TV serija "Björnstad" (2020)
Bjornstad 3

Photo: IMDb/HBO

Teško, hladno, surovo

Grad medvjeda iz naslova odnosi se na lokalni hokejaški klub, „Medvjede“, ali može se jednako tako odnositi i na njegove stanovnike – teške, hladne i surove ljude – koji su spremni na sve kada budućnost njihovog svetog kluba dođe pod znak pitanja.

Švedski pisac Fredrik Backman proslavio se 2011. romanom „Čovjek zvan Ove“ po kome je nekoliko godina kasnije snimljen i film s jednim od najvećih namćora koje je filmsko platno ikada vidjelo. Nakon te knjige napisao je još nekoliko romana, a 2016. i roman „Björnstad“ koji je ove godine dobio i svoju TV verziju.

Zanimljivo je to što je Backman taj roman isprva zamislio kao sinopsis za TV seriju, no nije mogao svariti ideju da sjedi u sobi s hrpom kojekakvih scenarista, razrađivača priča i sličnih, pa je batalio ideju o seriji i odlučio se za pisanje knjige u kojoj će se vratiti u djetinjstvo, odrastanje u nekoj švedskoj zabiti bogu iza nogu i igranje hokeja. Knjiga je također postala hit, pa nije trebalo dugo čekati da se skandinavski HBO upusti u snimanje serije, svoje treće originalne serije poslije „Goste“ (koju nisam gledao) i sjajne “Beforeigners” koja je bila među prvih deset u mom izboru najboljih serija iz prošlogodišnje produkcije. Režiju potpisuje nagrađivani redatelj Peter Grönlund, jedan od zanimljivijih novijih švedskih redatelja, a scenarij su napisali Anders Weidemann, Antonia Pyk i Linn Gottfridsson. Kad vidite toliko autora (a u pozadini ih je sigurno još bilo na desetine), počinjete razumjeti Backmanovo odbijanje da se s tim bakće…

Björnstad je pripizdina tamo negdje daleko u švedskim planinama i šumama koje su uvijek pod snijegom i ledom. Vrlo surovo i teško mjesto za živjeti iz kojeg odlazi tko god može, a oni koji ostaju imaju jednu tvornicu u kojoj rade i jednu birtiju u kojoj vikendima utapaju svoje frustracije u piću. Jedini izvor kakve-takve zabave je lokalni hokejaški klub, Medvjedi, čije su kandže međutim protekom godina otupjele jer svatko tko valja odavno je digao sidro iz ovog kluba.

Priča počinje kad se u gradić vraća jedan od tih koji su otišli, odličan hokejaš Peter Andersson (Ulf Stenberg) koji je završio karijeru u najjačoj hokejaškoj ligi na svijetu, NHL-u, a potom je odlučio postati trener i pomoći lokalnom klubu iz kojeg mu je krenula karijera. Međutim, klub je u jebenoj krizi, prepun je starih krama, uključujući polu-veterane s kojima je on još igrao u mladosti i koji nisu ni za lokalni hakl, no grad ima odličnu juniorsku ekipu predvođenu strašno talentiranim Kevinom Erdahlom (Oliver Dufaker). Peter preuzima mladež, posloži ih u respektabilnu momčad i počinju pobjeđivati sve pred sobom, no nekoliko dana prije finalne utakmice Peterova tinejdžerska kći Maya (Miriam Ingrid) prijavi roditeljima da ju je Kevin silovao na tulumu u njegovoj kući. To otvara vrata pakla – Peter nije od početka bio najbolje primljen u gradiću, a sada on i njegova obitelj postaju neprijatelji broj jedan i cijelo mjesto se okreće protiv njih, a na površinu ispliva sva gorčina, bijes i razočarenja koja su se u mještanima godinama nakupljala.

Ovo je serija s jako velikim ansamblom likova. Peter i njegova obitelj su u središtu pozornosti, no mora se priznati da serija daje prostora i ostalim likovima, mlađima ili starijima. Kevin je po mnogo čemu tragičan lik priče – miljenik ovog polumrtvog grada, momak koga se kuje u zvijezde i od koga se očekuje da kao vođa talentirane ekipe juniora naplati sve dugove, frustracije i skršene snove prethodnih generacija Medvjeda. Kevin je pod velikim pritiskom svoga oca Matsa (Tobias Zilliacus), lokalnog tajkuna i glavnog financijera kluba koji sina tjera da nakon napornog treninga ili utakmice još satima trenira na ledu ispred kuće. Pod takvim pritiskom i najjači pucaju a Kevin, iako se čini da bi ga poznanstvo s Mayom moglo pomaknuti u pravom smjeru, slomit će se pred tim preteškim teretom nakalamljenim na pleća jednog tinejdžera.

Odlična je i Maya kao umjetnička duša, pomalo i misfit koja se očajnički želi uklopiti u novu okolinu, a druženje s lokalnim sportskim herojem čini joj se kao najbolja odskočna daska. Tu je i izbjeglica Amat (Najdat Rustom), talentirani i brzi hokejaš, najmlađi od svih njih, koji je vidio što se dogodilo te noći na tulumu i odlučio to prijaviti, da bi „u znak zahvalnosti“ bio pretučen k’o vol u kupusu od strane svojih kolega iz ekipe. Naravno, postavlja se pitanje je li to samo zato što je cinkao lokalnog superstara ili zato što je drugi i drugačiji; nije bilo dovoljno vremena da bi se dublje išlo u opisivanje problema sudara kultura, no šteta je što je taj odvojak priče dobio malo prostora jer je pružao mnogo mogućnosti.

Kao sidro cijele serije tu je Peter, na prvi pogled popularan i brižan otac, no i on je čovjek sa svojim demonima. Smrt jednog djeteta prije nekoliko godina tema je koju cijela obitelj Andersson gura pod tepih; u jednom trenutku i sam će početi sumnjati u priču svoje kćeri, a pokaže se i da u teškim trenucima voli zaviriti u čašicu i upasti u tuču s lokalnim rednecksima.

S druge strane, neki likovi su previše karikaturalni, poput već pomenutog tajkuna Erdahla kojemu na licu piše „bad guy“ ili pomoćnog trenera Davida kojemu Peter uzima mladu momčad pa jedva čeka da mu se osveti, no dobro, u samo pet epizoda nekakav šekspirijanski razvoj karaktera teško se mogao i očekivati. Općenito, klinci mi se čine bolje razrađeni i zanimljiviji kao likovi od odraslih: matorci su već otupjeli na sve, no mladci imaju energiju, entuzijazam i bave se onim čime se mladci bave diljem svijeta, pretpostavljam: partijaju, gutaju alkohol i tablete, upuštaju se u seks (s pristankom ili bez, nemojmo sad tražiti dlake u jajetu) te, ne manje važno, poslije se time kurče na društvenim mrežama.

Ipak, postoji još jedan lik kojega valja spomenuti, a to je setting, mjesto radnje. Björnstad je depresivan za popizdit’ – zabačen iza sedam brda, sedam gora i sedam mora, stalno pod snijegom i ledom, sunca nema ni za lijek, ljudi u njemu su ružni, prljavi i zli i pitate se jesu li oni takvim učinili grad, ili je grad takvima učinio njih. Gradić bez perspketive i hladni, otuđeni ljudi bez budućnosti, osim ako ih talent za hokej ne odbaci što dalje od ove pripizdine. Ako ste gledali klasik Johna Carpentera „Stvor“ ili recentniju prvu sezonu serije „Terror“, jasno vam je koliko takvo okruženje igra važnu ulogu. Dojam pojačava zagasita, dosta mračna fotografija, jer serija je namjerno snimljena tako da i vizualno što više pojačava dojam crnjaka i neke gotovo opipljive napetosti u zraku koja samo čeka da eksplodira.

A kada eksplodira, onda to baš bude eksplozija. Sve ono što se godinama guralo pod snijeg u toj maloj zajednici raspast će se gotovo u trenu, a pravi karakteri stanovnika podići će svoju ružnu glavu. „Björnstad“ je opora i teška priča, ali koja će vam privući pozornost (pogotovo ako volite hokej koji zauzima dosta prostora), lako se gleda, a u svojih nešto manje od pet sati trajanja ispričat će dinamičnu priču, bez viška materijala. Peter Grönlund se pokazao kao jako dobar redatelj koji zna raditi s glumcima, zna kako izvući maksimum iz njih i (povremeno manjkavog) scenarija, glumci su jako dobri, atmosfera serije je mračna ali uvjerljiva, dakle nemate izgovor da ne bacite oko. (Ako ju gledate preko HBO-a, jedno upozorenje: na HBO-u serija se prikazuje izvorno, na švedskom, dok je na HBO GO nepotrebno sinkronizirana na engleski i to je bezveze. Nemate pojma koliko se izgubi ako seriju ne pratite na materinjem jeziku. Zato preskočite retardiranu engleštinu i definitivno potražite original.)

*Prenosimo sa autorovog bloga

Oceni 5