Ako kažem prostor, žrtvujem ga bogu
Aafu 02 S

Photo: Imagno

Tumačenje metafore

Van vremena, mjesta, luta čovjek jedan,

Tanan poput vlasi, širan poput zore,

S nosnicama ljutim, izbuljeno gleda,

Pruživ ruke da bi napipao dvore

 

- Kojih, uostalom, nema. Al zbog čega

Shvatiti je teško opseg metafore:

»Tanan poput vlasi, širan poput zore«,

I nosnice čemu van triju protega?

 

Ako kažem vrijeme, mislim kako leti,

Ako kažem mjesto, znači da ga nema,

Ako kažem čovjek, uskoro će mrijeti,

Ako kažem vrijeme, kraj mu tako spremam,

 

Ako kažem prostor, žrtvujem ga bogu,

Ako kažem ljeta, samim tim ih ništim,

Slušam li tišinu, neki bog tad vrišti,

Ustrajni mu krici naškodit mi mogu.

 

Jer bozi su vrazi; po prostoru gmižu,

Tanki poput vlasi, širni poput zore,

S nosnicama ljutim, te pljuvačku ližu,

Pruživ ruke da bi napipali dvore

 

- Kojih, uostalom, nema. Al zbog čega

Shvatiti je teško opseg metafore:

»Tanki poput vlasi, širni poput zore«,

I čemu pljuvačka van triju protega?

 

Ako kažem bozi, i more će skriti

Neumrlim letom, teretom beskrajnim,

Ako kažem bozi, zrakom će se viti,

Ako kažem bozi, to je da su trajni,

 

Ako kažem bozi, to pod zemljom ruju,

Ispunivši svu je svojim snažnim dahom,

Ako kažem bozi, tad željezo kuju,

Cijede sok il griju ugljenim se prahom.

 

Da l bozi il vrazi? Ispunjaju vrijeme

Tanki poput vlasi, širni poput zore,

S nosnicama ljutim, a oči im nijeme,

Pruživ ruke da bi napipali dvore

 

- Kojih, uostalom, nema. Al zbog čega

Shvatiti je teško opseg metafore:

»Tanan poput vlasi, širan poput zore«,

I čemu te ruke van triju protega?

 

Da, vrazi su. Jedan stiže, drugi krenu.

Svaka noć dan ima, svaki vrh dolinu,

Svaki dan noć svoju, svako stablo sjenu,

Svako biće Ništa, svaki mrak vedrinu,

 

Da, to odsjaji su, slike negativne,

Što se nepokretno pomiču i traže,

Bačena u ništa ta množina živne

I istini svakoj tad dvojnika slaže.

 

Al, ni bog ni đavo, luta čovjek jedan,

Tanan poput vlasi, širan poput zore,

S nosnicama ljutim, izbuljeno gleda,

Pruživ ruke da bi napipao dvore

 

- Kojih, uostalom, nema. Stoga, luta;

Nit je dosta tanan, nit je dosta širan:

Odviše mišića, odveć slinu guta.

Kad Hram ovog oblika vidi, bit će miran

Jer mu vječnost jamči na svršetku puta.

 

*Prevod Tonko Maroević

Oceni 5