Sto godina strave i užasa (5)
Orlac 01 S

Photo: IMDb

The Hands of Orlac (1924): Ruke ubice

Nakon što su početkom dvadesetih godina prošlog veka horor filmovi počeli da doživljavaju uspon, 1924. je donela tišinu, te usporila razvoj žanra. Najzapaženiji filmovi su te godine stigli iz Austrije i Nemačke, a među njima i The Hands of Orlac, koji spada među najvažnija dela reditelja Roberta Wienea, a posle filma The Cabinet of Dr. Caligari.

Za razliku od prethodnika, Orlac u nemački ekspresionizam spada više po motivima i glumačkim izvedbama, nego po načinu na koji je režiran i scenografiji, što znači da su gledaoci ostali bez halucinogene vizije grada po kojem može da se luta kako tokom filma, tako i kasnije. Scenografija se temelji na hladnim linijama moderne Austrije, iako glavne junake progoni nešto što se u to ne uklapa, budući da dolazi iz sveta fantastike.

Glavnu ulogu dobio je ubica iz Caligarija - Conrad Veidt – koji igra pijanistu Paula Orlaca koji ostaje bez ruku nakon teške nesreće. Da bi se vratio normalnom životu glavni junak se okreće modernoj medicini, te uz pomoć transplantacije dobija nove ruke, ali sa nepoželjnim bonusom – organi su, naime, prethodno pripadali pogubljenom ubici Vasseuru. Tako ruke postaju strana tela, a zbog odvratnosti koja se oseća prema zlodelima prethodnog vlasnika, pa glavnog junaka uvlače u spiralu paranoje koja se pogoršava kada počnu nova ubistva. Tako Orlac može da se smatra rodonačelnikom takozvanog „body horora,“ gde strah budi pitanje da li je junak vlasnik sopstvenog tela ili ga pokreće neka strana sila.

Orlac nije jedini monstrum koji se rodio ove godine, budući da ništa manje važni nisu ni filmovi „Waxworks,“ „Dante’s Inferno.“

Izvor: Paste magazin

Oceni 5