Sinan Alić: Naprijed u srednji vijek (PrintCom, Tuzla, 2016)
Aalic 03 S

Photo: LA/Sinan Alić

Tekstovi koji podsećaju na budućnost

Zbirka napisa Sinana Alića Naprijed u srednji vijek (PrintCom, Tuzla, 2016) objedinjuje neizostavne delove novije istorije Bosne i Hercegovine i regiona, podsećajući čitatelje na događaje iz mračnog perioda njihovih života, na ratno i posleratno vreme gaženja temeljnih ljudskih prava i na poniženja kojima su bili izloženi. Novinskim tekstovima Alić je zabeležio ljudski bol, patnju, nesreću, sve, uostalom, što obeležava vreme besmislenog rata i sukoba. Reč je o svojevrsnom svedočanstvu nepravde, ali i nade, ispisanom manirom novinara od zanata i specifičnog odnosa prema profesiji, neodvojivoj od promišljanja i komentarisanja bahate vlasti.

Držeći se uputstva za upotrebu iz dobrih novinarskih škola, Sinan se Alić oslanja na činjenice, razobličavajući ih u komentarima do prostih činilaca i zajedničkih sadržalaca koji su često samovlašće i autoritarnost. Ispisuje važne lekcije neke zamišljene novinarske škole, izražavajući nadu da će neki od njegovih čitalaca koji će se baviti novinarstvom najpre misliti o tome šta je dobro, a šta nije, te "koliko je taj posao odgovaran i traži kompletnu ličnost  koja će biti na dobitku samo ako shvati i prihvati da nije problem ako se nešto ne zna - treba samo znati ko zna".

Nijedan Sinanov napis, nažalost, ne deluje arhaično; sadržaj njegovih tekstova aktuelan je utoliko što su isti protagonisti na sceni, mnogi i dalje odlučuju, ili nisu pravosudno, ili politički kažnjeni za ono što su radili. U moru mračnih priča izranja i jedna sasvim drugačija: Sinan Alić i njegovi drugovi organizovali su prvi rok koncert u Tuzli, a zvezda večeri bio je Matt Colins - Karlo Metikoš. Do slavnog pevača, odnosno Koncertne poslovnice Srbije u Ilici 42, odveo iz je u Zagrebu njegov otac Josip.

"Istina, pravda, pomirenje" naziv je nevladine organizacije koju je Sinan osnovao, a tri imenice iz naziva odražavaju suštinu angažmana ljudi koje ova fondacija okuplja.

"Budući da je Sinan Alić osnivač i predsjednik Fondacije Istina, Pravda, Pomirenje, tri pojma koja stoje u nazivu Fondacije reflektovala su se, čini mi se, i na ono što je sadržaj ove knjige. Jer, uprvavo u svojim tekstovima, koji su objavljivani u bh i regionalnim medijima, a koji su svojom formom raznoliki (u rasponu od putopisa do intervjua), Alić pokazuje kolika je važnost ova tri pojma. Koliko su, zapravo, oni, baš ovim redom postavljeni, presudni da bi se uopšte moglo krenuti naprijed, u neku maglovitu, ali možda sretniju budućnost", zabeležio je u Pogovoru Enver Kazaz.

Đorđe će, pak, Krajišnik ustvrditi kako knjiga predstavlja "literaturu surove stvarnosti", u kojoj autor ukazuje na zločine i zločince sa svih strana; na "otrežnjenje" glumca Emira Hadžihafizbegovića, angažmane reisa Mustafe Cerića, vladike Vasilija, laži srbijanskog tužioca Vladimira Vukčevića. Na srpske zločine na Crnom vrhu, za koje se "ne može amnestirati ni sam bog", kao ni na drugoj strani, gde "izvršitelji slobodno šetaju".

Srbijanska javnost ga poznaje kao frontmena borbe za oslobađanje Ilije Jurišića: Sinan Alić"Širi kontekst dopunjavaju razgovori sa dr Ivanom Đurićem, Vesnom Pešić, poznatim srpskim oponentima režimu iz devedesetih godina, kao i sa Tadeušom Mazovjeckim i Robertom Doniom, profesorom istorije na Univerzitetu Mičigen, jednim od saradnika Tužilaštva Međunarodnog tribunala u Hagu", piše Krajišnik.

Posebnu notu Alićevih "reprinta" daju notice u kojima autor, na kraju tekstova, ukratko objašnjava kontekst i epilog slučaja o kojem je pisao. Sinana srbijanska javnost poznaje kao frontmena borbe za oslobađanje Ilije Jurišića, nevine žrtve srbijanskog pravosuđa, koje je tim slučajem odaslalo poruku da u Srbiji pravde nema, niti će je biti, odnosno da će stradati svaka osoba druge nacionalnosti, ukoliko je pravno progoni beogradsko Tužilaštvo za ratne zločine. U genezi ovog slučaja najvažnije je to da je Ilija Jurišić i formalno-pravno nevin. Ostaje, međutim, gorki ukus nepravde prema čoveku koji nije bio kriv, a osuđen je nakon besmislene optužnice, na osnovu nepostojećeg dokumenta. To je bilo pravo lice beogradskog pravosuđa, u tretiranju zločina, zločinaca i nevinih ljudi.

Na beogradskoj promociju knjige Sinan ističe da nikako nije mogao da shvati ponašanje tužioca Milana Petrovića, današnjeg pretendenta na mesto tužioca za ratne zločine Srbije.

"Čovjek je u sudnici 'valjao' glupost za glupošću: na početku procesa sudu je umjesto snimaka Brčanske Malte dostavio snimke Dobrovoljačke iz Sarajeva; u sudnicu dovodi 'mrtve' ljude sa spiska žrtava Tuzlanske kolone kojeg je on sačinio; pred Apelacionim sudom tvrdi da njegov tadašnji šef Vladimir Vukčević i tadašnja ministaka pravde Snežana Malović nisu u pravu kada su se u predmetu Ganić pismeno obratili sudu u Westminsteru (Engleska) i potvrdila da je Srbija bila involvirana u sukob koji je počeo u BiH. U tom postupku pred engleskim sudom  Petrović zastupa Srbiju i gubi slučaj. U zapisniku je ostala izjava predsjedavajućeg sudskog vijeća Suda u Westminsteru koji je rekao da mu ne vjeruje (u prevodu - lažete gospodine Petroviću) da će Ganić imati pošteno suđenje u Beogradu, jer je u predmetu Jurišić osuđen čovjek na osnovu nepostojećeg dokumenta", kaže Sinan Alić.

On konstatuje da Petrović i nakon londonskog šamara nastavlja da srlja.

"Đon obraz: u procesu Iliji Jurišići uporno tvrdi da je postojao sporazum između JNA i BiH o mirnom povlačenju vojske iz Tuzle, ali taj dokument nikad sudu nije predočio; sudije Vinka Beraha Nikičević, a kasnije i Dragan Mirković vjerovali su mu na riječ, ali pravni standardi Apelacionog suda se podignuti izuzetno visoko. Nema vjerovanja na riječ. Sramna presuda je poništena, Ilija Jurišić je slobodan čovjek, ali Petrović je na listi potencijalnih kandidata za glavnog tužioca. Sjećam se da sam jednom prilikom, po izlasku iz sudnice, novinarima rekao da država Srbija ima veliki problem, jer je blamira tužilac Petrović. Očigledno je da nisam bio u pravu, tužilac se samo preporučio, a njegovu preporuku prvo prepoznala postupajuća sutkinja Vinka Beraha Nikičević, kasnije Dragan Mirković, a evo sada njegove rodoljubivo-pravne kapaciteta prepoznaju i predlagači, jer se samo tako može objasniti  da se i on nalazi među trojicom kandidata za glavnog tužioca. Smijem  se kladiti - izabraće Milana Petrovića

Živjelo profesionalno i nezavisno pravosuđe", kaže Sinan Alić.

Možda je i u pravu - njegove notice ispod tekstova ostaće kao ispravna ili pogrešna procena.

Oceni 5