XXZ magazin pred malim ekranom
Serri 01 S

Photo: combo/XXZ

TV serije koje smo voleli 2018. godine

PETAR LUKOVIĆ

1.The City And The City (BBC 2; mini serija, četiri epizode)

Zabranjeno je da vidiš ono vidiš

Kad čovek živi na Balkanu gde su mržnja, podele i paranoja svakodnevica, lako mu je da prepozna identičnu atmosferu u seriji „The City And The City“ rađenu po istoimenom romanu koji je pisac China Miéville objavio 2009. Priča o dva grada koji dele isti prostor, jer ih razdvaja samo jedna ulica, sadrži mnoge elemente orvelovske „1984“. S jedne strane je Besźel, gradski hibrid Orijenta i diktatorskog duha Istočnog bloka sedamdesetih – čiji su građani naučili da ne vide susedni grad pod pretnjom zakona; u vozu, svi saginju glavu i zatvaraju oči, da im se ne desi da slučajno ugledaju ono što je zabranjeno da se ugleda. Sa oblakodera, svetleća poruka podseća podanike: „Kad si u Besźelu, vidi Besźel“.

Antipod Besźelu je Ul Qoma, grad koji je sav u modernim oblakoderima, staklu i neonu, gde takođe vlada istovetni strah – jer, kogod da priznaje postojanje onog Drugog, predmet je zloglasne organizacije Breach kojoj su najveći neprijatelji oni koji zagovaraju ujedinjenje Besźela i Ul Qome. Usred ove političke šahovske partije, dešava se ubistvo mlade Amerikanke – i kad se čini da će se sve vrteti oko klasične policijske istrage, priča dobija neočekivan zaokret koji gledaoca ostavlja paralizovanim pred mrežom političkih interesa čije je ishodište uvek korupcija s ukusom diktature.

Briljantna glumačka ekipa (david Morrisey, Lara Pulver, Mandeep Dhillon) i spektakularna produkcija, ovu seriju pretvaraju u malo remek-delo. Neponovljivo.    

2. Burning Ice/ Plamteći led (iQiyi, prva sezona, 12 epizoda, China)

Ni serijske ubice nisu ono što su bile

Izgleda šašavo, ali možda najbolju policijsku dramu godine napravila je kineska tv kompanija iQiyi, adaptirajući roman „The Untouched Crime“ autora Zijin Chena u bizarnu kriminalističku potragu za serijskim ubicom. Ako sve ovo podseća na kliše, već posle prve epizode klišea nema: ne samo da je serijski ubica lik koji drži do morala i etike, već je i gledalac na njegovoj strani (svako otkrivanje zbog čega je tako – biće spoiler). Ono što je još šašavije jeste – policija, odnosno tim inspektora koji vodi ovaj zamršeni slučaj. Kad se gledalac navikne na kineski način komunikacije – mnogo povišenih tonova i gestikulacije koja miriše na fizički obračun – onda mu je lakše da zaroni u priču koja, uzgred, otkriva novi sloj tamošnjih kriminalaca i novostečenih bogataša, uz saznanje da niko nije imun na zločin.

Vešto profilisanje glavnih junaka, te upornost da se izbegne crno-belo moralisanje, seriji daju emocionalnu uverljivost. Povrh svega, scenario je logično pohvatao sve konce, ništa nije ostalo da visi u vazduhu, sve je povezano komplikovanom ali jasnom pričom kakvu, budimo iskreni, ne srećemo svaki dan. U najmanju ruku – uzbudljivo. 

3. Craith a.k.a Hidden (BBC Wales, prva sezona, osam epizoda)

Priča o poremećenom umu

Kad se učini da jedna već toliko puta ispričana krimi priča o otetim devojkama koje nestaju – ne može da donese ništa novo, BBC iz Velsa pokazao nam je da je to moguće. Pod originalnim naslovom „Craith“ i engleskom varijantom „Hidden“, ova serija nema pitanje „Ko je ubica ili „Ko je kidnaper“, jer kidnapera/ubicu upoznajemo već u prvoj epizodi, baš kao i njegovu majku, ukratko – sve se, naizgled, zna.

Ali, „Craith“ nije samo potraga za zločincem, već psihološka studija poremećenog uma i bolesne porodice koja živi u velškoj divljini, daleko od civilizacije. Paralelno pratimo policijsku istragu koja luta i povremeno se gubi, što sve daje onu vrstu nervozne autentičnosti čije je ishodište nemoć. Ipak, najpotresnije je saznanje da naizgled obični ljudi mogu da budu monstrumi, što je u ovoj seriji podignuto na nivo prefinjene psihološke analize koja podgreva thriller-zaplet. Sjajan posao za BBC iz Velsa!

4. Black Earth Rising (BBC 2/Netflix, prva sezona, osam epizoda)

Da se nikad ne zaboravi genocid u Ruandi

Reditelj i scenarista Hugo Blick dao je sebi zadatak da genocid u Ruandi pretvori u igrani BBC serijal sa kompletnim političkim backgroundom, dramskim protokolom i moralnom porukom – što je na papiru izgledalo kao nemoguća misija. Ali, zahvaljujući svojoj veštini da na pravi način ispriča priču, Blick nam je ponudio polukrimi-polupolitički thriller u čijem je središtu jedan od najstrašnijih genocida u istoriji civilizacije. Sukob Tutsa i Huta, vidi se to u seriji, samo je deo međunarodnih interesa; kao što saznajemo ko je o genocidu ćutao, ko ga je pomogao, i ko je od svega imao koristi.

Ali, maestralni Blick nije dozvolio da njegova serija bude politička govornica; svaku od istina otkrivamo kroz dijaloge i napete situacije, uz briljantno korišćenje umetnutih animiranih filmova koji delikatno, ali potresno podsećaju na strašne, masovne zločine. Glumci Michaela Coel, John Goodman i Hariet Walter – zaslužili su svaku moguću nagradu. Ukratko: najpotresnija serija godine.

5. La Casa de las flores/House Of Flowers (Netflix Mexico, prva sezona, 13 epizoda)

Ludilo bez kraja

Kad su crne, otkačene komedije u pitanju, povremeno toliko apsurdne da izgledaju kao reality show – onda meksička „Kuća cveća“ nema premca; ovo je scenaristički kreativni haos o tobož uglednoj porodici u kojoj ima toliko tajni, prevara, mućki i nameštaljki, da je ponekad teško pratiti tempo kompletne familije – ko je s kim, kako i zašto, pitanja su na koja vam odgovara 13 urnebesnih epizoda u kojima ništa nije sveto – ni crkva, ni porodica, ni family values, ni vernost, baš ništa. Nijedna tabu tema nije preskočena, nijedna moralna poduka nije propuštena – ali je sve upakovano u eksploziju boja i  često preglumljenih emocija, što liči, a bogami i jeste pravi Camp.  Inteligentno, sumanuto, veselo.

 

SANDRA DANČETOVIĆ

1. Frikjent/Acquitted/Oslobođen (Norveška, TV2, dve sezone)

Acquitted for murder. Condemned for life.

Norveška serija dramskog raspona od sapunice do antičke tragedije, uz neizbežan krimi zaplet i whodunnit momenat. Zapravo, ne momenat, već čitavu mrežu zamki i mamaca koje scenaristi i reditelji vešto pletu. Sumnjaćete na svakoga, pomisliti da ubice zapravo i nema, da je ubica apstraktan, kolektivan, da je čitavo malo norveško selo u stanju da samo svojim turobno predivnim pejzažima i atmosferom bezizlaza ubije čoveka, na koji god način.

„Frikjent“ je priča o Akselu, koji se posle 20 godina vraća u svoje rodno mesto u Norveškoj, nakon što je na drugom kraju sveta postao uspešan biznismen. Da priča o našem Odiseju neće ići glatko, jasno je od samog početka. Nešto je skrivio, popreko ga gledaju, kao da je samo on falio da unese nemir u njihove savršene male živote. Toliko puta ispričana priča, složićete se, ali ova serija nešto drugačije priča tu priču. Ne odustajte posle prve dve epizode, jer neprospavane noći tek slede.

Serija je premijerno prikazana još 2015. godine, ima samo dve sezone bez naznaka da će biti treće. Iako se priča na kraju razrešava, prostora za kvalitetan nastavak ima. Tek nakon odgledane obe sezone možete doneti krajnji sud o seriji. Do tada, lomićete se, pitati da li su oni (svi oni, i stvarni i fiktivni likovi) normalni, da li ste vi normalni, da li je normalna ona Akselova majka, koji je tek njen problem, naravno, ko je ubica i kako je moguće da onaj nije... Ili ipak jeste?

2. Love, Lies and Records (Velika Britanija, BBC One, jedna sezona)

Obični ljudi i “obični” životi

Naslov podseća na „Sex, Lies, and Vidotape“, s tim da se ono „records“ odnosi na registar i dokumenta u opštini, a tek posredno na snimke, odnosno snimak koji pokreće radnju i preti da uništi našu protagonistkinju, Kate.

Kate je matičarka i zajedno sa svojim kolegama proživljava profesionalne i privatne drame, uz sve muke građana koji se venčavaju, prijavljuju smrti najbližih, razvode se, pa se opet venčavaju... U svoj toj ujdurmi, pratimo nekoliko niti radnje koje se prepliću i podjednako su važne. Možda je najveće postignuće ove serije to što uspeva da progovori o ozbiljnim temama o kojima se malo ko usuđuje da govori ili to pak čini senzacionalistički. O transseksualnosti, preljubi, imigrantima, trgovini ljudima... Sve te teme su pokrenute u jednoj običnoj, maloj dramskoj seriji. U stvari, onako kako i treba da bude, jer takve se teme i kriju među običnim ljudima, čine „obične“ živote, u svetu onakvom kakav jeste, izvan distopije.

3. The Handmaid's Tale (USA, Hulu, druga sezona)

What are you going to do when they come for your daughter?

Toliko toga je rečeno i napisano o ovoj seriji, preporučili smo je i prošle godine, ta zašto bih je, pobogu, opet pominjala? Zato što želim da „odbranim“ drugu sezonu. Vredna je gledanja, uprkos svim kritikama i pritužbi na prekomerno nasilje. Ne znam da li su se ljudi toliko žalili na nasilje u sopstvenom okruženju koliko na nasilje u jednoj seriji, snimljenoj po knjizi koja je tu da nam pokaže kakav bi to svet mogao postati upravo ako prestanemo da uočavamo nasilje i krupne probleme u svojoj okolini i potpuno otupimo.

Druga sezona je do kraja ispratila knjigu Margaret Atwood, tako da će treća sezona slikati život u Gileadu i van njega bez ikakvog literarnog predloška, što će biti ili sasvim sjajno ili potpuna propast. 

4. Crazy-Ex Girlfriend (USA, CW, četvrta sezona)

Oh right, it's the theater. You can have female directors.

U toku je četvrta sezona jedne od najboljih i najpotcenjenijih serija trenutno. Gledaoce odbija naslov (deluje im površno, pa ih mrzi da zagrebu ispod površine), kao i to što je reč o mjuziklu, tj. muzičkoj komediji (pa gledaoci nisu toliko površni da puste neki bedni TV mjuzikl). A zapravo je u tim songovima rečeno više, sadržajnije i duhovitije nego bilo gde. Od parodija na popularne svetske hitove, do parodija klasika, fenomenalnih tekstova, do koreografija i spotova – sve je promišljeno i slojevito. Takva je i sama radnja serije i dijalozi, songovi nisu tu da popune šupljine u tekstu, već da ga obogate.

Autorka serije i glavna glumica, Rachel Bloom, jedna je od retkih koji uspevaju da progovore o mentalnim bolestima, feminizmu, različitim rodnim i seksualnim identitetima, surogat majčinstvu, abortusu, rasi na zaista inovativan, drugačiji, a sveobuhvatan način. S tim u vezi, četvrta, i poslednja, sezona ove serije samo nastavlja tim putem.

5. Ally McBeal (USA, pet sezona)

- Ally, what makes your problems so much bigger than everybody else’s?

- They’re mine.

Da, dobro ste pročitali. Tu je „Ally McBeal“, a blast from the past. Nije, srećom, reč ni o kakvom rimejku, nastavku, okupljanju... Reč je o staroj, dobro poznatoj seriji koja prati živote mladih bostonskih advokata, premijerno prikazanoj davne 1997.

Odlučila sam da je stavim na spisak zato što mi je na neki način obeležila leto ove godine. Primetila sam da je repriziraju na jednoj televiziji i svaki dan bih popodne odgledala po epizodu. Vremenom je to postao ritual, kao kad sam je kao klinka krajem '90-ih gledala subotom uveče na BK televiziji. Bilo je nešto u Ally što ju je činilo prijemčivom nama, tinejžerkama, iako to nije bio ni u primisli naš svet, niti nešto čemu bismo težile. To što je ona zapravo jedna klinka, dete u duši, a s druge strane „an old soul“, kako je za sebe znala reći. Taj kontrast mi je tada bio potpuno jasan, a ove godine sam htela da proverim je li još uvek. Htela sam da vidim i da li bi serija mogla danas da funkcioniše, kako su obrađene neke bitne društvene teme, da li je ostala zaglavljena u '90-im... Iako jeste ultimativni produkt pop kulture te decenije, ne čini se kao praistorijski artefakt. U mnogo čemu išla je ispred svog vremena, po nekim pitanjima ostaje u '90-im, ali kao celina deluje odlično.

Najbitnija promena u mojoj recepciji serije u odnosu na tinejdžerske dane tiče se Larryja. Koliko god ga igrao Robert Downey Jr., nedopustiva je romantizacija lika koji ume da verbalizuje svačije emocije osim svojih, koji tek tako ispari jer teško podnosi rastanke, prosto, toliko je duševan, i koji pored onakvog glasa odluči da bude advokat.

 

MILAN ŽIVANOVIĆ 

1. Parfum (Netflix; prva sezona, 6 epizoda)

People think love is beautiful. But that’s not true. Love is just a word for thousands of different things. There is possessive love, destructive love, love that will destroy you.

Iako nije za gledaoce sa slabim stomakom, ovaj nemački triler ušao je na listu najgledanijih serija brzo pošto se pojavio. Radi se o poslednjoj ekranizaciji romana Patricka Suskinda, po kojem je nastala i filmska verzija iz 2006. godine – „Perfume: The Story of a Murderer“, samo što je radnja ovoga puta smeštena u savremene tokove.

Od prve scene, u kojoj naga žena polako uranja u bazen, jasno je da je neko posmatra, te da joj nema spasa, budući da se u okviru ovog žanra posmatrani nikada ne pojave u sledećoj sceni. Kroz par trenutaka postaje jasno da je otežano disanje voajera zapravo bilo preludijum za ubistvo, a kada se kamera fokusira na prvu žrtvu - Katharina Läufer – koja poput Šekspirove Ofelije na slici Johna Everetta Millaisa pluta među vodenim cvetovima i lokvanjima.

Ubrzo postaje jasno da se radnja odvija u dva vremenska toka, te da Katharina nije prva žrtva, već ubilački odjek bizarnih zločina iz prošlosti, i potrage za svetim Gralom mirisa koji donosi ljubav, ali ne onu očekivanu, već neku drugu, pervertiranu i deformisanu ljudskim iskustvom i traumama.

2. The Terror (AMC; prva sezona, 10 epizoda)

At sea, a man can find spiritual benefit in the collective. It is no accident the world was reborn clean out of an ark, Mr. Hickey. Man's worst urges can be satisfied through Christian pleasures and graces, singing with friends, watercolors, study, climbing exercises.

Kao što obično biva, početak godine je prilično udaljen od 31. decembra, a posebno ako se posmatra iz ugla onih koji obilato konzumiraju TV serije. Tako se skoro i zaboravilo na polarni horor, koji u okviru serije koja nosi naziv „The Terror“ uliva u kosti baš onaj led kojim su okruženi glavni junaci. Radi se o adaptaciji istoimenog romana Dana Simmonsa, koji čitaoca/ gledaoca tako uverljivo teleportuje u prošlost, da se ovome čini da je čitavo vreme bila tu, baš ispod pokorice od sadašnjih trenutaka.

Radnja prati junake koji su stvarno postojali, i koji su 1847. godine kapetana Johna Franklina pratili u ekspediciji do Arktika, gde im se gubi svaki trag. Tek je 1992. godine pronađeno oko 400 kostiju, na kojima su jasno mogli da se pročitaju tragovi kanibalizma, dok su ostaci jednog od brodova kojima su članovi ekspedicije plovili - HMS Terror - pronađeni 2016. 

Na temeljima istinite priče nastalo je 10 epizoda u kojima posmatramo subjekte suočene sa sigurnom smrću, sa prirodom, i sa nepoznatim pred kojim se rastvara sve ono što ih je činilo ljudskim bićima, budući da sistem koji ih je držao u životu za njih više ne postoji. Kao vesnik smrti pojavljuje se Tuunbaq – čudovište koje izgledom podseća na polarnog medveda, dok mu je ponašanje više ljudsko,  a koje se zasniva na demonu iz inuitske mitologije. Ubrzo će postati jasno da monstrum nije njihov najveći problem, budući da se čudovište krije u skoro svakom od njih, te čeka da izađe na površinu dok se hrani strahom od bele smrti.

3. The Haunting of Hill House (Netflix, prva sezona, 10 epizoda)

A ghost can be a lot of things. A memory, a daydream, a secret. Grief, anger, guilt. But, in my experience, most times they're just what we want to see.

Već u trejleru za ovu seriju može da se čuje da porodica Crain nije samo skup dece i roditelja, te da se radi o dobro nijansiranim karakterima koji su okruženi zidovima, te lutaju hodnicima kojima odjekuju urlici mrtvih i prokletih.

Iako nije naišla na razumevanje kod ozbiljnih ljubitelja horora, koji je smeštaju među horor sapunice, Hill House je obožavatelje pronašla na najneočekivanijim mestima.  Problem je zapravo u tome što je jedina emocija koju ljubitelji horora traže strah, te sve drugo vide kao nepotrebno. Ipak, konstruisanje likova zahteva malo više od zastrašenosti, pa su melodramatične scene, koje demonsko guraju u senku ljudskog, privukle i onu publiku koja inače nije zainteresovana za ovaj tip serija.

Uprkos provali emocija Hill House dobro koristi i sve prednosti scenografije, te slobode žanra, kao i alate koji izazivaju strah usled iznenađenja, a koji su u savremenom hororu prilično zapostavljeni. Prednost serije ipak nije u kratkotrajnom strahu, već u osećaju nemoći koji dopire do srži glavnih junaka, ali i gledalaca, a u dva vremenska toka – jednog koji prati dešavanja početkom devedesetih godina kada se porodica useljava u vilu sa namerom da je renovira i preproda, te drugog koji je smešten u sadašnje vreme.

Hill House se gledaocu najviše približava upravo zbog čestih provala emocija, i melodrame koja eliminiše mogućnost da se junaci pretvore u neustrašive isterivače duhova, te tako implementira ono ljudsko, ali i procese kroz koje čovek obično prolazi kada izgubi one koje voli.

4. Dynasties (BBC One; prva sezona, 5 epizoda)

Heads down, tails down, they seem to mourn.

Oni koji su odrastali uz glas Davida Attenborougha, te serije poput The Private Life of Plants i The Life of Birds, obradovaće se novom serijalu koji nas još jednom približava životu s one strane urbanih pustinja. Najveća razlika u odnosu na serijale poput Planet Earth je ta što se Dynasties ne ustručava da prikaže i mračnu stranu života u divljini, te posledice besa koji je najjači kada je u pitanju strah za opstanak potomstva. Od majmunskih pobuna, preko pingvinske drame i sudbina alfa ženki afričkih divljih pasa, pa sve do tigrovskih roditeljskih sposobnosti, Dynasties nas vodi kroz životinjske dinastije čija je jedina uloga da obezbede opstanak vrsta.

Nemoguće je a da se ne primeti sličnost sa ljudskim ponašanjem, što gledaoca tera da se zapita šta bi se promenilo kada bi čovek ostao bez svojih zakona i ugrađenih moralnih kočnica. Možda i ne tako mnogo, budući da i u životinjskom svetu vladaju zakoni, naizgled suroviji, ali čistiji - oslobođeni korupcije i sposobnosti za izgovaranje/ mukanje/ pijukanje/ rikanje laži.

Porodična dinamika različitih životinjskih vrsta je na samo korak od antičkih tragedija, a kamera se, kako tvrde kreatori, subjektima približila više nego ikada pre, toliko da za sudbine glavnih junaka počinjemo da brinemo kao da su naše. A možda i jesu.

5. Dogs (Netflix; prva sezona, 6 epizoda)

My dog Zeus is trapped in Syria.

Svaka od šest epizoda prati jednu pseću sudbinu, te jednu ili više ljudskih koje su sa njom spletene. Tako na trenutke nije jasno gde se završava pseći, a gde počinje ljudski život, budući da ova antologijska dokumentarna serija podvlači da jedni bez drugih ne mogu.

Različiti konteksti otvaraju vrlo važne teme, te se bave problemima pasa u zaraćenim područjima, napuštenih pasa u azilima bez hrane i osnovnih uslova za život, ali i naizgled običnim sudbinama vlasničkih pasa koji broje dane u mirnim predgrađima, te psećih modela čiji vlasnici sanjaju o prvim nagradama na takmičenjima za najbolje oblikovanu dlaku. Tako se ističe da pitanje klase nije samo ljudski problem, već da utiče i na pseće živote, te ih deli na pedigrirane i one sa nepoznatim poreklom.

Serijal nas vodi kroz različite kulture, te različite dinamike, a kako bi ilustrovao koliko su psi integrisani u ljudsko društvo, te podsetio zašto je baš ova životinja dobila titulu najboljeg čovekovog prijatelja, i, što je najvažnije, još jednom podvukao da psi ne poznaju jezičke barijere, te ne osuđuju pogrešne izbore vlasnika, već ostaju, u duhu bezuslovne ljubavi, čak i kada se puste sa povoca. 

Ono što ova serija jeste možda se najbolje vidi u očima mladića iz Sirije, koji čeka svog psa koji je krenuo na dalek put iz ratom razorenog Damaska u Berlin koji znači slobodu.

* U širem izboru naših recenzenata bile su i sledeće TV serije: Killing Eve (BBC America),  Teoneol/Tunnell (South Korea), A Very English Scandal (BBC), American Vandal 2 (USA), Barry (USA), Belfer (Poland), Counterpart (Starz, USA), De Dag (Belgium), Deadwind/ Karrpi (Finland), Fangar (Iceland), Grayzone (Danmark), Hassel (Sweden), Homecoming (USA), Innocent (Australia), La Casa De Papel 1-2 (Spain), Miss Sherlock (Japan), Nox (France), Sharp Objects (USA), Stella Blomkvist (Iceland), Succesion (USA), The Alienist (USA), The Looming Tower (USA), Un Bore Mercher /Keeping faith (Wales), The Truth About The Harry Queber Affair (Sky), The Americans (USA), Die Protokollantin/ The Typist (Germany), Ozark 2 (USA), Little Drummer Girl (BBC) i Deutschland 86 (Germany)

Oceni 5