On ljubi hladni kam
Ringga2

Photo: Robert Doisneau

Tibulo

Pred hladni Venerin kip, pod senkom pitome noći,
Tibulo, kvirit mlad, začuđen zastade nemo,
I čudni gledaše lik. Na krilu odmora svoga
Romula večni grad spokojno, tiho je drem’o;
A kvirit stoji mlad,
I s čudne statue te, sanjive ne svodi oči,
I gleda bajni rad…
I zora sinu već, a on je stajao budan;-
I snova tavna noć raspusti čarobne vlasi,
A on je snevao san; – i prekor iz sna ga trže,
Kroz burni celi grad što tajni zborahu glasi, –
I on je čuo sam:
„Nesrećni Tibulo naš, bogovi neka ga štite!
On ljubi hladni kam.“

(Mart, 1883.)

Oceni 5