Ukleti dvorac – iz pripovjetke „Pad kuće Ašera“
U dolini zelen-sveta
Uz anđela dobrih trud –
Dizao se dvorac – žud –
Zracči dvorac neboleta.
Vrhovnik mu Mis’o divna
Vladar-knez –
Serafimska sjajna grivna
Dvorac kao zlatovez.
II
Stegovi od zlata plave
Vijori im svetli baj –
Davne slave Prediskonski dobačaj.
A čuv svaki što doleta
Slatka leta
Niz bedeme zelen-sveta
Mirisima zanoveta.
III
Tanci im uz lira poj,
Putnici, na zanos svoj,
Kroz dva okna zračna slede
Gde duhova pleše roj –
Uz prezvučne redoslede –
Oko trona – slavoluk –
A na tronu, u porfiru,
U tog slavlja zvučnom piru
Vladar sedi – nebozvuk.
IV
Biser, rubin, svud se grle
Na kapiji dvorca-sna –
Kroz kapiju lete, hrle,
Slašću koja nema dna –
Sve odjeci, čiji glas
Neodolno peva Kneza –
Slavljem spreza, sviju veza.
Veleuma: znanje, spas.
V
Al‘ utvari, zle, prebrižne
Nasrnuše na taj kraj –
Ojadiše nepostižne –
Ne sviće im rumen sjaj –
Sva je ona slava drevna,
Sva je ona jarka cvast:
Tamna priča davnosnevna –
Prohujala mudrovlast.
VI
Pa kad putnik danas, gledne
Kroz dva okna krvav ruj,
Vidi senke nedosledne,
Uz razdešen svirke bruj –
Utvarna se tiska rulja,
Goroganske avet-kćeri,
Kroz kapiju mutno kulja
Kikotom se stravnim ceri.