Nasilje i diskriminacija
Pride 03 S

Photo: Marija Đoković/XXZ

U Srbiji nema mesta za drugačije

LGBTIQ+ građani i građanke suočavaju se sa izuzetno visokim nivoom nasilja i diskriminacije, a država i dalje ne ulaže dovoljno napora da se ovakvo stanje promeni, rezultati su Godišnjeg LGBTI+ istraživanja 2020. koje su sproveli Centar za istraživanje i razvoj društva IDEAS i Gej lezbejski info centar GLIC, koje je sprovedeno povodom 17. maja, Međunarodnog dana borbe protiv homofobije i transfobije.

Rezultati istraživanja upozoravaju da čak 77% ispitanih smatra da Republika Srbija ne vodi računa o položaju LGBTI+ građana i građanki. Tome u prilog govore činjenice da 82% ispitanika smatra da Srbija nije dobro mesto za život LGBTI osoba i da se tek 14% njih oseća slobodno da izrazi svoj identitet.

Kao i prethodnih godina, nasilje je na vrhu liste problema sa kojima se LGBTIQ+ osobe svakodnevno suočavaju. Čak 59% ispitanih navelo je da je u poslednjih godinu dana  bilo izloženo nekom obliku nasilja. Posebno zabrinjava podatak koji ukazuje na učestalost seksualnog nasilja što prijavljuje 14% ispitanih. Emocionalno nasilje je i dalje najučestaliji oblik nasilja nad LGBTI+ osobama i doživelo ga je 56% učesnika i učesnica u istraživanju. Kada je u pitanju fizičko nasilje, pokazuje se isti nivo izloženosti kao i u prethodnom ciklusu istraživanja 2018. godine, tj. ovaj oblik nasilja prijavilo je 8% ispitanih.

Fokus ovogodišnjeg istraživanja bio je i na sagledavanju položaja LGBTIQ+ osoba u oblasti rada i zapošljavanja. Rezultati pokazuju da 16% LGBTIQ+ radnika koji su tražili posao smatra da je u poslednjih godinu dana bilo diskriminisano, dok 24% smatra da je bilo diskriminisano na radu. Međutim, uznemirava podatak da čak 92% učesnika i učesnica u istraživanju smatra da postojeći mehanizmi ne mogu da im garantuju zaštitu, dok 53% smatra da poslodavci ne sankcionišu delotvorno diskriminaciju u radnom okruženju. Visok stepen nepoverenja LGBTI+ građana i građanki u državu i postojeće mehanizme zaštite od nasilja i diskriminacije, kao i nedovoljna informisanost ključni su faktori koji dovode do toga da LGBTI+ osobe nisu spremne da koriste raspoložive mehanizme zaštite.

Kao osnovne zahteve prema državi LGBTIQ+ građani i građanke izneli su unapređenje zakonodavnog okvira, a pre svega regulisanje istoplonih zajednica, unapređenje mehanizama zaštite od nasilja i diskriminacije, podizanju svesti opšte populacije o ravnopravnosti i unapređenje uloge obrazovanja u oblasti razvoja tolerancije i zaštite od diskriminacije LGBTI+ učenika.

Kako bi se unapredio položaj LGBTIQ+ građana neophodno je da državne institucije hitno preduzmu konkretne mere kojima bi demonstrirale veću posvećenost zaštiti ljudskih prava LGBTI+ osoba. Isto tako poslodavci treba kontinuirano da rade na unapređenju mehanizama zaštite  u radnom okruženju kako bi se ostvarila puna uključenost u tržište rada i obezbedilo pravo na dostojanstven rad.

Preuzmite istraživanje

Oceni 5