The Phantom of the Opera (1925): Prvo lice horor filma
Iako je film „The Hunchback of Notre Dame“ od Lona Chaneya Sr. napravio horor zvezdu, ovaj zanimljivi glumac se ipak više pamti po Phantomu, makar u okvirima popularne kulture. Tako je Chaney duboko zagazio u žanr, pa je publika svake godine mogla da ga vidi u po nekoliko filmova, pa je i 1925. glumio i u filmovima „Dracula“ i „Freaks,“ u „The Unholy Three“ Toda Browninga, i niskobudžetnom „The Monster,“ zbog čega se činilo da je čitav žanr njegovo privatno carstvo. Nikada se više neće dogoditi da horor film zavisi od samo jednog lica, pa nije ni čudo što je Chaney bio poznat i kao „čovek sa hiljadu lica,“ budući da je bio prinuđen da bude upravo to.
Tamo gde „The Hunchback of Notre Dame“ više potencira ljudskost i patnju glavnog junaka, „The Phantom of the Opera“ se koncentriše na priču, te gotičku grandioznost, pa imamo Chaneya kao Erika koji je jednosmerno profilisan i na kraju prikazan kao „ludi naučnik“ i ništa više od toga. Na tom temelju izgrađen je junak koji mrzi svet, i koji veruje da je čovečanstvo dužno da mu plati za sve što mu je učinilo, zbog čega najviše ispašta žena koju navodno voli – operska pevačica Christine Daaé koju je odigrala Mary Philbin. Iako žrtva maskiranog monstruma, pevačica je ipak prikazana kao biće koje nema saosećanja, te se koncentriše samo na sopstvenu ambiciju, što je čini ništa manjim čudovištem nego što je ono koje Phantom krije ispod maske.
Ovaj film je bio i ostao najupamćenije i najviše poštovano delo koje je nastalo pre Dracula Universal horor filmova, a na prvom mestu zbog seta koji se u to vreme smatrao spektakularnim, a onda i zbog samog Chaneya, i njegove glume i veštine kojom je nanosio šminku.
Phantom nije jedini monstrum koji se rodio te godine, pa su zanimljivi i „The Unholy Three,“ „The Monster,“ „The Lost World,“ „Maciste in Hell.“