“Emigrantski kuvar”, recepti i priče za gladnu ex-yu dušu (10)
Kimtit 01 S

Na Bohinjskom jezeru sa gostima iz Koreje, 1975: Drugarica Jovanka Broz, drug Kim Il Sung, drug Tito i drugarica Kim Song-ae sede za tri spojena stola

Photo: Muzej Istorije Jugoslavije/ XXZ

Titov poklon za druga Kim Il Sunga: Salata od kiselog kupusa “Veliki vođa”

Konačno, malo sama: Drugarica Jovanka Broz tokom neophodnog predaha na Bohinju, a uoči ručkaVitezovi okruglog stola

Tokom posete Kim Il Sunga Brdu kod Kranja, Tito ga je izveo na piće u baštu. Seli su za običan, ali lep okrugli sto. Tu su malo mezili, a Veliki Vođa je dva puta primetio kako je sto baš lep i praktičan, pa je još i pridigao stolnjak da vidi šta ima ispod. Tito nije reagovao, shvatio je to kao neki neobičan istočnjački kompliment. Uveče je korejski ministar inostranih poslova zamolio Mihu Marinka da Tito taj sto nekako pokloni Kim il Sungu. Oni bi, kaže, odneli sto u Pjongjang i izložili ga u muzeju poklona.

Salata od kiselog kupusa "Veliki vođa"

Sastojci
Sauerkraut
Chili flakes
So
Ulje

Priprema
Sauerkraut posolite i popaprite po ukusu. Dodajte ulje i izdrobite suve ljute papričice  prstima. Protrljajte oči da vidite da je li dovoljno ljuto i zatim sve dobro izmešajte.  Alternativno, u orijentalnoj radnji kupite Kimchi. Uz ovo se pije schnapps, jer kranjskog žganja nema, chivas je skup, a rakija od ginsenga grozna.

Marinko je odmah kontaktirao šefa Titovog kabineta Aleksandra Šokorca zvanog  “Veliki Saša” i upitao kako je najbolje da se sto prebaci u Koreju. To je nekako došlo do Jovanke, koja je napravila strašan skandal, pa joj je Tito na kraju oštro skrenuo pažnju da su u pitanju državni interesi i da se ne petlja. Kad je Jovanka izletela napolje i tresnula za sobom vrata, Tito je u pola glasa rekao Šokorcu “A ipak šteta… voljeli smo taj stol…”.  Tako su sledećeg jutra Korejci iz pratnje rastavili sto na sastavne delove i odneli ga sa sobom.

Veseli Bohinj 1975: Svi na jednom mestu - Slovenci u narodnim nošnjama, drug Tito, drugarica Jovanka, drug Kim i drugarica Kim i nekoliko dečaka sa Alpa

Mnogo godina kasnije, kada je Tito bio u poseti Pjongjangu, Kim Il Sung ga je poveo u baštu na piće. Seli su za onaj isti sto iz Kranjske Gore. Tito se, kad ga je video, setio Jovanke i malo se rastužio. Kim Il Sung je pomislio da je to nostalgija za domovinom, pa je rekao svom sinu Kim Džong Ilu: “Drug Tito je veliki patriota”. Kim Džong Il je izvadio beležnicu i u njoj načinio jedan znak.

Posle zajedničkog fotografisanja, povratak za sto: Stigao je i drug Edvard Kardelj zvani Bevc - dakle, zakuska može da počne

Something’s in the Air

Jugosloveni svašta čitaju, pa tako i Voltera.  Od njega su naučili da vredno zalivaju svoje bašte, koje im zauzvrat donose bogate i raznovrsne  plodove – kelj i spanać, kelerabe i mrkvice. Ali Jugosloveni to slabo jedu. Oni od povrća cene samo luk, u tolikoj meri da prosečna jugoslovenska domaćica prvo oljušti glavicu luka pa tek onda počne da  razmišlja šta će tog dana da skuva za ručak. Jugosloveni toliko vole luk da mu tepaju “lukac” i jedu ga uz sve i svašta, pa čak i sam sa sobom. To onda zovu “salata od luka”.

Luk i voda

Sastojci
Glavica crnog luka
Ulje, sirće, so, biber

Priprema
Iseckati glavicu luka na tanka rebarca. Staviti rebarca u šolju i preliti ih hladnom vodom. Na taj način malo se suzbije karakteristični miris koji salatu od luka dovodi u vezu sa salama za fiskulturu i autobusima GSP-a. Nakon desetak minuta, rebarca ocediti, začiniti i poslužiti kao salatu. Alternativno, luk iseckati na kockice i lopatom ubaci u tanjir s ćevapima.

Luka, hvala bogu, ima svuda, pa čak i u emigraciji. Ali neki su se u međuvremenu profinili, pa umesto obične salate od luka jedu salatu od praziluka, tvrdeći da je to usvari light salata od luka, jer se lakše diše. Svi se međutim slažu da je od sveg luka najbolji mladi luk. S jagnjećim pečenjem.

Vegetable spread from Leskovac: Urnebes salata, već spakovanaSalata po meri čoveka

Urnebes salata je salata po meri našeg čoveka: u njoj, osim luka, uopšte nema povrća. Ali ima masnoća. Zato ova salata odlično ide uz šljivovicu, lozovaču i klekovaču i zato je izvrsna je za visok pritisak, krvne sudove i holesterol.

Urnebes salata "Lukrecija"

Sastojci
Feta sir
Double cream
Crni luk
Ulje
Turski feferoni
Chilli flakes, paprika u prahu, so, biber


Priprema
Iseckati crni luk na sitno, iscediti beli i sve dobro umešati sa pavlakom. Fetu izdrobiti i izgnječiti viljuškom umutiti u smesu. Dodati sitno seckane feferone, ljutu alevu papriku, so i biber. Na kraju ćete dobiti nešto što liči na humus, samo je ružičasto. Kome je i zašto palo na pamet da ovaj namaz zove “salata” nije poznato.

Urnebes salata nije za seka-perse, asimilovane emigrante i decu predškolskog uzrasta. Ona je ljuta, teška i masna i jede se po zavičajnim klubovima i iseljeničkim  proslavama uz mesinu, alkohol i novokomponovanu narodnu muziku. Može se jesti i kao predjelo i kao dodatak glavnom jelu, ali najbolja je za desert, iza deset uveče, kad se sa rakije prelazi na pivo i kad pevačice krenu da se penju po stolovima i plafonima. Tu fazu zabave – iz koje više nema povratka – narod zove “urnebes”, po čemu je ova salata i dobila ime.

Poslastice

Kraljevska trpeza

Između kuće Windsora i kuće Karađorđevića postoji malo sličnosti i puno razlika. Prince Charles je od malih nogu voleo Camillu, a Princ Aleksandar kolače. Kasnije, u pubertetu, Prince Charles isticao se u sportu, a Princ Aleksandar u krofnama.

Prvi put za kafanskim solom u Srbiji: Princ Aca nestrpljivo čeka princes krofne

Jednom je u Etonu, posle ručka, za opkladu smazao 15 komada, zbog čega je od školskih drugova dobio nadimak “Aca Gica”. On se međutim nije ljutio, jer je bio dobroćudan. Pošto je bio princ, najviše od svega voleo je “princes” krofne, koje je zvao “eclairs”. Zato što nije znao ni srpski ni hrvatski, a o slovenačkom i da ne govorimo.

Carske mrvice "Kljukana dinastija"

Sastojci
Testo za palačinke
Džem od šipka

 

Priprema
Pošto su posle rata deca u Jugoslaviji, za razliku od prinčeva u Londonu, bila siromašna, nisu jela nikakve princes krofne, vec carske mrvice. Ovo ne samo da je zvučalo lepše – malo je jela s tako dirljivim imenom – već je bilo i ukusnije, naročito u Palmotićevoj 25. Kako se prave carske mrvice deca međutim nisu znala, jer su ih stavljali za sto kad je već sve bilo gotovo.

Kad završimo ljubljenje, odmah idemo u poslastičarnicu: Aleksandar zna šta je Srbiji potrebno

Kada je prestolonaslednik Aleksandar Karađorđević prvi put sleteo na jugoslovensko tle, nije bio sasvim siguran šta treba da radi. Na televiziji je gledao kako u sličnim prilikama Ivan Pavao II klekne i poljubi zemlju. Učinilo mu se da je to dobra ideja, i već je bio krenuo da se saginje, kad mu je Vuk Drašković tutnuo u ruke nekakvu gajbicu s travom. Aleksandar se zbunio, pa je umesto da klekne, čučnuo. Kad je video koliko je to glupo, ipak je odlučio da ustane. U međuvremenu je zaključio da je ovo s travom neki stari srpski običaj, pa se uspravio, rekao “thank you” i čupnuo dve-tri travke ustima. Tada je sekretar Krunskog saveta arh. Dragomir Acović diskretno dao do znanja ak. Bećkoviću i vl. Amfilohiju da je prestolonaslednik gladan, pa su ga pravo s aerodroma odveli u poslastičarnicu u Sremskoj, kao što mu je arh. Acović ranije i obećao (“Časna reč, čim sletimo!”). U poslastičarnici je Aleksandar hteo da se kladi s gostima koliko krempita može da pojede, ali su ga nekako odgovorili i odveli u Beli dvor na večeru.

Pub Food

Ono što je za američku decu milk & cookies to su za našu decu vanilice s mlekom.  Generacije Titovih pionira odrasle su na jeftinim i ukusnim vanilicama. Kasnije, kada su malo ojačala, deca su s vanilica prešla na orasnice. A s mleka na špricere.

Kafanska orasnica "Zlatna plomba"

Sastojci
Brašno
Pakovanje mlevenih oraha
Šećer

Priprema

Zamesiti testo s orasima, iseći ga na trouglove i savijati u, ako sam dobro prepisao, “roščiće”, whatever that is. Peći desetak minuta. Ako hoćete vanilice, onda u testo dodajte i malo maslaca, isecite ga na  trake i  pravite potkovice, pa ih uvljajate u prah-šećer s vanilom. Ili pozovite u goste nekoga iz starog kraja ko to ume da zamesi.  

Kafanski bon-ton: Orasnice, nekad obavezno u svakom restoranu

Orasnice i špriceri bili su standardno posluženje u svim ugostiteljskim objektima na potezu “Bife Aleksinac” – “Plavi Jadran”.  Ali, ko nije jeo orasnice u “Malom Parizu”  taj nije dokučio duboki smisao Njegoševog stiha “Тврд је орах воћка чудновата / не сломи га, ал зубе поломи”. Orasnice su u kafanama već čekale na stolu, zajedno s  limenom pikslom i metalnim držačem za slanik, ulje i čačkalice. Kafanski bon-ton nalagao je da se s orasnice prvo oduva prašina, a zatim da se umoči u špricer, da omekša, i da ti ne poispadaju plombe kad zagrizeš. Orasnice su bile bajate jer ih niko normalan nije jeo osim vojnika. Ali ti su bili u stanju i pikslu da pojedu.

La dolce vita

Pre nego što su neoliberalni naučnici otkrili da bombone i čokolade nikako nisu zdrave, roditelji su deci kupovali slatkiše kad god su za to imali para. Početkom meseca mogao si da računaš na Slatko ćoše i krempite, sredinom meseca na “životinjsko carstvo”, a pred kraj na “dečju radost”. Za neku decu ovo poslednje je bilo džem i hleb, a za neku mućeno jaje.

Mućeno jaje "Radost Evrope"

Sastojci
Jedno jaje
Šećer
Minas-kava

Priprema
Odvojiti žumance i belance. Umutiti žumance sa šećerom. Ulupati belance žicom - u ono vreme električni mikser mogao se videti samo u tv-seriji “Izgubljeni u svemiru”. U šolji za čaj umešati belance i žumance. Za ukras, i da bi deci bilo lepše, posuti kakao-prah.

Mućena jaja su bila dobra, ali šnenokle su bile bolje. U vreme kada je Jugoslavija još bila u Evropi i kada su mali Evropljani dolazili ovamo da pevaju, plešu i afektiraju na festivalu “Radost Evrope”, svi su bili smešteni po kućama svojih vršnjaka. I svi su bili oduševljeni kad posle ručka dobiju šnenokle. Posle, po povratku kući, tražili su od roditelja to isto, ali nikako nisu mogli da se sete kako se ova poslastica zove na jugoslovenskom, tako da bi uvek dobili nešto deseto. U Nemačkoj, naprimer,  “schneenockerln”.

Užina

Prozirni parizer

Suvenir za žednog putnika: Čaša iz Jatovog aviona

Ko nije leteo JAT-om taj ne zna šta je glad. Standard koji je propisivao Radnički savet OUR-a “Ketering i snabdevanje” ograničavao je debljinu šnite parizera u ekonomskoj klasi na samo 2 mikrona. Putnici u biznisu dobijali su 4 mikrona, a letačko osoblje i njihova rodbina šta god su hteli. JAT-ovi parizeri (koje je osoblje iz nekog razloga zvalo “pečenica”) bili su toliko tanki da su putnici mogli kroz njih da gledaju stjuardese, a deca da se igraju monokla. Ali to nije bilo zato što su JAT-ovi samoupravljači bili škrti, već zato sto su negovali tradicije NOB-a i revolucije.

Leteća užina "Partizanska eskadrila"

Sastojci
Prozirna šnita parizera
Jedna uvela maslinka
Bajata kajzerica
Mali smrznuti maslac
Sprej za wc s mirisom gladiole

Priprema
Maslinku izvaditi iz tegle bar tri dana ranije i ostaviti je da stoji na toplom i suvom mestu. Parizer narezati žiletom na što tanje kolutove. Proveriti da li je kajzerica spremna za upotrebu tako što ćete s njom prvo zabiti ekser u zid. Malo pakovanje maslaca izvaditi iz zamrzivača neposredno pre posluženja. Sve lepo rasporediti po plastičnoj tacni i servirati uz plastični pribor za jelo, papirnu maramicu pošpricanu sprejem iz wc-a i hladnu kafu.

Inspirisan narodnooslobodilačkom borbom: Yugoslav Airlines pre poletanja

Na Visu se živelo skromo – štedelo se na svemu, počev od pitke vode do hrane za avijatičare. Ipak, kad bi Franjo Kluz, Rudi Čajavec i Bekim Fehmiu poletali u akciju, uvek su nosili sa sobom užinu. Užinu im je spremala Bekimova devojka Zlata Petković, poznata po tome što je umela tanko da nareže i što je uvek imala besprekornu frizuru, čak i u jeku neprijateljskih ofanziva. Kasnije su Franjo, Rudi i Bekim iz poteza presli u spitfajere, a zatim i dakote. Posle rata su partizani u ove poslednje ubacili po par stolica i tako je rođen JAT. Zlata je lično obučila prvu generaciju JAT-ovih kuvarica da seku parizer, a stjuardese da prave frizuru i mažu nokte. Kasnije je JAT prestao da postoji, zajedno sa zemljom čiji je bio nacionalni prevoznik. Ipak, tradicija prozirnog parizera je nastavljena, i to – neočekivano - na krajnjem zapadu Evrope, u Irskoj. S tim što je Michael O'Leary otišao korak dalje od Zlate pa je putnicima svog Ryanaira ponudio potpuno nevidljivi parizer. Čovek je ipak bio Irac, pa se nije inspirisao jugoslovenskim NOB-om nego irskom Velikom glađu.

Leba i masti

Jugosloveni nisu izmislili sendviče, ali su ih prilagodili svojim mogućnostima. U stara vremena, pre nego što je Jamie Oliver počeo da gnjavi o zdravoj ishrani školske dece,  jugoslovenski pioniri tamanili su leba i masti ko termiti stilski nameštaj. Višak masnoća u to vreme nije predstavljao problem jer su tadašnja deca, za razliku od ove današnje, po ceo dan divljala napolju. Kad bi se umorila i ožednela, deca bi otišla do najbiiže kuće da se napiju vode, a dežurna mama, baka ili tetka usput bi im uvalila po krišku hleba i masti. Deca bi viknula “hvala!” i zbrisala napolje.      

Grickalice za nove pionire: Bez masti, hleba i glutenaPionirski sendvič "Les Miserables"

Sastojci
1 kriška hleba
Mast
Aleva papruka
So

Priprema
Ispecite svinjsku pečenicu. Ulijte saft u šolju za čaj i stavite je u frižider. Kad se ohladi, odvojite ono belo gore od onog smeđeg dole (NB: Belo je mast, a smeđe moča).

Mast namažite na krišku hleba. Posolite. Pospite odozgo alevu papriku. Dajte detetu da proba. Ispričajte mu kako su sva deca to volela kad ste vi bili mali. Nakon što s gnušanjem odbije i ode u sobu na chat, sedite za kuhinjski sto i jedite sami. Nekada je postojala i otmena varijanta ovog sendviča, kada se hleb prvo malo prepeče na plotni i natrlja belim lukom pre nego što se namaže mast. A bila je i “de luxe” varijanta u kojoj se umesto masti koristila “zaseka”, ali toga je bilo samo u najrazvijenijoj jugoslovenskoj republici, SR Sloveniji.

Crnogorski fast food

Pojam “crnogorska kuhinja” ne treba shvatiti suviše ozbiljno: to je samo pretenciozan naziv za cicvaru. Oni koji su posetili Crnu Goru kažu međutim da cicvara nikako ne može biti crnogorski specijalitet jer se ova - inače hrabra - kombinacija brašna, vode i ovčjeg sira, mora mešati bar sat vremena, i to stojeći. Ali svi se slažu u jednom - da su Crnogorci pronašli lenju pitu. U mikrotalasnoj pećnici. 

Lenja pita “Горскiй вiенацъ”

Sastojci
1 x pakovanje microwavable cheese pies

Priprema
Izvaliti se na trosed u dnevnoj. Kad ogladniš, prebaciti se u sedeći položaj i viknuti ženu. Kad donese, pojesti  pitu. Prileći da se slegne.

(NASTAVIĆE SE)

Oceni 5