XXZ magazin preporučuje
Nomadland S

Photo: IMDb

U potrazi za poslom i slobodom

Film

Nomadland (2021)

Snažan portret žene koja traga za poslom, ali i za slobodom (igra je fenomenalna Frances McDormand) gledaoca ostavlja prikovanog za sedište čak i kada se film završi. U pitanju je neka vrsta dekonstrukcije, ili ako baš hoćete – izvrtanja, onoga što se nazivalo „američkim snom“, ali se istovremeno priča i univerzalna priča koja se tiče svih, budući da su retki oni koji ne žale za nečim.

Filmu doprinose i sporedne uloge, za koje su angažovani naturščici koji zapravo glume verzije sebe u pravom životu. Tako film često liči na dokumentarac, na pripovedanje o bolu i stradanju koje se dešava svakog dana. Fern(Frances McDormand) se nakon smrti muža i zatvaranja fabrike u kojoj je radila seli u kombi i kreće na put u potrazi za sitnim poslovima jer, kako sama kaže, „voli da radi“. Napolju je hladno, u putujućem domu još hladnije. Uprkos toj hladnoći ispod svake scene izbija nada u dobrotu koje još uvek ima, najviše zahvaljujući onima koji nisu odustali, uprkos starosti i neuspesima.

Kajillionaire (2020)

Priča o porodici prevaranata objašnjava krvne veze, a usput se bavi i ljubavlju i stradanjima siromašnih. Roditelji kojima je ćerka samo alatka koju koriste da bi prevarili druge sigurno nisu najbolja porodica na svetu, ali je privrženost čudna stvar, posebno ako ste mladi i ne poznajete druge ljude.

Kajillionaire, neobično šarmantan film rediteljke Mirande July,je priča u kojoj jedna mala porodica ne može da pobegne iz začaranog kruga sitnih prevara. Vrlo često apsurdne, scene grade jedan od najneobičnijih filmova u poslednje vreme, što je prednost, a ne mana.

Tokyo Sonata – Tôkyô sonata (2008)

Kada Ryuhei ostane bez posla, budućnost njegove porodice je ugrožena. Odlučuje da o novoj situaciji ne obavesti nikoga, najpre zbog sramote, ali i zbog straha od napuštanja. Umesto da potraži podršku, svakog jutra napušta kuću kao da ide na posao. Ruča sa beskućnicima, večera kao porodičan čovek.

Iako neobavešteni, ostali članovi porodice ipak osećaju promenu, te se svako menja na svoj način, a promene su uvek bolne.

An Awfully Big Adventure (1995)

Šta se krije iz kulisa umetničkog sveta, polako otkrivamo poslednjih godina. Kako se zloupotrebljava ljubav prema umetnosti, kako se lomi duh, kako se uništavaju zdravi mladi životi zarad lažnih obećanja o velikoj istini, dalo se i naslutiti. No, monstruozne, mračne tajne tek su počele da isplivavaju.

Film An Awfully Big Adventure prikazuje život jednog liverpulskog pozorišta nekoliko godina nakon Drugog svetskog rata. U potpuno devastiranom, siromašnom okruženju, kada se čini da je umetnost jedina nada i uteha, cvetaju seksizam i mizoginija, o sujetama da ne govorimo. Vlada zakon jačeg, a svako nov, mlad i naivan posmatra se samo kao plen. Film takvu priču donosi putem jedne lične tragedije, a atmosfera, nažalost, ostaje univerzalna.

Serije

Giri/Haji (mini serija, 2020)

Sigurno jedna od najboljih serija protekle 2020. godine, Giri/Haji je sjajno snimljena, montirana, obogaćena animiranim scenama koje se pojavljuju u pravim trenucima. Epizode često podsećaju i na ono što radi Kar-Wai Wong, pa pojedine scene izgledaju kao mala umetnička dela.

U seriji se sve prepliće, na relaciji Tokio – London, ali epizode retko padaju, te su savršene čak i kad seto dogodi. Pažnja gledaoca ne popušta, i to ne zbog jeftinih uzbuđenja, već zbog odlično izgrađenih junaka koji su motivisani taman kako treba.

U ponudi trenutno nema ničega što liči na Giri/Haji, seriju koja donosi kompletno zadovoljstvo gledanja, zaključno sa plesnom scenom pri samom kraju, koja u mešavinu svega unosi elemente mjuzikla, a sve je upakovano tako da se i ples na krovu zgrade uklapa u scenario kao najprirodnija stvar na svetu.

Pretend It's a City (mini dokumentarna serija, 2021)

Sjajna i duhovita Fran Lebowitz uz pomoć Martina Scorsesea uspeva da nam približi Njujork, te nam ispriča priču koja traje čitavih pedeset godina.

U seriji će uživati svi oni koji vole Lebowitz, ali i oni koji čeznu za Njujorkom. Kroz razgovor koji se kreće, između stand up komedije i kafane, odlično je prikazana evolucija grada, pa serija može da se posmatra i kao neka vrsta istorijskog dokumenta koji je dobro začinjen humorom. Scorsese u šest epizoda šalje još jedno ljubavno pismo gradu koji ga okupira od početka karijere.

The Great (prva sezona, 2020)

Brojne su ekranizacije života i vladavine ruske carice Katarine Velike, no ona poslednja – komična, satirična, parodična – pokazala se kao najuspelija. Možda zato što, za razliku od one u kojoj je glavnu ulogu imala Helen Mirren, sebe i istorijske okolnosti ne doživljava previše ozbiljno. Gledaoci su već na samom početku upozoreni da je reč tek o povremeno istinitoj priči, te joj se bez ikakvog predznanja i predubeđenja mogu prepustiti. S druge strane, serija ni ne pravi veliki otklon od istorijskih činjenica, niti ih značajno menja. Promene su nastale tamo gde je to dramski opravdano i neophodno, s ciljem da se stvori što verodostojni svet samog dela, sa sopstvenom unutrašnjom logikom i zakonitostima, koji će pak sjajno korespondirati sa stvarnošću u kojoj živimo.

Elle Fanning je fenomenalna u glavnoj ulozi, a nimalo ne zaostaje ni Nicholas Hoult u ulozi Katarininog nesposobnog i nesnosnog muža, koji ipak nekako uspeva da nam priraste za srce, uprkos tome što je katastrofalan vladalac, okrutan, nepromišljen, nedorastao,niti odrastao. Takva detinjasta carska kreatura okružena je svitom koja pokušava da se izbori za ličnu korist i ciljeve, dok neki čak danonoćno rade i za dobrobit zemlje. U svakom slučaju, serija za koju bismo na osnovu sinopsisa mogli reći da se naših života nimalo ne tiče, ispostaviće se kao ona koja savršeno opisuje realnost, gde god se nalazili.

Trapped - Ófærð  (dve sezone, 2015 – 2019)

Trapped je jedna od najpopularnijih islandskih serija koja ni najmanje ne koketira sa onom hipi-hipsterskom, turistički privlačnom estetikom Islanda. Naprotiv. Za početak, radnja se ne odvija u glavnom gradu. Rejkjavik se kao „scenografija“ pojavljuje tek u nekoliko scena, dok se sve bitno dešava na severu, u turobnom, zavejanom gradiću.

Kako zakoni logike nalažu, u takvoj sredini broj problematičnih stanovnika po kvadratnom kilometru viši je nego igde, a naše TV prijatelje iz zemlje nedostižnog standarda muči sve isto što i nas – korupcija, demagogija, nestručnost, ksenofobija, rasizam, nacionalizam... Kad tome dodamo sneg i temperaturu ispod nule, što je trenutno i naša realnost, boljeg TV programa za ove nemirno ušuškane dane – nema. Tim pre što Trapped ništa ne ublažava za internacionalne gledaoce – hladno je, surovo, mračno, sporo. I istovremeno jezivo i neverovatno privlačno. Protiv svih pošasti koje su snašle gradić na periferiji periferije boriće se mala policijska stanica od najviše petoro zaposlenih, na čelu sa Hinrikom i Andrijem.

Kako javlja IMDb, ove godine bismo mogli da očekujemo i treću sezonu. Datum još nije poznat, ali je i sama najava dovoljna za radost. Novu sezonu će producirati Netflix, pa se unapred radujemo i finansijsko-produkcijski pojačanom ledenom košmaru.

Knjige

Rafael Ćirbes „Naličje Madrida“

Sve što se dešava u Naličju Madrida dešava se 19. novembra 1975. godine, dan pre Frankove smrti. Svi slute da se nešto sprema, slute šta bi se moglo dogoditi, šta bi moglo da znači, i u skladu s tim pokušavaju da, rečeno njuejdž terminologijom, organizuju svoj život.

Roman prati sudbinu više likova koji su međusobno na ovaj ili onaj način povezani, dok je svaki od njih drugačiji. Od Frankovog obaveštajca - sitne duše i nasilnika koji se boji sutrašnjice, do domaćica koje se dosađuju, studenata koji protestuju, profesora koji pružaju otpor povlačenjem i onih koji se okreću umetnosti, Ćirbes kroz pojedinačne životne priče oslikava kako jedno vreme, tako i samo jedan specifičan trenutak, posle kojeg ništa nije bilo isto.

Osim nagoveštaja velikog događaja i slutnje posledica, ne pratimo nikakav period kroz prizmu ključnih istorijskih ličnosti. Od njih ostaju samo odjeci na radiju, u šapatu, pogledima, štampanim otiscima na novinskom papiru. Koliko god živeli u „zanimljiva vremena“, kojoj god klasi i profesiji pripadali, nešto što se zove „običan život“ odnosi prevagu.

Jukio Mišima „Patriotizam“

„Reiko se duboko poklonila, ali joj muž ništa nije odgovorio. I kada je već otpasao mač i počeo da skida kabanicu, Reiko je stala iza njega da mu pomogne. Kabanica je bila hladna i vlažna i beše izgubila miris konja koji se obično širio kada je bila izložena suncu. Učinila jojse neobično teška dok joj je ležala na ruci. Okačila ju je na vešalicu i, zavivši mač i opasač u rukave svoga kimona, ona sačeka da muž izuje čizme i uđe za njim u dnevnu sobu, prostoriju od šest đoa u prizemlju“.

Pesme

Travis – Nina's Song

„Ova pesma je kao topli zagrljaj u ovo čudno vreme u kojem živimo“, glasi jedan od komentara ispod ovog videa na You Tubeu. Neko drugi kaže da su pesme ovog škotskog benda poput knjige nečijeg života... Treći su opsednuti frontmenovim mačkom iz spota... Ukratko, svi Travis uopšte, kao i njihovu novu pesmu, povezuju s toplinom, ugodnošću, nečim poznatim i prisnim. A Nina's Song upravo takva i jeste.

New Order – Be a Rebel

Kako bismo ispoštovali današnji dan, poznatiji kao Blue Monday, najdepresivniji dan u godini koji se slavi svakog trećeg ponedeljka u januaru, nećemo pustiti istoimeni hit grupe New Order jer bi to bilo na prvu loptu, već biramo njihov novi singl Be a Rebel.

Podcast

Not Skinny But Not Fat - ep. Hilary AKA Hilaria w/ Lilliana Vazquez

Podcast Amande Hirsch zvani Not Skinny But Not Fat nije za svakoga. Prijaće vam samo ako volite tračeve, i to najpre iz sfere američkih reality programa. Međutim, ako ste pomno pratili aferu „Hilaria Baldwin“ (kao što dvoje članova naše redakcije jeste), ova epizoda će vam biti zaista interesantna. Nema veze sa realityjem, već sa činjenicom da je Hilaria, joga instruktorka i supruga Aleca Baldwina, za javnost isfabrikovala svoje poreklo i nasleđe. Ukratko, ona nije Hilaria poreklom iz Španije, već Hilary iz Bostona. Kako je lažirajući svoje poreklo dolazila do boljih poslovnih prilika, jašući podjednako i na latino i na španskom talasu uspeha, te zašto je to pogrešno, objašnjava Amandina gošća, TV voditeljka Lilliana Vazquez.

Poslušali epizodu ili ne, svakako istražite Hilarijin slučaj, urnebesan je. Naročito kad se u jednoj emisiji pravi da ne zna kako se na engleskom kaže krastavac. Majorka do Bostona!

Nostalgija

Nosferatu the Vampyre (1979)

Iako ne može do kraja da se svrsta među horor filmove, Nosferatu uliva jezu, a njegov junak je vremenom postao jedan od najpoznatijih filmskih vampira. U kosti se uvlače boje, zahvaljujući fotografiji koja je savršena, pa jeza ostaje i godinama nakon što se film poslednji put pogledao. Zemlja izgleda hladna i prljava, zelene boje skoro da nema, što ukazuje na nedostatak života. Junaci izgledaju kao utvare koje je život pojeo i pre nego što je vampir stigao do njih. Za kraj još i ovo: Klaus Kinski i Isabelle Adjani.

Germany Year Zero – Deutschland im Jahre Null (1948)

Junaci koji su preživeli rat borave u ruševinama razorenog Berlina. Dečak Edmund živi sa bolesnim ocem, sestrom i bratom, ali o njemu niko ne vodi računa – kriza je, vlada glad, nije vreme za detinjstvo.

Ovo je jedan od najvažnijih, ako ne i centralni film italijanskog neorealizma, poslednji u triologiji War Triology Roberta Rossellinija. Prati odrastanje u posleratnom Berlinu, a angažovani su naturščici koji su odradili odličan posao među pravim ruševinama.

Kratki film

Nimic (2019)

Svaki susret je neobičan ako je okruženje natprirodno. U ovom kratkom filmu ambijent je običan, budući da sve počinje u vozu. Dalji tok je ipak izvan svega poznatog i nameće pitanje: kako bismo druge ubedili u sopstveni identitet ako bi se pojavili dvojnici čija se sličnost sa nama ne zasniva na fizičkom izgledu, čak ni na polu, već na jeziku i ponavljanju onoga što smo izgovorili?

Dokumentarni film

Winter Nomads – Hiver nomade (2012)

Carole i Pasca su pastiri koji kroz Švajcarsku putuju sa tri magarca, četiri psa i osamsto ovaca. Zima je, oni spavaju u šatorima. Idu kroz polja i šume, ovce pasu, psi laju, magarci su stari. Odlična priča o modernim pastirima, koji i ne znaju da su moderni jer je za njih vreme stalo.

Horor

Hunter Hunter (2020)

Iako je reditelj Shawn Linden u jedan film pokušao da stavi sve – od vukova, do serijskog ubice – Hunter Hunter drži pažnju i otvara put ka modernom horor filmu.

Život u šumi donosi drugačije opasnosti nego život među ljudima, posebno kada se pojavi vuk natprirodnih razmera. Životinje su ipak manje opasne od ljudi, a nisu bezbedne ni serijske ubice.

Video igre

Cloud Climber: Igra za one koji vole apokalipsu i hodanje po oblacima

Cloud Climber je zanimljiv način da se potroši malo vremena, budući da se radi o simulatoru koji omogućava „šetnju po oblacima“, između tri masivne kule.

Najdragocenije je to što je igra ručno crtana, ili bar tako izgleda, te to što korisnicima nudi prostor za opuštanje, jer nema jurnjave za poenima i bežanja od neprijatelja. Dok istražuje oblake, igrač čuje naratora koji priča o tome kako su tornjevi sagrađeni i igraču objašnjava zašto se uopšte pentra po njima – na površini Zemlje više nema vode, pa igrač mora u oblake kako ne bi stradao od žeđi. Sa vodom su nestali i drugi građani, pa u okruženju nema nikoga, a dobro je poznato da je samoća prvi preduslova za sabiranje misli.

Ovo je lepa igra, prijatna uprkos apokalipsi, besplatna je i već može da se preuzme na Steamu.

*Kontrapreporuke

Pieces of a Woman (2020)

Mišljenja o ovom filmu su raznovrsna i svi se slažu da je Vanessa Kirby sjajna. To ipak nije dovoljno za odličan film, pa Pieces of a Woman ostaje prosečna priča, sa nekoliko dobrih scena, ali daleko većim brojem onih koje su najblaže rečeno trapave, pa od snažne priče prave praznu ljušturu u kojoj ostaju samo loše napisane replike.

Black Spot (dve sezone, 2017-2019)

Zamislite apsolutno sve zaplete i stavite ih u jednu seriju. E, to je Black Spot, samo sa još više smotanog haosa.

 

Oceni 5