Istraživanje: Šta su tjednici “Studio” i “Plavi vjesnik” pisali početkom šezdesetih (2)
Gbbi 02 S

Anketa čitalaca tjednika 'Studio' iz 1964: Gabi Novak na drugom mjestu najpopularnijih pjevačica

Photo: Programski arhiv RTS

U ime zdravog razuma i socijalističkog morala

Gostovanje u Rijeci i u Zagrebu: Grupa Rockin' Vickers (Lemmy, drugi sleva)

U srpnju 1965. na Zagrebačkim ljetnim večerima gostovao je engleski sastav "The Rockin’ Vickers" (u kojoj je svirao Lemmy, osnivač grupe Motorhead). Premda se radilo o jednoj gotovo nepoznatoj grupi iz okolice Blackpoola, zagrebačka publika oduševljeno ju je prihvatila. Ali, ne i kritika. Iz jetkog, ironičnog, izvođačima nesklonog komentara (27) kojeg autor nije potpisao, doznaje se da je sastav imao tri nastupa na Šalati te da je demonstrirao "bogat repertoar auditivno-vizuelnih sredstava za izazivanje masovne histerije teenagera".

Autor članka potrudio se prepričati cijeli njihov nastup (“Anti-Bryneri” s dugom, onduliranom i bojadisanom kosom koje se ne bi stidjele ni najpoznatije vračare srednjeg vijeka skakali su, previjali se, kreveljili i punih sat i po proizvodili uz pomoć pojačala zaglušnu dreku dostojnu najveličanstvenijeg 'Zoo-ansambla'... Morali smo progutati i jednu 'komičnu tačku' za vrijeme koje su se sasvim sigurno nekoliko puta izokretali u grobu svi oni koji su svojevremeno stvorili dobro poznati engleski humor. Uvozni 'kulturtraegeri' pokazali su pri svemu tome zamjernu fizičku kondiciju.  Spektakl na pozomici toliko je zanio neke od prisutnih psihijatara da nisu obratili pažnju na publiku” ), ali činjenica da je članak popraćen brojnim fotografijama i objavljen već na drugoj stranici tog broja "Studija", ukazuje na veliku važnost gostovanja (28).

Dvoboj stoleća: The Beatles vs The Rolling Stones

Ovo potvrđuju i brojna pisma čitatelja redakciji "Studija". Tjednik "Studio" je iz Londona dobio eksluzivan razgovor s "Beatlesima" i njihovim menadžerom Epsteinom u kojem odlučno demantiraju da su se posvadili. Paul priznaje da bi se "zaista posvadili kad ne bi bilo 'tate' Briana i kad ne bi postojali 'Rolling Stones'!" Dečki iz sastava vješto su izbjegli upite o "Rolling Stonesima", a Epstein je diplomatski odgovorio: "Stones nisu rđavi, čak što više, dobri su! Naravno, mi smo bolji. Oni na pozornici izgledaju kao mjesečari. Probijaju se jer znaju što je to 'rhythm-and-blues', kako to mi muzičari kažemo. (...) Mislim da je nezgodno govoriti o ratu! Naravno, postoji antagonizam u smislu konkurencije u prodaji ploča, u osvajanju popularnosti, ali inače... Uostalom poznajemo dobro dječake Andrewa Oldhama (29) i poštujemo ih!" (30).

Tjednik 'Studio' pisao redovito o njima: The Rolling Stones 1964. godine

Nedugo potom, "Studio" na dvije stranice predstavlja "Rolling Stonese". (31) Prenosi mišljenje pojedinih listova da je krizi Beatlesa u mnogome pridonijela konkurencija "Rolling Stonesa". U istom broju "Studio" prenosi top-liste iz sedam zemalja: Italije, Francuske, Velike Britanije, Meksika, DR i SR Njemačke (32), te SAD (33). U nagradnoj kviz emisiji "Zagonetna srijeda" u suradnji s radio-emisijom "Po vašem izboru" točan odgovor jednog pitanja glasi: "Melodiju 'Tamo je mjesto' (34) izveo je vokalno- instrumentalni sastav 'The Beatles' a melodiju 'Zamoli me' ansambl 'The Bearcuts'". Rezultati koje je donio "Studio" (35) pokazali su da su "gotovo svi prepoznali vokalno-instrumentalni sastav 'Beatles', ali ne i njegove imitatore 'The Bearcuts'", pa su zato "pri izvlaečenju nagrada uzeli u obzir sve one odgovore koji su makar samo polovično odgovorili na ovo pitanje".

Odlikovanje za “čupavce”

U "Studio" je uvedena nova rubrika "Gramoteka Studija" čija se prva vijest odnosila upravo na "Beatlese", a koja kaže da je najveći uspjeh u povijesti gramofonskih ploča potigla LP-ploča "Beatles '65", koja je u samo 2 tjedna prodana u fenomenalnom tiražu. Budući da u Americi još "nije ustanovljena nagrada za toliki tiraž', album "Beatles '65" proglašen je "božjim hitom" (36). Na istoj stranici obavještava se iscrpno o "Rolling Stonesima". U istoj rubrici ali dva tjedna poslije, saznajemo da su neke britanske novine objavile sliku "Beatlesa" s britanskom kraljicom koja ih podržava i od koje bi mogli dobiti titulu "sir" - kao ljudi izuzetno zaslužni za naciju (37) To se i dogodilo na rođendanu kraljice Elizabete II., o čemu opet izvještava "Studio" (38) analizirajući zbog čega je to kraljica napravila. Ovaj potez razbjesnio je konzervativce koji ne mogu oprostiti laburističkoj vladi što je savjetovala da se ovo odlikovanje dodijeli i "nekakvim čupavcima".

"Studio" je objavio komentar jednog mladog kritičara koji kaže da je “ovo odlikovanje 'Beatlesa' u stvari duhoviti gest engleske kraljice koja je na taj način popularne čupavce 'unaprijedila' u 'više društvo' otupivši tako kritičarske oštrice protiv društva što su ih neki pronalazili čak i u dugim kosama 'Beatlesa'." No, ne isključuju niti da u toj gesti ima i želje da se kraljica dopadne najširim masama koje obožavaju "čupavce". "Studio" prati i privatan život "Beatlesa" koji su staru popularnost uspjeli povratiti novim filmom i albumom (39). "Beatlesi" i "Stonesi" su očito prokrčili put i za druge. Dopisnik "Studija" iz Londona piše o novim zvijezdama zabavne glazbe (40). To su Cilla Black (41), "Gerry & The Pacemakers", Dusty Springfield i Billy Fury, što je prvi put da "Studio" piše o predstavnicima tzv. britanske "yeah-yeah" glazbe, a da nisu "Beatlesi" ili "Stonesi".

Stalni gosti u tjedniku 'Studio': The Beatles

U "Studiju" je objavljena i fotografija "Beatlesa" s potpisima (42). Poslao ju je čitatelj iz Samobora kojem su odgovorili na pismo što im je uputio, pošto je "Studio" objavio njihove adrese (43) Ali, za mjesec i pol isti se čitatelj ponovno javlja i kaže da otkako je objavljena njegova adresa i slika "Beatlesa" zatrpan pismima” (44). Zanimljiv je i ushit drugog čitatelja koji se javio "Studiju" i poslao autogram jednog "Beatlesa" što ga je dobio na riječkoj Žabici. Međutim, to nije bio "beetle", već član "Rocking Vickersa". "Vi ste vjerojatno s njim razgovarali dok mu je kosa prekrila lice, a tada je teško razlikovati 'Beatlese' od 'Vickersa'", odgovorio mu je "Studio" (45).

"Studio" je puno pozitivnije pisao o prvim pojavama "električara" u zemljama "Istočnog bloka": primjerice, o bugarskom sastavu "Crno-bijeli" koji se pojavio u vrijeme kad su kod nas "električari" bili već svakodnevna pojava (46). Već u slijedećem broju, "Studio" najavljuje nastup čehoslovačkih "električara" VIS-a "Sinkopa" na domaćoj televiziji (47). Nastup zapadnih električara (primjerice: "Rockin’ Vickersa") na JRT-u bio je nemoguć, djelomice zbog visokog honorara, a dijelom i zbog predrasuda prema proizvodima "trulog kapitalizma".

Fokus na domaću zabavnu glazbu

Jul 1964: Elvis Presley na naslovnoj strani 'Studija'Već u prvom broju "Studio" objavljuje natječaj za izbor najpopularnije pjevačice/pjevača zabavnih melodija Jugoslavije. U drugom broju, prema prvim rezultatima glasovanja (pristiglo je 6006 glasačkih listića), sastavljena je top lista popularnosti (48). Među prvih pet pjevačica nalazile su se: 1. Ana Štefok (1848 glasa), 2. Gabi Novak (1155), 3. Lola Novaković (959), 4. Zdenka Vučković (756) i 5. Tereza Kesovija (392), dok su najpopularniji pjevači bili (49): 1. Ivo Robić (3535), 2. Marko Novosel (742), 3. Arsen Dedić (588), 4. Dorđe Marjanović (280) i 5. Vice Vukov (231). Ovu anketu ne treba uzeti kao nedvojbeno relevantnu, jer valja uzeti u obzir da se radi o časopisu koji je tek počeo izlaziti i koji još nije imao ustaljeno čitateljstvo, to što je (pre)kratak rok slanja rezultirao time da su se o pjevačima izjasnili samo Zagrepčani.  

Domaći zabavni pjevači imali su svoje inozemne uzore. To su uglavnom bili talijanski pjevači Domenico Modugno, Mina, Milva i Villa koji su nastupali na festivalu u San Remu, zatim neki američki pjevači poput Pat Boonea i Franka Sinatre, te francuski "šansonjeri" Charles Aznavour, Gilbert Becau i drugi. Međutim, sredinom šezdesetih, naročito '64. i '65., i ovdje dolazi do smjene - pojave novih, mladih pjevača. U Italiji su to bili Rita Pavone (50), Bobby Solo (51) i Adriano Celentano (52), a u Francuskoj Adamo (53) i Sheila (54). Zabavna glazba tih je godina zapala u krizu (55). Ovo najbolje ilustrira jedan onovremeni humorist koji je zapisao: "Ima ih koji na koncert zabavne muzike ponesu tranzistor” (56). Svi festivali izvodili su se šablonski, suhoparno, a nedostatak novoga rezultirao je monotonijom. O krizi u koju su zapali festivali zabavne glazbe možemo pročitati napis Pere Zlatara u "Studiju" u kojem zbraja "za i protiv" zagrebačkog festivala i piše da "još nije kasno da se spasi naš najstariji zabavno-muzički festival" (57).

Činilo se da su kompozitori izgubili svako vlastito nadahnuće, pa su pribjegli prepisivanju svojih inozemnih kolega. Učestalost plagijata rezultirala je pojavom posebne radio-emisije pod naslovom "Kad bih imao čekić", koja se tjedno emitirala. U njoj su šaljivi junaci Veseljak, Mrzlokić i Makica (58) detektivskim sluhom otkrivali plagijate. Kompozitori su sa strahom očekivali kad će Čekić "udariti" i neku njihovu kompoziciju, jer su poslije morali dokazivati često teško objašnjivu "slučajnost" (59).

Demantovala svađu sa Anom Štefok: Gabi Novak

Za estradu se tada govorilo da je u zavađenim klanovima. Najbolji primjer promidžbe kroz negativni publicitet jest navodna svađa Ane Štefok i Gabi Novak, potaknuta time što je Gabi onemogućila Ani nastup na festivalu "Zagreb 65" (60). Drugi skandal izazvao je Dzimi Stanić, sastavivši listu pjevača koji znaju i ne znaju pjevati (61).

"Plavi vjesnik" opisuje kako su zagrebački maturanti 1963. u "Studentskom centru" proslavili "svoju punoljetnost i svoje pravo učešća na izborima" (62). Priredba je dobila naziv "Vršnjaci slobode"(!), jer se većina bivših učenika rodila 1945. Oko 6.000 srednjoškolaca pozdravio je predsjednik CK SKH Milan Zjalić, čestitao im sudjelovanje na izborima, a potom ih je pozdravio rektor sveučilišta dr. Vladimir Serdar. Nakon toga za mikrofonom su se redali Ivo Robić, Gabi Novak, Marko Novosel, Arsen Dedić, Zdenka Vučković, Elvira Voća i drugi, a pratili su ih Veliki plesni orkestar Radio-televizije, te ansambli Stjepana Mihaljinca i Dražena Boića. Plesao se english, tango, rock, cha cha cha i najviše maturalni twist i ispijala se kokta. Ova velika maturalna zabava vjerojatno je bila zadnja te vrste, jer veliki orkestri sve više ustupaju mjesto manjim vokalno-instrumentalnim sastavima.

(NASTAVIĆE SE)

 

27 "Monkey business", "Studio", br. 67., 17.-23.VII. 1965., str. 2.

28 (...) Vickersi uvježbavaju svoj repertoar na jednoj farmi u blizini Balckpoola. (...) Možda bi zaista bilo bolje da se 'The Rocking Vickersi’ posvete poljoprivredi!" ("Monkey business", "Studio", br. 67., 17.-23.VII. 1965., str. 2.)

29 Menadžer "Rolling Stonesa".

30 Maurice Drawn: "Beatlesi na prodaju", "Studio", br. 40., 9.-15.1. 1965., str. 24.-25.

31 I. Krtalić: "Kamenje se kotrlja", br. 44., 6.-12.11. 1965., str. 8.-9.

32 Zanimljivo je uočiti razliku izmedu top lista dviju Njemački: dok se u DRNJ sluša twist pretežito domaćih izvodača, u SRNJ dominiraju strani "električari". (op. I.D.)

33 "Što se najradije sluša?", Studio, br. 44., 6.-12. 1965., str. 26.

34 U originalu "There's A Place" (Lennon/McCartney)

35 "Studio", br. 48., 6.-13.111. 1965., str. 3.

36 "Gramoteka Studija", "Studio", br. 51., 27.111.-2.IV. 1965., str. 22.

37 "Gramoteka Studija", "Studio", tor. 53., 10.-16.IV. 1965., str. 22

38 "Odlikovani!", "Studio", br. 63., 19.-25.V1. 1965., str. 12.

39 M. Radulović: "'Beatlesi' privatno", "Studio", br. 70, 7.-13.VIII. 1965., str. 17.

40 M. Radulović: "Mladi osvajaju Britaniju", "Studio", br. 67., 17.-23.VII. 1965., str. 17.

41 Uz "Beatlese" ju veže isti menadžer B. Epstein i prvi singl "Love Of the Loved", kojeg su 1963. komponirali Lennon-McCartney. (M. Radulovif. "Mladi osvajaju Britaniju", "Studio", br. 67, str. 17 ;

42 "Studio", br. 67., 17.- 23.VII. 1965., str. 42.

43 Objavljeno u "Studiju", br. 59., 22.-28.V. 1965.

44 "Studio uređuju čitaoci" (M. Petrović iz Samobora), br. 73., 28.VIII.-3.IX. 1965., str. 46.

45 "Javite nam se...", Studio, br. 72., 21.-27.VIII. 1965., str. 43. 46 V. Lehpamer: "Bugarski VIS 'Melodi"', "Studio", br. 70., 7.-13.VIII. 1965., str. 20.-21.

47 "Ozbiljno i zabavno", "Studio", br. 71., 14.-20.VIII. 1965., str. 8.

Dan kad je Senka Veletanlić svom prezimenu dodala Petrović: Poljubac od svog supruga Tihomira Petrovića

48 Dalje su slijedile: Senka Petrović Veletanlić, Radmila Karaklajić, Anica Zubović, Ljiljana Petrović, Olivera Marković, Marjana Deržaj, Nada Knežević, Majda Sepe i Vasilija Radojčić (Studio, br. 2, 10.-17. Iv. 1964., str. 25.)

49 Od pjevača dalje slijede: Dušan Jakšić, Drago Diklić, Predrag Gojković, Miki Jevremović, Zvonko Špišić, Lado Leskovar, Ivica Šerfezi, Sabahudin Kurt, Tonči Kljaković, Milan Bačić, Ivica Krajač, Minja Subota, Nikola Karović, Nino Robić i dr. (Studio, br. 2, 10.-17. IV. 1964., str. 25)

50 "Diskoteka", Studio, br. 20., 15.-21.VIII. 1964., str. 14.

51 Studio, br. 18, 1. - 7. VIII. 1964., str. 6-7. ; Studio, br. 20, 15.- 21. VIII. 1964., str. 14.

52 Studio, br. 2., 10.-17.IV. 1964., str. 24.

53 M. Ungar (dopisnik "Studija" iz Pariza), br. 82., 31.X.-5.XI. 1965., str. 13.

54 "Što se najradije sluša?", Studio, br. 48., 6.-13.111. 1965., str. 26. ; "Gramoteka Studija", Studio, br. 57. , 8.-14.V. 1965., str. 22.

55 U prilog krizu govori, primjerice, i vijest Pere Zlatara o otkazanim koncertima zabavne glazbe u Karlovcu poradi premalo prodanih ulaznica. (Studio, br. 83., 6.-12.XI. 1965., str. 23.)

56 P. Kanižaj: "Misli petkom", Studio, br. 11., 13. - 20. VI. 1964., str. 13

57 P. Zlatar: "Za ili protiv Zagreb '66", Studio, br. 84., 13.-19.XI. 1965., str. 2.

58 Šaljiva imena prikrivaju autora emisije Slobodana Šelebaja (Veseljak) i glumca Relju Bašića (Mrzlokić); Studio, br. 24, str. 24-25 i Studio, br. 50.

59 Studio, br. 24, 11. - 17. IX. 1964., str. 24-25.

60 Ovo su Gabi i Ana demantirale u razgovoru s P. Zlatarom (Studio, br. 38, 25. - 31. XII. 1964., str. 10-11)

61 Studio, br. 37., 18.-24.XII. 1964., str. 23.

62 "Plavi Vjesnik", br. 453., 30.V.1963., str. 7

* Istraživanje Ivana Dukića objavljeno je u zborniku “Radovi Zavoda za hrvatsku povijest Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Vol. 29 No. 1, 1996.”. Tekst prenosimo sa dozvolom glavnog urednika prof. dr. sc. Hrvoja Gračanina

Oceni 5