Torta Franje Josipa

Proučavajući gastronomske običaje Habsburgovaca, poglavito Franje Josipa ne mogu a da ne spomenem “Fächertorte“, njegovu omiljenu poslasticu koja se obligatorno konzumirala o božićnim svetkovinama.

Ova (kako bi je mogli prevesti) “slojevita” torta vrlo je slična našoj međimurskoj, odnosno slovenskoj prekmurskoj gibanici. Jedina je razlika u tome što je umjesto sirnoga sloja ovdje namazan “powidl”.

Powidl je austrijski konditorski specijalitet, voćna kaša rađena od šljiva. Iako sličan pekmezu, koristi se uglavnom za punjenje raznih slastica. Pri spravljanju je karakteristično da se ne stavljaju nikakvi želatinirani šećeri već se prirodnim putem, zagrijavanjem reducira do maksimuma.

Dakle torta se sastoji od slojeva maka, oraha i jabuka, pa sloj powidla i sve skupa ukoričeno u prhko tijesto. Naravno, ne smije izostati ni debeli sloj štaub šećera, još jedan conditio-sine-qua-non austrijskih poslastica.

Jedna šnita ove torte (nakon, recimo, porcije Wienerschnitzla) zadovoljit će vaše dnevne kalorijske potrebe.

U prošlom i pretprošlom stoljeću, bečki su slastičari bili najcjenjeniji na svijetu. Na dvorovima svijeta bila je stvar prestiža imati slastičara uvezenog iz Beča. Kako na dvorovima, tako su i na otoku Visu u ono doba stolovali bečki slastičari.

Vis je u doba svojeg procvata, na prijelazu iz 18. na 19. stoljeće bio raj na zemlji. Nešto kao Monte Carlo danas. Živjelo se bez poreza, trgovalo se robom iz cijeloga svijeta, uzgajali su se paunovi kako bi dame svoje šešire mogle ukrašavati njihovim perjem… i jele su se ovakve torte.

Ovu sam fotku snimio u Beču, u samom Demelu, koji je bio dvorski liferant slasticama. Originalni recept i oblik kao za Franju Josipa! Borba je bila nemilosrdna: ne znaš tko koga jede: ja tortu ili ona mene. Na kraju sam morao priznati poraz, riječima konobarici: “ostatak, molim za ponijet”!

*Prenosimo sa prijateljskog portala Radio Gornji grad