Deset samoukih
Vivi 01 S

Photo: Vivian Maier

Umjetnice koje pamtimo

Lee Godie: Jela je čokoladu svaki dan, postala DIY modna ikona, živjela na ulici, prodavala svoje radove na stepenicama Art Institutea u Chicagu, vjerovala da je reinkarnacija francuskog impresionističkog umjetnika i odbijala je prodavati svoja platna ljudima koji joj nisu bili simpatični. Sanjala je o karijeri pjevačice, ali žrtvovala je glazbenu karijeru za dvoje muževa i četvero djece. Nakon raspada njezinih brakova i smrti dvoje djece, našla se na ulici i stvarala svoju umjetnost sa bilo čim što je mogla naći: žaluzinama, bojicama, kemijskim olovkama. Mnoga od njezinih djela predstavljaju zvijezde iz njezinog djetinjstva, kao na primjer Claru Bow i Joan Crawford.

Judith Scott: Život Judith Scott započeo je u ustanovi za mentalno zaostale osobe, ali do trenutka njezine smrti 2005. godine, njezine totemske skulpture prodavale su se za tisuće dolara i smještene su u stalni postav Muzeja suvremene umjetnosti. Rođena je gluha, nijema, te s Downovim sindromom. Njezina sestra blizanka Joyce postala je njezina zakonska skrbnica 80-ih, preselivši se u Kaliforniju kako bi Judith mogla dobiti obrazovanje koje joj je uskraćivano. Scottina strast za umjetnost rođena je dok je pohađala Creative Growth Art Center, nakon promatranja radionice o vlaknima gostujuće predavačice, umjetnice Sylvie Seventy.

Guo Fengyi: Djela samouke kineske umjetnice Guo Fengyi zazivaju “putovanje duhovnog i metafizičkog značaja, pripadajući starijoj generaciji čije prihvaćanje kineske narodne kulture pruža jedinstveno znanje o povijesti, mitovima i misterijima. Njezini radovi na papiru sastoje se od fino kontroliranih poteza kistom koji se stapaju sjajne slike”.

Karijeru je započela u tvornici gume, ali je bila prisiljena otići u mirovinu sa 39 godina, nakon borbe s teškim artritisom. Prakticiranje Qi Gonga pomoglo joj je  ublažiti njezine bolne simptome, i tada su započele vizije. Crtala ih je tintom. Neka njezina djela pružala su se i do 20 metara. Njezine šarene palete i nježne siluete bile su nevjerojatna pratnja sablasnim, fantastičnim bićima koja su nastanjivala njezin unutarnji svijet. Fengyi je surađivala s mnogim etabliranim umjetnicima kao što su feministička ikona Judy Chicago, ali u velikoj je mjeri bila nepoznata tijekom svog života.

Madge Gill: Britanska spiritualistica Madge Gill imala je težak početak života. Postala je siroče u 9. godini, te poslana na rad na farmi u Kanadi do kasnih tinejdžerskih godina, pretrpjela smrt nekoliko djece i gotovo umrla nakon bolesti, što ju je ostavilo slijepom na jedno oko. Tetka ju je upoznala sa spiritizmom, što ju je odvelo u karijeru medija. Gill je imala duha-vodiča po imenu 'Myrninnerest', kojega je kanalizirala u svojim crtežima. Ponekad je i potpisivala svoju umjetnost tim imenom. Da bi održala mir sa svojim duhovnim vodičem, Gill nije izlagala svoje radove, niti ih prodavala.

Helen Martins: Nakon propalog braka, Helen Martins je napustila pozornicu na kojoj je sa svojim mužem, dramaturgom, nastupala diljem Južne Afrike i preuzela brigu o svojim roditeljima sve do njihove smrti, odnosno sljedećih 17 godina. Budući da je u udaljenom selu u Karoo regiji bilo malo toga za raditi, Martins je bivala sve više izolirana i povučena. Mještani su ju smatrali čudnom, ali je njezin jedinstven dom i vrt privlačio znatiželjne. Tijekom tog vremena, Martins je transformirala svoje okruženje skulpturama od žice, lomljenog stakla i ogledala,  prizivajući "svjetlo" u prostor.

Pastir po imenu Koosa Malgas, koji je ostao njezin bliski pratilac ostatak  života, pomagao joj je stvoriti više od 300 cementnih i staklenih kipova. Pronalazila je svoju inspiraciju u Bibliji, raznim svjetskim filozofijama i spisima Sufi mistika Omara Hajjama i pjesnika Williama Blakea. Nakon njezina samoubojstva 1976. godine, kuća je pretvorena u muzej pod nazivom "Kuća Sova", jer su joj upravo one bile jedne od omiljenih životinja.

Janet Sobel: Na poticaj svog sina Saula počela je slikati u svojim srednjim godinama. Njezine slike iz 1940-ih, slikane tehnikom prskanja i kapanja,  prethode onima Jacksona Pollocka, a dobila je priznanje i  od mnogih velikana umjetničkog svijeta poput Peggy Guggenheim, Sidneya Janisa i Johna Deweya. Janis je izjavio da su “Sobeline slike ispunjene nesvjesnom nadrealističkom fantazijom”. Uključio ju je u izložbu apstraktnog slikarstva i nadrealizma u Americi koja je putovala diljem zemlje 1944. godine. “Jasno je da je Sobelina umjetnost nastala kao fascinantan, neočekivani most između povijesti umjetnosti samoukih i povijesti umjetnosti njihovih akademski obrazovanih kolega/ica koji su bili i lakše prihvaćeni od strane umjetničkog establishmenta”, navodi se u časopisu Raw Vision.

Mary T. Smith: Godine 1975., nakon umirovljenja, Smith je počela stvarati “ukrašeno” ili “odjeveno” dvorište, Afričko-Američki žanr koji ilustrira upornost afričkih likovnih tradicija u Novom svijetu. Smith je ogradila svoj ral zemlje s trakama izrezanima od valovitog metala, što je njezin sin namijenio za šupu, i ukrasila ogradu figurama i porukama. Mnoge od njezinih slika jasno predstavljaju afričke zaštitne figure, s prodornim očima, izazovnim gestama i porukama poput “Znam te. Evo me.” Drugi vrtni ukrasi koji sadrže kodirana afrička vjerovanja uključuju “pradjeda Čuvara”, drvenu skulpturu 'veću-od-života', ukrašenu bojom i brojnim vrhovima limenki i hubcapsima. Hubcaps se često prikazuju u afroameričkim dvorištima kao referenca na Kongo kozmogram, amblem koji predstavlja napredovanje duše kroz rođenje, život, smrt i ponovno rođenje.

Gertrude Morgan: Gertrude Morgan, rođena u Alabami, čula je poziv od Boga u svojoj 38. godini. Napustila je supruga i preselila se u New Orleans, gdje je osnovala sirotište s misionarima iz pokreta Holiness and Sanctified. Počela je slikati 1950. godine, nakon drugog nebeskog susreta. Prihvatila je bijeli ogrtač  i habit nakon što je čula glas kako joj govori da je Kristova nevjesta, te osnovala vlastito mjesto štovanja, poznato kao Misija Vječnog Evanđelja, koje je služilo kao umjetnički i glazbeni studio.

Njene slike uglavnom služe kao vizualni pamfleti kojima promiče svoje učenje, ali ikonografija na pronađenim materijalima (role toaletnog papira, sjenila za prozore, stiropor) dovoljno su zanimljivi sami po sebi. Prestala je slikati 1974. godine, nakon drugog razgovora s Bogom, ali je nastavila pisati poeziju i propovijedati evanđelje. Tvrdila je da je sve što je stvorila došlo od Boga, baš kao i niz drugih samoukih umjetnika/ca. Jednom je rekla: “On pomiče moju ruku. Mislite li da bih ikada znala kako napraviti ovakvu sliku sama?”

Mary Ann Willson: Poznatih detalja iz života akvarelistice Mary Ann Willson je malo, ali neke informacije proizlaze iz niza pisama u kojima se spominje. Sa svojom pratiteljicom, poznatom samo kao 'Miss Brundage', preselila se iz Connecticuta u ruralni Greene County u državi New York tijekom ranog 19. stoljeća. Brundage je obrađivala zemlju, dok je Willson slikala, obično s materijalima koje je mogla naći u  okolini, uključujući sok bobica, prašinu od opeke i biljne boje. Prodavala je svoje mitološke slike susjedima, promovirajući ih kao “rijetka i jedinstvena umjetnička djela”. Nakon Brundageine smrti, rečeno je da je Willson bila “neutješna” i nitko nije siguran što se dogodilo s njom. Njezina posljednja poznata slika nastala je 1825. godine.

Vivian Maier: Dokumentarac Finding Vivian Maier predstavio je publici dadilju koja je našla posthumnu slavu nakon što je lokalni povjesničar otkrio njezine fotografije koje dokumentiraju ljude i ulice Chicaga tijekom 1950-ih i 60-ih godina. Pronađeno je više od 100,000 negativa, a tajni život tiho progresivne Maier se raspleo. Maier je zadržala stotine kutija ispunjenih materijalima, uključujući novinske isječke i audio vrpce razgovora s ljudima koje je fotografirala.  Djeca o kojoj je skrbila opisala su ju kao “socijalistkinju, feministkinju, filmsku kritičarku i izravnu osobu”. Ista djeca kupila su joj stan pred kraj njezina život kada je postala beskućnica i borila se da spoji kraj s krajem.

*Tekst prenosimo sa portala VoxFeminae

Oceni 5