Svijet na mom dlanu: Pustinja Gobi
Dinosaurusi

Photo: http://tomandalliconquertheworld.blogspot.com

U domovini dinosaurusa

Umalo me nije uhvatila vrtoglavica pri pomisli da stojim iznad kostiju i gnijezda gorostasnih gospodara naše planete starih više od devedeset miliona godina! Bože, je li to ja sanjam?!...
“Znači, ovdje ih je zatekla smrt?”, pitam zbunjeno.
“Da, ovdje”, odgovara mi gospođa Li.
Šta se dogodilo?!
“To niko pouzdano ne zna”, kaže gospođa Li i dodaje, kao da se pravda: “Bilo je to jako davno.. . Postoje brojne teorije...”.

DRAMATIČNI DOGAĐAJI: Prešao sam hiljade kilometara da bih se u Pekingu sreo sa agentom riječke Jugolinije kako bih se dogovorio da se u Šangaju (Shanhaj) ukrcam na njihov trgovački brod Trsat i morskim se putem vratim u Rijeku. Desilo se, međutim, da sam se s grupom stranih novinara nepredviđeno našao na ovom tragičnom mjestu u pustinji Gobi kako bih svojim čitateljima svjedočio o dramatičnim događajima koji su prije devedeset miliona godina zadesili našu milostivu plavu planetu.

Gigantska okamenjena jaja i kosti, koje su ležale razbacane ispred mene, naprosto su me fascinirali. Mora da je to bila opšta katastrofa kroz koju, očito, s vremena na vrijeme, prolazi majčica Zemlja.

“...O Solone, Solone...”, govorio je 583. godine prije nove ere stari egipatski mudrac grčkom državniku, zakonodavcu i pjesniku prilikom njegove posjete Saisu, kulturnom središtu smještenom u gornjoj delti Nila, u kome su se čuvala najvrednija tajna znanja i drevne kronike faraonskog Egipta: “Vi, Grci, uvijek ste bili djeca... U duši ne nosite nikakvu pouku staru od godina... Mnogi i mnogi načini uništenja ljudi odigravali su se u prošlosti i dešavat će se u budućnosti: najveća uništenja su ona vatrom i vodom; druga, manja, zarad mnogih drugih uzroka...”. Baš tako!

Niko danas ne zna koliko je planetarnih i sveopštih katastrofa zadesilo našu Zemlju na njenom dramatičnom putu dugom gotovo 4,5 milijardi godina. Nesumnjivo, na njoj se budio, rađao, cvjetao i umirao život u različitim oblicima, zavisno od Sunčevih hirova i svemirskih i planetarnih konstelacija. Jednako tako, iako to znanstveno nije potvrđeno, ali ni osporeno, na njoj su se razvijale i nestajale nebrojene civilizacije koje se pominju u legendama - Atlantida, Lemurija, Hiperboreja, Mu...

Solon nas izvještava da su se u hramovima i “kućama života”, svojevrsnim riznicama prastarih znanja i svjedočanstava, u vrijeme vladavine 26. faraonske dinastije (664. pr.n.e. - 525. pr.n.e.), u Saisu čuvale kronike stare 420 hiljada godina, a čuveni babilonski kroničar Berosus (Berossus, 350. pr.n.e. - 281. pr.n.e.) u svojim historijskim spisima, u trećoj knjizi takozvane Babilonike (Babyloniaca), pominje da se u Hramu neba i zemlje (E-Temen-gurum) na glinenim pločicama mogu pratiti “sveštenstva od nastanka Oanna 432.000 godina prije Potopa, pa do vladavine Nabu-Našira (747 - 34 pr.n.e.)”.

OTKRIĆE U PUSTINJI GOBI: “Ovo je vrlo uzbudljivo otkriće!”, kaže gospođa Li ne krijući zadovoljstvo. Ona je po profesiji paleontologinja i svjesna je značaja svake riječi koju izgovori: “Našli smo gomilu okamenjenih skeleta i jaja Sinornitomima, koji su iz nepoznatih razloga umirali u različitim periodima!”.

Sinornitomimi ne pripadaju porodicama najgorostasnijih dinosaurusa koji su u prahistorijskim vremenima predstavljali strah i trepet na našoj planeti. Spadaju u relativno male “džinove”. Dosezali su maksimalnu visinu između 2,5 te tri metra i obično su se kretali u krdima.
Paleontolozi su otkrili fosilizirane ostatke 25 mladih Sinornitomima u blizini Suhongtua, nevelikog naselja u pustinji Gobi. Pretpostavlja se da su se tragajući za vodom i hranom zaglavili u močvarno blato iz kojeg se nisu mogli izvući.

Gobi je najveća pustinja u Aziji. Prostire se na oko 1.295.000 kvadratnih kilometara i gotovo da je velika kao Njemačka, Francuska, Italija, Austrija i Švicarska zajedno. Pokriva područja sjeverne Kine i južne Mongolije. Po površini je peta pustinja na svijetu, a po položaju najsjevernija.

Iako kroz nju vodi najslavniji karavanski put starog vijeka, Put svile, koji je povezivao Istočnu Aziju sa Mediteranom, pustinja Gobi je oduvijek bila hladna i negostoljubiva. Pa i danas se na vrhu pustinjskih dina često mogu naći tragovi mraza i snijega, čemu uveliko pridonosi njen geografski položaj i nadmorska visina od 910 do 1.520 metara.

U zimskom periodu ovdje hladni vjetrovi donose snijeg sa tibetanske pustoši i spuštaju temperaturu čak do minus 40 stepeni Celzija, za razliku od ljetnog perioda koji je još užasniji, jer se temperatura zna popeti i do plus 50 stepeni. To je veoma surovo i krajnje negostoljubivo područje okruženo planinskim lancima legendarnog Altaja i Himalajskog gorja do koga rijetko pristižu kišni oblaci s Indijskog okeana.

DINOSAURSKA GNIJEZDA: Paleontolozi svijeta ovu ćudljivu pustinju s pravom smatraju nekadašnjom domovinom, ali i grobnicom dinosaurusa, a prva paleontološka istraživanja zabilježena su još daleke 1913. godine. Trinaest ljeta kasnije - 1920. godine - paleontolog Rej Čepmen (Roy Chapman Andrews, 1884. - 1960.) iz američkog Muzeja prirodne historije, otkrio je u mongolskom dijelu pustinje Gobi gnijezda s okamenjenim jajima dinosaurusa i svojim otkrićem naprosto zadivio svijet.

Tada se prvi put saznalo da jaja dinosaurusa nisu istovjetna, već različitih veličina i oblika. Neka su okrugla i nisu veća od teniske loptice, druga su ovalnog oblika, a veličina im doseže i do gotovo pola metra! “Svijet dinosaurusa je čudesno raznolik”, potvrđuje gospođa Li, “i po mnogo čemu prevazilazi našu maštu. O njemu pouzdano još uvijek ne znamo ništa!”.

Zaista je tako. Otkriće džinovskih fosila u pustinji Gobi zainteresiralo je cjelokupni znanstveni svijet pa su naredne godine i decenije istraživanja donijele nova zanimljiva otkrića. Priče o dinosaurusima gotovo preko noći postale su hit, pa su se tom temom, pored prirodnjaka, počeli kreativno da bave i novinari, i pisci i filmski radnici. Svijet je tako odjednom saznao za mnoge nevjerovatne činjenice o prapovijesnim gospodarima naše planete, a paleontolozi su se nakon mnogih mudrovanja morali složiti da dinosaurusi spadaju u red najuspješnijih i najvitalnijih životinja koje su ikada živjele na našoj planeti. Njihov životni vijek, zamislite, trajao je više od 150 miliona godina!

U tom beskrajno dugom periodu evoluirali su u veoma veliki broj različitih vrsta - od najmanjeg Compsognatusa, koji je izgledao poput ptice bez perja i bio veličine svega tridesetak centimetara, pa do najdužeg Diplodocusa, koji je bio dugačak više od 27 metara, i najvećeg letećeg dinosaurusa Pterranodona, koji je imao raspon krila širi od osam metara! Hej, bili su to istinski zmajevi iz prastarih legendi.

GRAD DINOSAURUSA: Da bi privukli znatiželjnike iz svijeta i pokrenuli turizam, spretni kineski turistički poslenici su uz pomoć Vlade, 2007. godine, na samoj kinesko-mongolskoj granici, u blizini grada Erlian (Erenhot), podigli jedinstvenu atrakciju - Grad dinosaurusa (Dinosaur City). Na dvije strane glavnog dvosmjernog autoputa goste dočekuju dvije veličanstvene statue gorostasnih brontosaurusa, koje iznad ceste prave veličanstven luk prijateljski se njuškajući ili možda ljubeći, kako Kinezi vole reći, izražavajući dobrodošlicu svim posjetiocima koji su se iz bijelog svijeta odlučili da krenu na nesvakidašnju avanturu zvanu pustinja Gobi. Svaka statua je široka 34, visoka 19 metara, a razmak između njih dostiže ravno 80 metara!

U znanstvenom svijetu mezozoik se često naziva “doba srednjeg života” ili “doba dinosaurusa”, a trajao je oko 185 miliona godina - od 252 miliona do 65 miliona godina. To je, smatraju znanstvenici, vrijeme dramatičnih tektonskih, klimatskih i evolucijskih aktivnosti. Kontinenti su se postupno pomjerali i mijenjali izgled, izazivajući destruktivne sile i životne promjene na našoj planeti, što je dovelo do neočekivanih evolucijskih događaja - umiranja starih i pojave novih životinjskih vrsta.

U posljednjem stadiju mezozoika zvanom kreda (period od 144.2 do 65.5 miliona godina), područje oko Erliana, današnjeg Grada dinosaurusa, bilo je istinski raj za više od dvadeset džinovskih životinjskih vrsta, među kojima je najpoznatiji i najopakiji predator Gigantoraptor erlianensis, čiji su fosilni ostaci otkriveni 2005. godine.

Kolega gospođe Li, kineski paleontolog Tan Xinwei, smatra da su u pustinji Gobi milionima godina vladali idealni uvjeti za sve vrste prapovijesnih životinja, a nebrojeni fosili džinovskih reptila i ptica u velikoj su mjeri pomogli prirodnjačkoj znanosti i razumijevanju prapovijesne evolucije.

Ovdje, na ovim danas beživotnim prostorima pustinje Gobi, ispod mistične i neistražene Tibetanske visoravni, pronađeni su brojna gnijezda dinosaurusa sa stotinama okamenjenih jaja i očuvani fosili Protoceratopsa andrewsia, Velociraptora mongoliensisa, Tarbosaurusa bataara, Saurolophusa angustirostrisa, Ankylosaurusa..., čak i fosili najgorostasnijeg među njima - Brachiosaurusa, koji je za života težio oko 46 tona, bio visok 14 metara, a dugačak i više od 25 metara. Bio je to pravi džin pod čijim se koracima tresla zemlja!
“Pustinja Gobi je nekada bila plodna, ali močvarna”, kaže gospođa Li i dodaje: “Imala je blagu klimu i obilovala je pašnjacima, četinarskim šumama, močvarama i toplim jezerima. Ovdje je vrvjelo od života - za svaku životinjsku vrstu imalo je mjesta. Moglo bi se reći da je ličila na prirodni, bogomdani Jurassic park!”

FOSILI ČUDOVIŠTA: To je tačno. Na ovim danas usahlim i negostoljubivim prostorima na kojima permanentno duva neugodni studeni vjetar, ekspedicija poljskih i mongolskih prirodnjaka 1964. godine otkrila je fosile džinovskih Theropoda za koje se smatra da su bili opaki kopneni mesožderi koji su živjeli prije više od 200 miliona godina.

Otkriveni su i fosili zloglasnog Deinocheirus mirificiusa, čije ime s pravom asocira na užasnog napasnika sa “strašnim kandžama”, koje su sjekle i ubijale u jednom trenu. Njegove smrtonosne “ruke” - od ramenog zgloba pa do vrhova oštrih troprstih kandži - mjerile su čak 240 centimetara! Kretao se poput noja na dvije noge i nesumnjivo je predstavljao strah i trepet na prostorima na kojima je obitavao.
“Svijet dinosaurusa na ovim prostorima bio je izuzetno raznolik. Ovdje su živjeli i najmanji i najveći dinosaurusi. Godine 1990. ovdje je pronađeno okamenjeno jaje koje je bilo dugačko gotovo šest metara!”, ponavlja gospođa Li. Zvuči nevjerovatno!

Saznajemo za još neke zanimljive podatke o prapovijesnim gospodarima naše planete: životni vijek dinosaurusa kretao se između 75 i 300 godina, a izučavajući fosilizirane ostatke, prirodnjaci su došli do jedinstvenog zaključka da dinosaurusi ne pripadaju ni hladnokrvnim niti toplokrvnim životinjskim vrstama. Oni su nešto između!

Dok napuštam pustinju Gobi i žurim prema Pekingu, sjetih se džinovskih fosilnih ostataka koje su poljoprivredni radnici otkrili u pustinjskom dijelu argentinske Patagonije. Prema riječima paleontologa, tamo su skoro četrdeset miliona godina živjeli najveći dinosaurusi na svijetu. Bili su dugački 130, visoki 20 metara, a teški čak 77 tona!
Fantastično!

*Tekst prenosimo iz prijateljskih BH Dana

Oceni 5