Tvoje ime po stadionima skandiraju
Tebi kome šaptaše fariseji i sufleri,
mada, sa smeškom, imao si te glasove u sebi,
tebi Herkulu, Mitu, ne čoveku...
A i da nisi ti, duge su vijugale kolone,
drugi bi bili Ti, stameni,
tamni anđeli plemena tvog...
Onom, u smrtnom času,sve i svja si bivao,
ah ta obasjanost milošću Vrhovne Sile
Bivstvo si na ovom svetu, posvećenik,
prilagodio aksiomima Višeg cilja
Bio si koristan i gord, falangi lenta,
i mač, i žica, i ponornica...
Ti, koji si stratištima hodio bez gnušanja,
neupitno i tvrdo, patriota i (s)vodnik
Vidimo, Istorija te odlikuje,
vozdižu te nacionalni bardi,
salutiraju u avangardi
Tvoje ime po stadionima skandiraju,
mada se tvoji podvizi maskiraju
Pripisuju zavisti dušmana,
spletkama niščih, bezbožnika i nesoja,
pa do starog kroja... jebeno-levog navoja
Sad, kad te u kamenitu raku spuštaju,
nema tog svetog kamena pod glavom,
ni voda što te mogu isprati,
ni zemlje koja te može zadržati
Kad koci otupe, po zakonima metafizike,
u mutljagu, džiberskoj „valhali“,
nadolaze mračne slike i prilike,
dresirane spodobe,
laboratorijske nazi-šizike
Oktobar 2018.