Review: Afghan Whigs - In Spades [Sub Pop, 2017]
Awigs 01 S

Photo: spin.com

Uvijek odlični, nikad aktualniji

Od svih novih rock poetika devedesetih, jedino ona Afghan Whigsa nije uspjela postati i prevratnička. Ono što su Jawbreaker napravili za bitnički, Radiohead za stadionski, Pavement za suhi, a My Bloody Valentine za bučni, Whigsi nekako ipak nisu postigli za macho rock. Vjerojatno jer se radi o opasno delikatnoj spici, gdje postanete odbojna karikatura ako se imalo okliznete. Ta ranjena životinja/virilan bravado komba sad je već skroz prozirna pick up taktika i teško ju je osvježiti.

Poput Stonesa trideset godina ranije, Whigsi su to napravili dodajući standardnoj blues (goth) drami žanr s najslojevitijim zavodničkim trikovima: r'n'b. I mimo nerijetkih brass aranžmana, bas linije i melodije su im mutirani Motown, horizontalno shvaćanje refrena i bridgea i njihovo poistovjećivanje im daje Phily soul strukturu, a logika fraziranja Grega Dullija zapravo je Princeova: od šapta do vriska u razgovornom tempu. Na to dodate stihove o samomržnji, seksu i samomrzilačkom seksu, i teško da bih i zamislio bolji bend.

Greg Dulli je ipak ranjenija životinja i od Jaggera i od Princea, što ga je odvelo u mlake vode s Twilight Singers i Markom Laneganom. Nešto toga prisutno je i na In Spades. Album otvaraju i zatvaraju velike glacijalne geste kakve je Dulli nažalost dužan goth strani svog senzibiliteta egzorcirati puno prečesto. Na sreću, veliki dio ostatka albuma čini točno ona vrsta predatorskog groovea neprepisivog bilo kome drugom, s time da je Dulli rijedak tip kojem je smanjeni libido srednjih godina zapravo pomalo i trebao. Koliko god bile važne, njegove gole konfesije su razlog zašto je od svih klasičnih albuma Whigsa Gentleman jedini koji je isključivo na dobar način neugodan.

Relativno prigušena persona na In Spades gura u prvi plan rijetku kompozitorsku formu, a i nije da nema pikanterija, samo će vam trebati slušanje više da ih uberete. “So far inside you now I am your silhouette” lovi čar dulijevštine kolko i bilo koji stari stih.

Možda i jest prevratnička poetika uostalom. Isto kako pravi nasljednici Stonesa nisu zvučali kao Stonesi, tako i Dulli sada srodan duh prepoznaje u stvarima s Take Care i nostalgia/ultra koje obrađuje na koncertima. Ako je In Spades alt rnb album, jedan je od boljih ove godine.

Ukratko: Super!

*Tekst Leonarda Jurića prenosimo sa prijateljskog, glazbenog bloga Lake note, sa dozvolom uredništva

Oceni 5