U zajednici je spas
Film
Encanto (2021)
Ima nečeg opijajućeg u Disney filmovima koji se prave po starim šablonima, uprkos tome što su nas ubedili da prinčevi postoje i tako nam uništili živote. Encanto se temelji na jednom takvom obrascu – nevolja prođe, dođe utopija, onda opet nastane problem koji glavna junakinja rešava, naravno uspešno.
Uprkos tome što ignoriše LGBTIQ+ zajednicu (i više od toga), Disney se trudi da likovi budu raznoliki, a to radi relativno uspešno. I to je lepo, ali uvek može i bolje. Tako i ovde imamo različite junake, a glavni nisu oni bele puti, što je i danas osvežavajuće.
Encanto je mjuzikl, a pesma Surface Pressure je deo najjače scene u celom filmu. Obradila ju je i sjajna Amanda Palmer, što mnogo govori. Peva o pritisku koji je danas jači nego ikada pre – ništa nije dovoljno, svi veruju da savršenstvo postoji, a one koji mu se približe uništava teret nemilosrdne anksioznosti.
Centar filma je upravo prevazilaženje trauma, a pažnja se obraća i na one nove koje se javljaju u procesu savladavanja starih. Poruka je donekle opšte mesto – nisu čarobne moći rešenje, već porodica i zajedništvo. I to je lepo, mada je možda vreme da se mlađim generacijama prenese još jedna poruka – u redu je i kad se ne uklapate, to ne znači da radite nešto loše.
Nebenan - Next Door (2021)
Kritičari nisu oduševljeni, ali to ne znači da film nije zanimljiv. Društvena satira nije lak posao, posebno kad se udara na privilegije najmoćnijih.
Daniel Brühl je odličan i dobro podvlači sve ono što uživaju slavne ličnosti. Ovde ima dvostruku ulogu – kao reditelj i kao glavni junak, a uspeo je da napravi glumca s izraženim narcisoidnim poremećajem, a da to ne bude previše. Konce će mu pomrsiti radoznali komšija, kojem špijunaža i spletke uopšte ne idu loše.
Cea mai fericită fată din lume – The Happiest Girl in the World (2009)
Delia je neprilagođena tinejdžerka iz ruralnog gradića u Rumuniji. Situacija u kojoj se našla podseća na Srbiju devedesetih godina prošlog veka – igrala je nagradnu igru i osvojila automobil, pa mora da se pojavi pred kamerama kao srećna dobitnica i reklama za sponzora.
Kad s porodicom stigne u Bukurešt, ispostavlja se da su stvari malo komplikovanije nego što se nadala – roditelji žele da nagradu iskoriste drugačije nego što je planirala. Sreća iz radosne okolnosti prelazi u nešto relativno – srećan si valjda kad si u redu s onim što imaš, iako želiš više, te ne očajavaš, već činiš koliko možeš da stigneš do željenog cilja. Ili tako nešto.
Serije
Somebody Somewhere (prva sezona, 2022)
Ako vam je potrebna komedija sa srcem i dušom, tu je Somebody Somewhere, topla priča o prijateljstvu, tugovanju, porodičnim odnosima, krizi srednjih godina, osećanjima... Radnja je smeštena u Manhattan, ali onaj u Kansasu, i okreće se oko njegovih (ne)običnih stanovnika, ljudi koji žive svoje male živote i pokušavaju da se snađu u svakodnevici, što nije nimalo lako.
Bridget Everett igra Samanthu, ženu u četrdesetim koja se nosi sa smrću rođene sestre, dok njihova druga sestra živi kao fina hrišćanka, radi, trudi se i potiskuje osećanja. Majka im je alkoholičarka, otac se pravi da ništa od toga ne vidi, a Sam u čitavom tom haosu slučajno nailazi na smisao – stiče gay prijatelja koji muči svoju muku, ali i organizuje muzičke večeri u crkvi, koje više liče na kabare ili klupske nastupe nego na propoved. Međutim, upravo tada crkva ispunjava svoju pravu svrhu – povezuje ljude i okuplja ih oko zajedničko dobra, sa željom da im svima bude bolje.
Ne otkriva Somebody Somewhere toplu vodu – zajednica nam je svima potrebna, a ključ njenog stvaranja je u suštinskoj povezanosti, što zahteva otvaranje, što pak iziskuje ranjivost, a što nas vodi do potiskivanja osećanja i bežanja od sebe kao ključnog problema. Pravimo pun krug i, baš kao što naslov sugeriše, takva priča tiče se svih nas, svi smo njeni junaci, bez obzira na to gde i kako živimo.
We Are Lady Parts (prva sezona, 2021)
Ovo se gleda u jednom dahu, i ne samo zato jer su epizode kratke.
Lady Parts je bend sastavljen od devojaka koje pokušavaju da izađu na kraj s muzičkim ukusima, ali i strogim pravilima vere. Sve je brzo, kratko i veoma duhovito, a glavne junakinje prosto plene. Bilo je krajnje vreme da neko ispriča ovakvu priču, bez preterivanja i prenemaganja, već u punk-rock duhu. Odlično!
The Principles of Pleasure (dokumentarna serija, 2022)
Ako seksualnog obrazovanja nema tamo gde bi trebalo da ga bude – u školama, potražite ga na platformi Netflix.
Edukativna i duhovita, ova serija nudi dovoljno da se na nju potroši vreme. Fokusira se na one kojima je kroz istoriju bilo zabranjeno da budu u kontaktu sa svojom seksualnošću, a bavi se i anatomijom, pa je prosto neverovatno koliko malo o telu (posebno ženskom) znamo u ovom 21. veku.
Knjige
B. A. Paris „The Therapist“
Pravo je čudo kako ova knjiga još nije pretočena u film ili TV seriju, ali dok se to ne desi, možemo da uživamo u audio ili papirnatoj verziji ovog trilera. Baš kako zakoni žanra i nalažu, pitanje ko je ubica je glavno, a tu je i obavezna luksuzna kuća u intrigantnom, a poluzatvorenom komšiluku, njegovi privlačni, ali na momente sumnjivi stanovnici koji kriju mnoge tajne, muškarci i žene s misterioznom prošlošću i upitnom budućnošću...
Svega toga ne bi bilo bez glavne junakinje Alice, koja saznaje da se u kući u koju se upravo uselila nedavno dogodilo brutalno ubistvo, što će je na bezbroj neobičnih načina podsećati na sopstvenu traumatičnu prošlost... Ona se daje u svojevrsnu potragu za ubicom, zbog čega će steći mnogo neprijatelja. Biseri se nižu baš kao i u svakom trileru, a mi verujemo da je i ova knjiga delimično bila inspiracija za satiričnu seriju The Woman in the House... U svakom slučaju, reč je o pravom „page turneru“ i ako ste ljubitelji takve literature, obavezno pročitajte ovaj roman.
Frank Moorhouse „Koka-kola kid“
Dušan Makavejev je po ovom romanu 1985. godine snimio istoimeni film, pa bi to trebalo da bude dovoljno da je dograbite što pre.
Muzika
James Bay – Give Me The Reason
Tvorac čuvenog hita Hold Back The River od pre nekoliko godina konačno ima novi album, a singl Give Me The Reason nagoveštava da će i naredni album biti upravo na tragu tog prvobitnog uspeha.
Sigrid – It Gets Dark
Norveška pop zvezda Sigrid sprema drugi album, a pesmom i spotom It Gets Dark ušla je u svoju svemirsku fazu, kao i mnogi muzičari dosad. Kosmos joj je inspiracija i metafora za uspone i padove, te životni put uopšte, a mi se rado upuštamo u ovu avanturu jer Sigrid nikad bolje nije zvučala.
Nostalgija
La cérémonie (1995)
Isabelle Huppert i Sandrine Bonnaire su odličan tandem, vrlo uverljive kao uvrnute, ranjene, okrenute zlu. Sreću se sasvim slučajno, a spaja ih mnogo toga, najviše želja za tuđom krvlju.
Dokumentarni film
Directed by Andrei Tarkovsky (1988)
Divan prozor u sjajnog Tarkovskog, ovaj film zalazi i u privatno i u filmsko, a zasniva se na snimcima koji su pravljeni iza kulisa. Ako vas zanima kako su nastajali kultni filmovi velikog reditelja, obavezno pogledajte Directed by Andrei Tarkovsky.
Kratki film
Three Cheers for the Whale (1972)
Čovek ubija, a to čini bez griže savesti jer veruje da je sve na svetu njegovo. Ovaj kratki film nas podseća na komplikovanu istoriju jednog odnosa, te na to kako se ljudski rod ponašao prema najvećim vodenim sisarima. Krvava priča.
Horor
The Witch (2015)
Neverovatno je da je već sedam godina prošlo otkad je izašao ovaj film, a kao da je bilo juče.
Odlična formula za strah – izolovana porodica, XVII vek, nova Amerika i velik, crni jarac. Napravljena ja za one koji vole takozvani slowburn horor, a jeza se uvlači polako, između redova.
Video igre
Dune: Spice Wars kao nova PC igra
Dune ima bogatu tradiciju kada su strategije u pitanju, a prve su nastale još 1992. godine. U međuvremenu je bilo i drugih, na primer Dune 2000, a sada se sprema Dune: Spice Wars.
Zaplet se vrti oko borbe za prevlast na planeti Arrakis, a u pitanju je igra u realnom vremenu. Takvi naslovi su često spori i traže puno strpljenja. Iza nove Dune igre stoji Shiro Games, koji stoji iza igre Northgard, pa bi i Spice Wars mogao da donese isto zadovoljstvo.
Igra stiže do kraja 2022. godine, tako da borbe za začin uskoro počinju.
Nešto između
Suspicion (mini-serija, 2022)
Iako je zamalo završila u *kontrapreporukama, ipak nije toliko loša kao pojedine koje su mogle da se nađu u tom odeljku. Sasvim sigurno nije ispunila naša očekivanja, ali je gledljiva i dobro funkcioniše u okvirima žanra. Uma Thurman nije briljirala, ali nije imala šta ni da igra (ili nam se samo tako čini jer liku svakako nije previše dala?), dok se izvedbe ostalih kreću od sjaja do očaja, kao što obično i biva.
Kako špijunski triler i zaslužuje, obrta je milion i napetost traje sve do samog kraja (i finalnog obrta), pa će vam osam epizoda ove serije brzo proći. Inače, snimljena je prema izraelskoj seriji False Flag, za koju mnogi tvrde da je bolja, a dok je mi ne pogledamo, verujte drugima na reč.
*Kontrapreporuke
Scream (2022)
Neke stvari bi trebalo da se završe na vreme, jer su u suprotnom kao nepoželjni gosti koji nikako da krenu svojoj kući.