U boj, u boj za bulgur svoj

Posebna karavana natovarena zalihama bulgura pratila ga je na svim njegovim osvajačkim pohodima, pa tako i na onom posljednjem kod Sigeta gdje ju je posljednji put kušao. Naime, sve do nedavno nije se znalo gdje je sultan pokopan i tek iskapanjima kod mađarskog Szigetvara pronađena je njegova grobnica. Legenda kaže da su njegovo srce i unutarnji organi pokopani u mjestu gdje je umro, a dokaz da se radi baš o njemu mogli bi biti ostaci bulgura, vjerojatno njegovog posljednjeg obroka, iskopani na istom tom nalazištu.
Ova priča o toj ukusnoj namirnici tako na najljepši način povezuje legendarnog sultana s jednom od najvećih bitki hrabrih i lojalnih hrvatskih ratnika koji su do jednog poginuli braneći domove Mađara i Austrijanaca (poznata Sigetska bitka gdje je, tako vele, malo nedostajalo da samo oko 2500 hrabrih hrvatskih boraca pobijedi armadu s više od 100.000 Turaka + 300 topova +…). Kasnije, taj je boj iznjedrio najljepšu hrvatsku domoljubnu pjesmu ikad koju s istim žarom pjevamo mi Hrvati diljem Lijepe naše kao i Japanci na Dalekom istoku. Pjevaju je i Bad Blue Boysi na nogometnim utakmicama, jer upravo su po pjesmi U boj, u boj! oni i dobili ime (samo se vremenom „j“ pretvorilo u „y“ jer izgleda bolje).

Za dom, u boj, za dom u boj!
Za domovinu mrijeti kolika slast!
Prot dušmaninu! Mora on mora past’!

U čast svemu tome, ja sam odlučio pripremiti finu bulgur-sarmu:

SASTOJCI (za više osoba i više dana)

• 1 kg mljevenog mesa (70 posto junetine, 30 posto svinjetine)
• 1 veća glava kiselog kupusa (da je manja bila bi glavica)
• 100 g bulgura
• ½ kg rezanog kupusa
• 100 g pancete
• 100 g dimljenog mesa (špic-rebra)
• 2 debrecinke
• 1 VŽ sitno nasjeckanog svježeg lista peršina
• 2 VŽ pasirane rajčice
• 1 glavica luka
• 5-6 češnja češnjaka
• 3-4 VŽ djevičanske svinjske masti
• 1 VŽ žlica mljevene slatke crvene paprike
• 3 VŽ žlice brašna
• 4-5 lovorova lista
• sol i papar, prema ukusu

PRIPREMA

Suho meso natopio sam dan prije da omekša, a u mljeveno umiješao sve sastojke (sitno sjeckanu pancetu, jedan i drugi luk, sol i papar). Bulgur sam prelio kipućom vodom (do dva prsta iznad zrnja) i kad je nabubrio ubacio ga u mljeveno meso. U sat vremena nekoliko sam puta sve dooobro izmiješao i onda zarolao u sarme. Na dno lonca redom sam slagao suho meso, kobasice, rezan kupus pa sarmu i tako sve to rasporedio na dva kata (do dvije trećine lonca). U vodu sam stavio koncentrat rajčice, lovor, sol i papar, pa kad je uzavrijelo, zakuhalo i zakipjelo zalio sam na poslaganu sarmu i poklopio. Povremeno, provjeravao sam vilicom kupus i kad je smekšao, nakon otprilike dva sata na umjerenoj vatri, napravio laganu zapršku (mast, brašno, mljevena paprika). Ubacio sam je u lonac, plamen stišao na najmanje i polako kuhao češće protresajući da ne zagori na dnu.

Kao prilog uz sarmu poslužio sam pire krumpir, ali komotno mogu ići i žganci (pura, palenta). Vele da je sarma najbolja drugi dan, a pošto sam je skuhao pun lonac već se unaprijed veselim i onom trećem, ako preživi, naravno.
Na kraju, suprotno svojim prehrambenim skromnim navikama moja je ženica papala i papala i papala i na kraju… Ustala je nevoljko i – stavila suđe u perilicu. To što nije pohvalila moju legendarnu sarmu pripisao sam jednostavno tome da je ostala bez riječi. Eto, i to se zna dogoditi…

*Tekst prenosimo sa prijateljskog portala Radio Gornji Grad