Smrt u Veneciji
Hoo 21 S

Photo: Milan Živanović/XXZ

Tomas Man: Okrenut pučini

Zastao je oborene glave na rubu vode crtajući vrhom stopala figure na vlažnom pijesku, a onda je zašao u plićak koji mu ni na najdubljem mjestu nije dosezao do koljena, nehajno i polako prošao kroz plićak i došao do pješčanog spruda. Tu je zastao na trenutak, licem okrenut pučini, a onda polagano pošao dugim i uskim pojasom golog tla. Od obale odvojen širokom vodom, od drugova odvojen ponosnim hirom, hodao je tako, posve izdvojena i nevezana pojava, kosa mu lepršala tamo daleko na moru, na vjetru, pred maglovitim beskrajem. Ponovo je zastao i zagledao se u daljinu. I odjednom, kao da se nečeg sjetio, kao na neki poziv, okrene trup, s rukom na kuku, ljupkim pokretom unatrag i pogleda preko ramena na obalu. Promatrač je pak sjedio isto onako kao i onda kad su se te sutonski sive oči osvmule s praga i prvi put se susrele s njegovima. Naslonjen glavom na naslon ležaljke, polagano je pratio kretanje one figure u daljini; napokon je podigao glavu kao da mu uzvraća pogledom, i glava mu klone na prsa tako te su mu oči gledale odozdo dok mu na mlohavu licu bijaše duboko zadubljen izraz, kao da čvrsto spava. A zapravo se činilo da mu se onaj blijedi i ljupki psihagog 1 tamo vani smiješi i namiguje mu; kao da mu, skinuvši ruku s kuka, pokazuje da pred njim lebdi nešto neizmjerno puno obećanja. I kao toliko puta prije toga, htjede poći za njim.

Prošlo je više minuta dok ljudi nisu pohrlili pomoći čovjeku koji je na ležaljci klonuo u stranu. Odnijeli su ga u njegovu sobu. Još je istoga dana potreseni svijet smjerno primio vijest o njegovoj smrti.

*Iz "Smrt u Veneciji"

Oceni 5