Tko god ide na dvije noge, taj je neprijatelj

Nakon doručka Snowball i Napoleon ponovo sazvaše životinje.

“Drugovi”, reče Snowball, “sada je pola sedam i pred nama je dugačak dan. Danas počinjemo s košenjem trave. Ali prije nam valja učiniti nešto drugo.”

Svinje su sada objavile da su u protekla tri mjeseca iz stare početnice koja je pripadala djeci gospodina Jonesa i bila bačena u smeće, naučile čitati i pisati. Napoleon pošalje po limenke s crnom i bijelom bojom i povede ih do glavnih vrata s pet zasuna koja su gledala na glavnu cestu. Onda Snowball (jer je najbolje pisao) uzme kist i na gornjem dijelu vrata premaže natpis VLASTELINSKA FARMA i napiše ŽIVOTINJSKA FARMA. To je trebalo od sada biti ime farme. Zatim su otišli do gospodarskih zgrada, a Snowball i Napoleon poslali su po ljestve, koje su prislonili na stražnji zid velike suše. Objasniše da su u protekla tri mjeseca svinje uspjele svesti principe animalizma na Sedam zapovijedi. Tih Sedam zapovijedi sada će napisati na zidu; one će tvoriti nepovrediv zakon po kojem će od sada sve životinje na Životinjskoj farmi morati živjeti. S malim poteškoćama (jer svinji nije lako na ljestvama održati ravnotežu) Snowball se pope i dade na posao, dok se Squealer nalazio nekoliko prečki ispod njega držeći limenku s bojom. Na zidu premazanom katranom ispisaše Zapovijedi velikim bijelim slovima, tako da su se mogle pročitati s udaljenosti od tridesetak metara.

Glasile su ovako:

SEDAM ZAPOVIJEDI

1. Tko god ide na dvije noge, taj je neprijatelj.

2. Tko god ide na četiri noge, ili ima krila, taj je prijatelj.

3. Nijedna životinja ne smije nositi odjeću.

4. Nijedna životinja ne smije spavati u krevetu.

5. Nijedna životinja ne smije piti alkohol.

6. Nijedna životinja ne smije ubiti bilo koju drugu životinju.

7. Sve su životinje jednake.

To je bilo ispisano vrlo uredno i, osim što je “prijatelj” bilo napisano “pritajelj” i jedno “s” bilo naopačke, sve je drugo bilo potpuno ispravno. Da pomogne drugima, Snowball sve pročita naglas. Sve su životinje kimnule u znak odobravanja, a bistrije među njima odmah su počele učiti Zapovijedi napamet.

“A sada drugovi”, reče Snowball bacajući kist, “na sjenokošu! Neka nam bude pitanje časti da spremimo sijeno brže nego što su to mogli Jones i njegovi nadničari.”

Ali u tom trenutku tri krave, na kojima se već duže vremena opažala uznemirenost, počeše glasno mukati. Nisu bile pomuzene dvadeset i četiri sata i vimena su im se gotovo rasprsnula. Nakon kraćeg razmišljanja svinje su poslale po vedra i prilično uspješno pomuzle krave, dobro se snalazeći i na tom zadatku. Uskoro je bilo pet vedara gustog pjenušavog mlijeka koje je većina životinja promatrala s velikim zanimanjem.

“Što će biti s tim mlijekom?” upitao je netko.

“Jones je ponekad znao pomiješati nešto mlijeka u naše jelo”, rekla je jedna od kokoši.

“Nije važno mlijeko, drugovi!” uzvikne Napoleon i stane pred vedra. “O tome ćemo kasnije. Kosidba je mnogo važnija. Vodit će vas drug Snowball. Ja ću doći za nekoliko minuta. Naprijed drugovi! Sijeno čeka.”

Tako su se životinje uputile na sjenokošu, a kada su se uveče vratile, primijećeno je da je mlijeko nestalo. 

*Odlomak iz „Životinjske farme“