Istina, legende i mitovi
Džon Lenon

Photo: www.johnlennon.com

Tko je ubio Johna Lennona: Obavezna lektira

Notorna je činjenica da u Hrvatskoj rock-publicistika nije uspjela zaživjeti. Bilo je pokušaja pokretanja magazina (Feral MusicKoox, hrvatsko izdanje Rolling Stonea…), no osim Nomada u devedesetima nijedan nije uspio dobaciti više od deset brojeva. Kad su posrijedi knjige, okolnosti su nešto bolje: objavljivane su domaće i strane enciklopedije, biografije, stručni radovi, pa i slikovnice.

Širok je raspon izvođača kojima su knjige posvećene, no čudi što izdavači nisu prepoznali priliku da vremešnim naraštajima i mladcima željnima povijesne glazbene građe prenesu zanimljive i – nužne prijevode. Tako bilježimo samo jednu (!) knjigu o Elvisu Presleyju, objavljenu još prije 30 godina – Elvis (Vlastitim riječima).

Ponuda knjiga o Rolling Stonesima je nešto izdašnija: osim dva izdanja biografije koju su napisali Darko Glavan i Hrvoje Horvat, na tržištu su još biografije Micka Jaggera Mick i Keitha Richardsa Lice rock'n'rolla, kao i njegova autobiografija Život. Tu je i Rolling Stones : to je samo Rock'N'Roll/priče o pjesmama Stevea Appleforda.

I Beatlesi na hrvatskom jeziku imaju samo jednu biografiju, bolje rečeno – diskobiografiju, pregled njihovih izdanja, i izdanja pojedinih članova. Posrijedi je prijevod talijanskog novinara Cesarea Rizzija, a knjigu The Beatles objavila je 2004. godine Mosta.

Dvije godine kasnije Naklada Ljevak objavila je knjigu John iz pera prve supruge Johna Lennona Cynthije Lennon. I to je bilo sve na hrvatskom jeziku o Beatlesima. Premalo i nedovoljno.

Donedavno.

Lani je vrsna rock-novinarka Lesley-Ann Jones objavila intrigantu knjigu Tko je ubio Johna Lennona?, a zagrebački Rockmark ekspresno je objavio prijevod. Upravo je to poželjna praksa koja bi zacijelo unaprijedila razvoj rock-publicistike na hrvatskom jeziku. Osobito ako je posrijedi pun pogodak kao što je ova knjiga.

Lesley-Ann Jones je slavu i respekt stekla objavljivanjem biografija Hero: David Bowie i Bohemian Rhapsody: The Definitive Biography of Freddie Mercury. Publiciranje knjige o Lennonu četrdeset godina nakon njegove smrti, odnosno osamdeset godina nakon njegova rođenja podrazumijevalo je i siguran tržišni uspjeh: još jedna biografija za njegove suvremenike i za nove generacije sigurno ne može podbaciti.

No, Lesley-Ann Jones krenula je drugim putem: osim široko poznatih činjenica otisnula se na dugotrajno istraživanje koje bi detaljnije objasnilo kontroverzne i proturječne Lennonove osobine. Pritom se posebno koncentrira na žene koje su ga okruživale, od njegove majke Julije do izgubljene kćeri Yoko Ono Kyoko, na smrti voljenih ljudi koje je neprestano prebolijevao i živote milijardi ljudi na koje je utjecao. Jones s pravom piše u uvodu:

Više od pola stoljeća nakon što su se Beatlesi razišli, mi se i dalje pitamo. Što je sve bilo? Bili su najveći kulturni i društveni fenomen svih vremena. Njihova popularnost i glazba tijekom šezdesetih utjecali su na sve ljude diljem svijeta jednako kao misija Apollo 11 i slijetanje na Mjesc u srpnju 1969. godine.(…) Ali Beatlesi nisu povijest. Njihove su pjesme žive, dišu i postoje. Poznate su nam kao naša osobna imena.

Pritom se Lesley-Ann Jones vrlo malo koncentrira na pjesme, način njihovog stvaranja i njihovu važnost. Štoviše, kad opisuje djelovanje Lennona u Beatlesima, više se usredotočuje na njegov privatni život u tom razdoblju, nego na njegovo stvaralaštvo. Tako je i – što je i najveći minus knjige – uloga Paula McCartneyja razmjerno minorizirana, premda je s njim pričala za potrebe izdanja. Očito je takav pristup svjesno njegovala, jer na kraju knjige ima dva zanimljiva dodatka o njezinim omiljenim pjesama Beatlesa i Johna Lennona. Osim osobnog dojma, podastire svu silu zanimljivosti i manje poznatih činjenica o svakoj pjesmi. Tako će, na primjer, zapisati da na B-strani njihovog nastupnog singla Love Me Do, na pjesmi P.S. I Love You bubnjeve svira Škot Andy White, premda je u to doba Ringo Starr već postao bubnjar Beatlesa. Ipak ga se čuje na toj snimci, tresao je marakase. Ili, na primjer, podatak koji najveći fanovi Beatlesa znaju, ali ne i šira javnost: veliki hit Johna Lennona koji je kasnije proslavio i Bryana Ferryja Jelaous Guy snimili su najprije Beatlesi za White album, ali s drugim tekstom. Pjesma se zvala Child of Nature.

Pjesme Beatlesa i samog Lennona ipak su u drugom planu, Lesley-Ann Jones nastoji u knjizi provjeriti sve biografske činjenice i pritom nailazi na mitove, izmišljene navode koji su tijekom vremena uzimani zdravo za gotovo i postali su primijenjena istina. S druge strane, tendencija je cijelo vrijeme da Lennona drži itekako suvremenim (živim?) pa provlači i neke pretpostavke, na primjer: da nije ubijen, bi li John i Yoko još uvijek bili skupa, bi li se Beatlesi nanovo okupili kako bi nastupili na Live Aidu, bi li snimao s nekim od svojih starih suradnika, od članova banda do Georgea Martina?

Kroz cijelu knjigu potencira smrti od kojih se Lennon nikad nije oporavio: tragične pogibije njegove majke Julije, njegovog tetka Georgea koji ga je odgajao i najboljeg prijatelja Stuarta Sutcliffea koji je svirao u jednoj od inicijalnih postava Beatlesa i dao ime bandu, inspiriran Cricketsima Buddyja Hollyja. Za svaku od tih smrti Lennon je preuzimao dio krivice, osobito za Sutcliffeovu smrt, s obzirom na to da je na njemu trenirao svoje sadističke sklonosti. Zapravo, Lesley-Ann Jones nastoji otkriti sve zatomljene Lennonove nijanse koje nisu bile nimalo ugodne za njegove najbliže, uključujući i sina Juliana.

Također, primarna obiteljska situacija bila mu je prilično složena, tako da ima nekoliko polubraće i polusestara s kojima nije bio u nekom odnosu. Njegova majka Julia nije bila u stanju brinuti se za njega, ali niti za njegovu polusestru Victoriju koju je dala na usvajanje. Usvojio ju je bračni par Margaret i Peder Pedersen i promijenio joj ime u Ingrid. Tek kad joj je pomajka umrla otkrila je svoj pravi identitet.

Lennonov otac Alfred napustio je obitelj otplovivši u Afriku. Pojavio je na Johnovim vratima u doba najveće slave Beatlesa što je njegovog sina silno razjarilo. Iako ga nije posve odbio, priznao je kako je ostao osramoćen kad je njegov otac snimio 1965. singl That's My Life (My Love and My Home). Na singlu su svirali budući članovi Jimi Hendrix Experiencea Mitch Mitchell i Noel Redding, no pjesma nije postigla apsolutno nikakav uspjeh. Štoviše, pojavila se teorija da je John namjerno sabotirao singl svog oca.

Burnoj vezi s Yoko Ono posvećen je velik dio knjige. Lesley-Ann Jones razotkriva mit da je Yoko zaslužna za raspad Beatlesa, iako ne negira njezinu ulogu u tome. Objašnjava kako ih je neprestani javni život odvojio od vlastitih osobnosti i počeli su polagano pucati. Opisuje koncerte na kojima nisu mogli čuti jedan drugoga, pa je Ringo napamet udarao ritam slijedeći pokrete frontalne trojice. Prenosi i Harrisonove riječi kako su često nastupali uz intenzivno zaudaranje urina, s obzirom da su djevojke u ekstazi nekontrolirano stiskale i opuštale sve mišiće.

Posljednji dio života Lennon se nastojao smiriti i funkcionirao je kao domaćica, sve dok nije poželio napraviti povratnički album s Yoko i sasvim mladom ekipom glazbenika. Hici poremećenog fana Marka Chapmana zaustavili su karijeru jednoga od najvećih glazbenika svih vremena.

S dodacima na kraju knjige s izjavama i diskografijom, ova je knjiga najreferentniji prikaz života, smrti i karijere Johna Lennona, ali i Beatlesa na hrvatskom tržištu. Istodobno, to je i izazov izdavačima da ne štede ni lipe kad se odluče prevesti definitivnu autobiografiju Beatlesa Anthology koja je izvorno objavljena prije dvadesetak godina. Hrvatski fanovi Beatlesa to apsolutno zaslužuju.

*Prenosimo s portala GKR - Gradska knjižnica Rijeka

Oceni 5