Osvrt na knjigu „Početak prošlosti“ Dražena Markotića
Dražen Markotić

Photo: Lična arhiva

U ime slobode i ljubavi

„Početak prošlosti“, nova knjiga Dražena Markotića Vege, zasigurno je dobra naznaka novog vremena u hrvatskoj književnosti, započeta još u njegovoj prvoj knjizi Egzorcizam ljubavi. To novo vrijeme (u različitim formama) trebalo bi napokon vratiti one izgubljene spisateljske niti u kojima se prepoznaje ljepota i iskazivanje misli na papiru. Tu počiva suvisla književnost!

Njegove spoznaje o ljubavi traže od čitatelja duboko poniranje u samog sebe. Izvan tog konteksta ne može se razumjeti srž „Početka prošlosti“ koja počiva na Ljubavi i Slobodi. Posebice na Slobodi koja je ishodište svega. Ne postoji svijet, ne postoji ljubav, ne postoji muzika, ne postoji slikarstvo, ne postoji ni šuma ako joj nije osigurana Sloboda u punom i doslovnom smislu te riječi. Onom najdubljem smislu. A taj najdublji smisao te velike riječi našao sam u njegovoj knjizi Početak prošlosti i taj odjek u meni još uvijek me zbunjuje. Jesam li tek sada shvatio ono što je bilo ili je trebalo biti u meni (u nama) od prvog daha i plača. I je li mi trebao Draženov „Početak prolosti“ da oslušnem sebe i sve životne dvojbe?

Dražen preispituje sebe i sve nas iz osobnih iskustava, on u knjizi putuje velikim i običnim putovima tražeći (i nudeći) ljubav u neograničenim količinama premda je mjera za ljubav samo jedna.

Imao sam prigodu i predstavljati knjige (dakle pisce), slikare i druge umjetnike. Nikada nisam sugerirao ljudima koji su došli na izložbu slika da obrate pažnju na tu liniji, na tu boju ni na ono što sam vidio i osjetio. Moj stav je oduvijek i uvijek bio: Stanite pred sliku i razgovarajte s njom u tišini. To predlažem i sada: Otvorite ovu Draženovu knjigu i razgovarajte s njom.

Moja misao je kako sve u umjetnosti počivaju u muzici, da svi poticaji dolaze iz neke melodije koju osjećamo. Mi ne znamo otkuda je ta muzika ali sam gotovo uvjeren da svi dobivamo te impulse odnekud i da svatko od nas dobije onoliku impulsa koliko zaslužuje. Nedokučiva mi je Schubertova serenada i ne mogu reći koliko sam je puta slušao i koliko puta sam se upitao: Od kud tom čovjeku ta melodija,tom čovjeku kojemu su se svojedobno rugali da je neugledan poput bečkih kočijaša.

I sad se isto pitam: od kuda Draženu te fine misli, ti iskazi o ljubavi kakve ja nalazim samo kod njega. Je li njega posebno štuje neki praslavenski Bog? Je li slučajnost da se Dražen iskazuje slikama na drvu, paleći godove i stvarajući divne slike? Je li time izaziva praslavenska božanstva koja stoluju u šumama ili to radi na njihov poticaj? Nejasno mi je.

Nejasno mi je kako vješto koristi svoj dar za pisanjem. Pa i drugi to imaju! Tu prosudbu ostavit ću onima koji pročitaju Početak prošlosti.

Način na koji Dražen voli definicija je ljubavi. On kaže; „Čudno je kako udaljenost nema nikakvu moć protiv želje. Ljubav raste i i postaje nepobjediva i nepokolebljiva, samu sebe gaji zalijevajući se poljupcima poslanim na nevidljivim pleterima“.

Pored muzike, koju spomenuh i staroslavenskih bogova koji su mu u pomoći, netko mu šalje i slike koje on oblikuje u neopisivo lijepe boje. To su najvjerojatnije slike iz prošlosti, iz njegova života. I ne želeći ulaziti u njegovu intimu, držim da svaka slika bez obzira ima li svoj okvir ima svrhu postojanja i želju da se u njoj potraže i podrže mirise i boje. Pa čak i onda kada se ruše svjetovi on nalazi nadu za ponovni susret usana.

Opet bih spomenuo jednog umjetnika riječi i glazbe, onog što je pisao o kući pored mora, o novinama koje leže na stolu s nekim datumima jula, o protekloj ljubavi čiji žižak nikako da se ugasi. To je slika pretočena u melodiju, melodija u stih,to nalazim kod Arsena i Dražena, nalazim i sebe u tim nekim slikama, melodijama, nalazim mnoge koji su spremni da početak prošlosti udahnu u sadašnjost, bez obzira koliko to bilo bolno kao što je bolna spoznaja da nismo u stanju svi zajedno razaznati Slobodu i sve ono što ona donosi.

Ova knjiga Dražena Markotića nudi ali i traži puno od nas. Zato je treba pohlepno uzeti i udahnuti u sebe u slavu slobode i ljubavi i u slavu pisca koji nam je podario.

Oceni 5