Sergej Jesenjin, kod nas poiman kao pjesnik sentimentalan i ženskast, larmoajantan i bolećiv, pjesnik dirljive ljubavne poezije na kojoj su odrasle generacije, otkriva svoje svirepo i nacereno, nimalo blagougodno lice u dvije bijesne erotsko-psovačke pjesme koje kao da on nije napisao. Taj mračni izliv gnjeva prozračnog Jesenjina bi možda mogao podjednako sablazniti ljubitelje dražesnih osjećanja, lijepe poetske duše, kao i promicatelje feminističke poezije i ostalih političkih korektnosti.
Vjetar se s juga surv'o,
I luna nije prošla –
A zašto ti kurvo
Noćas nisi došla?
Nisi došla ni noću,
Nit se javila po danu.
Misliš da ja drkat hoću?
Ne! Druge jebem i u ranu!
***
Ne tuži, druže, ne kukaj zaboga,
Drži konja za uzdu u jizdu,
U kurac pošalji sve i svakoga –
Da tebe ne bi poslali u pizdu!
*Pjesma preuzeta iz knjige Ruski bordel muza, Feral Tribune, 2000.; prevod & prepjev Milorad Stojević & Vanja Švačko