U Moskvi – kupole gore!
U Moskvi – kupole gore!
U Moskvi – zvona zvone!
I grobovi u nizu stoje,
u njima počivaju carice i cari.
I ne znaš ti, kako se zorom u Kremlju
lakše diše – u odnosu na cijelu zemlju,
ne znaš ti, da se do zore u Kremlju,
molim tebi – dokle ona ne počne da zari.
I prohodiš ti nad svojom Nevom,
otprilike tad, kad nad moskovskom rijekom
ja stojim s pognutom glavom
dok stišću se fenjeri.
Svom besanicom svojom volim te,
svom besanicom svojom čuvam tebe,
onda kada čitavim Kremljem,
bude se zvonari.
Ali ni moja rijeka – s tvojom se rijekom,
niti moja ruka – s tvojom se rukom
sastati neće, radosti moja, sve dokle
zora ne pristigne zori.
7. maja 1916.