Tin Ujević: Slaboća
Kada bi naša Književna zadruga, sabrala spise ovoga značajnoga pesnika, razbacane po časopisima i novinama, dobile bi se tri opširne knjige uzbudljivih lirizama, kristalne proze i majstorskih fraza – a to je mnogo više no što je dao Bodler ili Kits, kojima se gordi Francuska ili Engleska. U stvari, Tin ima mnogo dela sa kojima ide u istoriju naše književnosti i na ime književnika ima pravo kao jedan od prvih u našoj zemlji. Policija proteruje Tina kao besposličara, smatrajući da tri izvanredne zbirke pesama i sve udesne proze njegove ne mogu da se nazovu radom ni poslom. (...) Tragedija Tina Ujevića, u stvari, je tragedija pesnika u našoj sredini... I neka ga svi osude za nerad, ipak će, u svoje vreme, deca učiti u čitankama pesme Tina Ujevića i detalje njegove kukavne biografije (Stanislav Vinaver)
Po ovoj magli, ovoj kiši –
o pjano srce, ne uzdiši.
Ti ljubilo si uzaludu,
a sada išteš rodnu grudu.
i tvoja čežnja, vapaj roba,
traži odnekud pokoj groba.
Tu ću skoro da izdahnem,
tu ću skoro da usahnem,
na našem plavom, plavom valu,
na našem bijelom, bijelom žalu;
i sve ću naći što sam trebo,
pod tvojim svodom, Sveto Nebo,
plaveti sunca i vedrine
nad zemljom stare domovine.

Oceni
5
Prethodno ste ocenili ovu vest.