

jedni drugima na sahranu da stignemo.

Svako prema svojoj himeri il' lamentu,

od parastosa do pobede,

od pobede do pakla.

Jer svi se kad-tad sretnu

u dugim, dosadnim popodnevima

i stare nastave rasprave

u glinenom parlamentu.

(septembar 2014)

*Iz knjige “Predeo s grobljem”

Oceni 5