Dosije: Lukovićeve ex-yu muzičke recenzije, najbolje od najgoreg (23)
Zlatni prsti

Photo: Limundo

U moru očaja našao je očaj više

ZLATNI PRSTI – Nokaut (RTB)

Prva runda: U prepunoj sali "Rock amfiteatra" zatišje pred buru. Ni muva da se čuje u publici. Oko pet hiljada vatrenih navijača steže pesnice i sa nestrpljenjem očekuje početak spektakularnog meča. Konačno, borci su na ringu i oficijelni spiker ih predstavlja, s leva na desno, Momčilo Radenković, Dragan Trajković, Jovan Nikolić i Dušan Maslać. Sudija u ringu (aplauze molim), samouki pesnik Mirko Glišić, bivši trener ekipa Smak i Crvene usne.

Od prvog udarca u gong - pravi udarci su počeli da pljušte kao kiša. Aperkati, direkti, kontre i konačno ono što je navijače diglo na noge Nokaut. Zadihani, brzi, bez mnogo kalkulisanja i sa odsustvom taktike - ekipa Zlatnih prstiju u prvoj rundi pokušala je da iznenadi protivnika koristeći proverene finese Stones/Steve Miller. Na njihovu žalost, klasičan nokaut pokopao je sve njihove nade. No, da i u nesreći ima sreće pokazao je gong: samilosno je odjeknuo, dok je sudija M. G. odvlačio svoje pulene u ćoškove, polivao ih vodom i spremao na nove napore.

Druga runda: Posle žestokog početka niko nije očekivao ovakav rasplet. Umesto da krenu u odlučujući juriš, ekipa se rasentimentalisala i u usporenom tempu pred publikom otplesala jednu od numera sa školskih igranki - Noć već bledi blizu je dan. Samozvani pesnik Mirko i ovde je pokazao svoj talenat: u moru očaja našao je očaj više, u bunaru tame ispustio je i poslednju nadu i ostavio nas da tugujemo, plačemo, grcamo i da se sekiramo što je ''blizu dan''. Pa šta?

Treća runda: Tajno oružje zvano Stones riff pretvorilo se u tugovanku, posle nekoliko reči ''... tužno srce moje... svi su srećni, a ja ne...''. Publika, zanemela i u neverici, nije mogla da poveruje da su to isti oni bokseri koji su doživeli nokaut u prvoj rundi. Ko zna, možda je to uticalo na kondiciju?

Četvrta runda: Usijana atmosfera, vrisak gomile, udvaraju nam se kao uvod u novo poglavlje pod naslovom Ah taj glupi bar. Ovde se nešto dešava - ali šta, pitam se? Čemu to naelektrisanje? Afektacija? Rock entuzijazam? Ništa - prazna, dosadna i monumentalno stupidna runda. Break!

Peta runda: Četvorica boraca i vrhovni sudija hoće da pobegnu žutim taksijem. Tu je dama koja ih čeka i želi da ih ''ljubi u usta'' (nemoralno, sram vas bilo!) - publika je unezverena, gde je ta sportska borba? Diskvalifikacija!

Šesta runda: Ponovo dah romantike koju su Bijelo dugme digli na pijedestal nedoživljene erotike. Beli breg u našim mislima, harmonske promene koje se kreću već određenim i utabanim snežnim stazama - ili, na morskim plažama stope, dok iz hotela odjekuje sličan morbidan zabavnjački nonsens. Šta će vam ovo, drugovi bokseri? Zašto dirate Bijelo dugme? I čemu instrumental za srednjoškolske žurke?

Sedma runda: Hladna kao led. Pa naravno, kad je minus dva napolju! ''Zašto si dala svoju ljubav'' pita pesnik Glišić i tako ostavlja element dramatike, dinamike i misterije u vazduhu. S druge strane, četvorica grogiranih boksera šetaju se od vulgarnih melodramskih tema do bledih rifova, odbijaju o konopce, pa je pomalo žalosno slušati jadikovku o ledu. ''Doneću ti zvezda sjaj, jer ja sam taj'' opet se trpa Mirko i ne shvata da je suvišan. Zabranite mu da se pojavljuje na ringu!

Osma (poslednja) runda: ''Zbogom ostaj, mila moja, ti si jedina koju toliko znam. Ti si jedino biće na svetu koje tako zovem...''. Maharaši Prateš Glišić iz srca i leve pretkomore izbacio je na svetlo dana ove definitivne, morbidne stihove i ostavio nas u ringu same s borcima nakostrešenim i opasnim. Šta da radim ovako nezaštićen, bez rukavica, bez gitare, bez bubnjeva i orgulja, kad je Glišić sve pokupio i pobegao Žutim taksijem u Glupi bar i tako pokazao da je tužan Diplomac i da osnovna škola vapije za njim.

Minut pre kraja, svi smo nokautirani: i publika, i izvođači i sudija i merioci vremena. Ležeći onesvešćen na podu pokušavao sam da odagnam zvezdice ispred očiju, ali mi Mirko nije dozvolio.

- Ti si jedino biće na svetu koje tako zovem - šapnu mi on. I tada se "spusti noć - ona već bledi a blizu je dan". The end!

* Objavljeno u "Džuboksu" br. 80, januara 1980. godine

(NASTAVIĆE SE)

Oceni 5