Review: Taylor Swift - Reputation [Big Machine, 2017]

Photo: official promo

Nezdrave opsesije

Dok se na prethodniku Swift s kritičarima obračunavala pomponima, spandeksom i simpatičnim pjesmuljcima, na “Reputation” je đavo odnio šalu; frajerski gard briga-me-što-govorite-o-meni-ali-svejedno-to-stalno-ponavljam sad je napumpan posudbama iz trapa. Zvukovni bombast, golemi beatovi, tutnjajući basovi, frenetični hi-hati, zapravo su odlična podloga za beskrajno gunđanje o svima koje Taylor sada ne samo stavlja na svoju dugačku listu nego im još napiše ime crvenom bojom i podcrta ga. Fantastični bas u “…Ready For It?” i hi-hatom nafilani refren u “Look What You Made Me Do”, tako, daju uvjerljivost Taylorinoj potrebi za dokazivanjem. Međutim, problem je taj što Swift tematski ne može izaći iz jednog od dvaju krugova – ljubav i pasivna agresija. Skromno hvastanje uspijeva zakriti kvalitetnom glazbenom podlogom, no slijepom se pjegom pokazuju ljubavne pjesme, mahom dobro poznati retro pop s neumjesno nabačenim trap ukrasima koji odaju dojam bezidejnosti. Izgleda da Swift, barem kad je ljubav u pitanju, ipak trijumfira saharinskim pjesmama poput “Gorgeous”.

Uz odličan hook “I Did Something Bad”, “Don’t Blame Me” na tragu Southern rocka s Lady Gagine “Joanne” i kvalitetne baladne “Call It What You Want” te još poneku pjesmu, album bi bio poprilično kvalitetno ostvarenje kojem bi se za mane moglo progledati kroz prste. No, u ovom je obliku predug barem nekoliko pjesama koje bespotrebno reiteriraju Taylorine nezdrave opsesije. Sve zadobiva ton naporne autoreferencijalnosti koja graniči s narcizmom, konstantnog izigravanja medijske žrtve, a zapravo neumornog potenciranja slike o vlastitoj nestabilnosti: “And I bury hatchets, but I keep maps of where I put ‘em/ Reputation precedes me, they told you I’m crazy/ I swear I don’t love the drama, it loves me”.

Šteta je, u konačnici, što Swift ne upućuje kritiku kamo bi trebala, već se, uz iznimku nekih odličnih pjesama, sapliće o vlastite samonametnute komplekse. S ovakvim tematskim rasponom i nedosljednom promjenom zvuka, teško se oteti dojmu da je Taylor Swift generička pop zvijezda čije će igranje na sigurno i izigravanje nevješte bijele djevojke morati u jednom trenutku dosaditi.

Ukratko: Sljedeća pjesma – oštra kritika Lakih nota.

*Tekst Andree Jović prenosimo sa prijateljskog, glazbenog bloga Lake note, sa dozvolom uredništva

Oceni 5