Kome zvone crkvena zvona: Kraljevska bajka bez kraljevstva
tron

Photo: followmyvote.com

U Srbiji nema prestolja, ali ima prestolonasljednika

Kako ostati indiferentna ujutro u 6.45, pri vanjskoj temperaturi od minus 12, ovoga ponedjeljka, 26. februara, kad, prevrćući, simpatičnija mi je ta narodska riječ od strane surfanje, po nekoliko informativnih portala, prva vijest koju želim pročitati ima naslov: Grčki derbi prekinut i prije početka. A derbi prvenstva trebali su igrati Panthessalonikios Athlitikos Omilos Konstantinoupoliton, grčki nogometni klub prve lige iz Soluna, osnovan 1926. godine i Olympiakos Syndesmos Filathlon Peiraios iz Pireja, osnovan samo godinu ranije, 1925. Navijači PAOK-a su nekim tvrdim predmetom pogodili trenera Olympiacosa sigurno i na vrijeme, odmah pri izlasku iz tunela.

Istovremeno je jučer, u danu odavno rezerviranom za nogomet, tako da one utakmice srijedom ili četvrtkom navečer ne doživljavam kao ozbiljne, u derbiju francuskog nogometnog prvenstva vodeći Paris Saint-Germain na svom Parku prinčeva uvjerljivo savladao Marseille s 3:0, ali je pobjedu zasjenila ozljeda najboljeg igrača PSG-a, Neymara. Brazilac, najskuplji nogometaš svijeta, baš je ozlijedio sebe ili se, nezgodno stao na vlastitu desnu nogu i ozlijedio gležanj. Manchester City zabio je, pak, Arsenalu tri komada golova, baš na Wembleyu i tako postao pobjednik ovosezonskog engleskog Liga kupa.

Jučer su zatvorene Zimske olimpijske igre u južnokorejskom Pjongčangu koje su u 16 dana okupile 2.900 sportaša iz 92 zemlje, u 102 sportske discipline iz 15 sportova, a 6 država je prvi put nastupilo na ovim, 23. Zimskim olimpijskim.

I onda se Solunci i Pirejanci potuku, u zemlji – kolijevki Olimpijskih igara. Desetljeća, pa čak i stoljeća danas su nevažna, ali su na Olimpu službeno uklesana imena prvih pobjednika u trčanju 776. godine prije nove ere. Historičari tvrde da su od tada igre održavane svake četiri godine kao nadmetanja grčkih gradova-država-polisa, a za vrijeme njihovog trajanja obustavljani su svi sukobi. U danima ovogodišnjih zimskih nadmetanja nijednom nisam čula da je itko spomenuo prekide ratnih sukoba u svijetu.

U Hrvatskoj se istovremeno ne događa ništa važno osim što je, eto, pao snijeg, ali je tuga velika baš zato što nema događaja zbog kojih bi zvonila sva crkvena zvona. Kneževi i banovi nisu upisani u nekakav svjetski registar kraljeva, pa ni njihovi potomci ne mogu biti prestolonasljednici bilo čega. I otuda zavist prema Srbijancima i Srbima koji štuju kraljevstvo svoje. Ako takav svjetski registar postoji, u njemu je upisan Filip Karađorđević, rođen 1982. godine, sin jugoslavenskog princa Aleksandra II Karađorđevića i unuk jugoslavenskog kralja Petra II Karađorđevića, a od lanjskog oktobra u njega je upisana i jedna beogradska djevojka, slikarica, školovana u Parizu, imena Danica, koja se tada udala za princa i postala princeza (voli li grašak ili ne to samo ona zna). Iako je mlada bila u visokom stupnju trudnoće pri razmjeni bračnih zavjeta i prstenja, to nije smetalo patrijarhu Irineju da ih lično on vjenča. I u Srbiji to proglasiše prvim srpskim kraljevskim vjenčanjem poslije skoro stoljeća, budući da su se na istom mjestu, u Sabornoj crkvi, 1922. godine vjenčali kralj Aleksandar i kraljica Marija. I tako novopečena, tome ni kriva ni dužna princeza, baš jučer, kad se dogodiše mnoge važne stvari u svijetu sporta, a potukoše se Grci međusobno, kao da su Hrvati i Srbi, donese na svijet dječačića Stefana, kažu, srpskog princa, muškog člana kraljevske obitelji rođenog na teritoriji Srbije prvi put poslije 90 godina.

Odvija se bajka u samoustoličenoj kraljevini Srbiji u koju mnogi žele vjerovati. Pa se raduju i blagosiljaju zvuk 49 zvona hrama Svetog Save na Vračaru, koja se prvi put oglasiše jučer prije podne, a u čast rođenja prestolonasljednika sa prestoljem u mašti, odnosno, u bajci. Blagoslov za oglašavanje zvona dao je opet sam patrijarh Irinej, možda sa vjerom u bajku o kraljevstvu nečijem, a ne samo božjem.

Ne oglasiše se zvona kad je prije skoro četiri godine tonuo Obrenovac u nezapamćenoj poplavi, nije bilo dovoljno kraljevskog glamura u događaju. A i događaj je bio stvaran, a ne bajka o kralju kome će žaba stvoriti kraljevstvo. Neka svi slični stvarni događaji, kao što su međusobna ubijanja u jednom ili između više naroda, kao što je nogometna tučnjava potomaka starih Grka, odu sa stvarnim ljudima u nepostojeći drugi svijet, nama je dovoljna kraljevska bajka.

Oceni 5