Gej ljubavna pisma kroz vekove (2)
Munnas 02 S

Photo: tumblr.com

U oklevanju smo ostarili

Flavije Filostrat piše zgodnom mladiću (3. vek pre nove ere):

Pismo 1.

Ruže, nošene svojim listićima kao krilima, silno žure da stignu do tebe. Primi ih sa nežnošću, bilo kao znak od Adonisa ili kao Afroditin dragi kamen. Da, venac od divljih maslina pristaje mladom atleti, kruna velikom kralju, a šlem kao kresta pristaje vojniku; a ruže, ruže su za lepog mladića: kako zbog mirisa, tako i zbog svoje naročite nijanse. Nećeš ti nositi ruže, one će nositi tebe.

Pismo 10.

Gnezda čuvaju ptice, kamenje ribe, a oči zgodne mladiće. Ptice i ribe migriraju, idu sa jednog mesta na drugo, menjaju svoja staništa, lutaju onamo gde ih godišnja doba odvedu; ali kada lepota jednom nađe put do očiju nikada se više ne odvaja od onoga koji ju je ugledao. Tako sam i ja postao tvoj domaćin i nosim te svuda zarobljenog u očima: ako krenem napred, mnogo dalje nego što sam ikada išao, pojaviš mi se u liku pastira koji sedi i svojom lepotom mađija i samo kamenje; a ako odem do mora, iz mora izranjaš ti, kao što se Afrodita podiže iz dubina; ako odem do livade, tamo lebdiš iznad samog poljskog cveća. I tu ne cveta ništa slično tebi: iako svaki cvet oduzima dah, ipak traje samo jedan dan. Da zaista, ako odem do reke, reka, ne znam kako, se gubi iz mog vidnog polja, a na njenom mestu vidim tebe kako tečeš i talasaš se i stižeš mnogo dalje nego što je more. Ako pogledam gore, prema raju, čini mi se da je sunce palo, a na njegovom mestu sija i greje žudnja mog srca. A kada padne noć ja vidim samo dve zvezde: Veneru i tebe.

Pismo 11.

Šta misliš koliko sam puta otvorio oči da te oslobodim, kao što lovci otvaraju svoje zamke da puste ulov na slobodu? A ti odmah sedneš, kao oni uljezi koji kada jednom zaposednu tuđu zemlju, nikada više ne odu sa nje. Tako još jednom podižem očne kapke i molim te da odletiš, da me oslobodiš i postaneš gost nekih drugih očiju. A ti me ne slušaš! Utiskuješ se još dalje, čak u moju dušu. I šta je ovaj novi žar? Očajan vapim za vodom; Ali niko da ugasi tu vatru, jer ne može se ugasiti ono što ne može da se pronađe: ljubavna vrelina sagori čak i vodu.

Pismo 13.

Zgodan mladić, ako je divalj i okrutan, je vatra; ali ako je krotak i ljubazan onda je svetionik. Zato me ne proždiri plamenom, pusti me da živim; čuvaj u svojoj duši oltar saosećanja, pa ćeš steći dobrog prijatelja. I uhvati vreme za rep – ono vreme koje je kraj za lepe mladiće, kao što narod može da bude kraj nekom princu. Jer bojim se da će ti, dok oklevaš, izrasti brada i pomračiti lepotu lica, kao što se oblaci udruže da sakriju sunce! Zašto se bojim onoga što je očigledno?  Kraj se prikrada, u oklevanju smo ostarili – ti zato što nisi hteo da prihvatiš moju ljubav ranije, a ja zato što sam se razboleo od udvaranja. I pre nego što prođe proleće i zima ti se približi, pokupi prolećne darove u ime ljubavi i u ime te brade u koju ću, već od sutra, da se kunem.

Pismo 46.

Dobro si učinio što si ruže koristio i kao postelju; u zadovoljstvu prilikom primanja poklona krije se velika naklonost prema onome koji ih je poslao. Tako sam te, kroz njih, i ja dodirnuo, a ruže znaju šta da rade sa lepotom. Ali bojim se da su bile nestašne i da su te pritiskale u snu. Ako si voljan da učiniš uslugu svome ljubavniku, pošalji nazad ono što je od njih ostalo, jer sada ne mirišu samo na ruže, već i na tebe.

Pismo 64.

Čestitost, kojom si toliko opsednut, ja ne znam kako da nazovem, do možda perverznim opiranjem prirodi, ili filistinskom filosofijom, ili strahom od zadovoljstva, ili čak prezirom prema životnim čarima. Kako je god zvali ona je svakako groteskni oblik jedne ljudske prakse, a ne znam šta je tako sjajno u čestitom lešu koji je to postao još pre nego što je počeo da živi. Okiti se cvetnim vencima pre nego i sam uveneš, sačuvaj svoju lepotu uz pomoć aromatičnih ulja pre nego se sve raspadne, pronađi i obožavaj ljubavnike pre nego što ostaneš sam. Jer dobro je noću ojačati sebe nečim što će te sačuvati od večnog mraka; Dobro je da se pije pre nego što se ožedni, jede pre nego što se ogladni. Kako zamišljaš svoje dane? Juče je mrtvo? Danas? Ne praviš ništa od svog vremena. Sutra? Ne znam hoćeš li živeti toliko dugo. Ti i tvoji dani ste igračke vremena.

Izvori: Letters 1, 2, 11, 13 and 46 from The Letters of Alciphron, Aelian and Philostratus, trans. Allen Rogers Benner and Francis H. Fobes (Loeb Classical Library; London: William Heinemann; Cambridge, Mass.: Harvard University Press, 1949); Letter 64 from J. Z. Eglinton, Greek Love (London: Neville Spearman, 1971).

Preveo: Milan Živanović

Oceni 5