Otrovne misli (3)
Smoka 01 S

Photo: blogspot.com

Uvijek se pridržavam pravila da ne pušim dok spavam

O MLADOSTI I STAROSTI 

Čovjek nikad ne dosegne onu vrtoglavu visinu mudrosti gdje ga se više ne može vući za nos.

Kad sam bio mlad, mogao sam se prisjetiti svega - dogodilo se to ili ne.

Čovjek koji je pesimist prije svoje četrdeset osme - zna previše; tko je optimist poslije te dobi - zna premalo.

Bore bi morale samo pokazivati gdje su bili osmijesi.

Prava ljepota više ovisi o ispravnom razmještaju crta lica, nego o njihovoj količini.

Još se nije pojavila inteligentna osoba u dobi od šezdeset godina koja bi pristala proživjeti život još jednom. Svoj ili nečiji tuđi. 

Život bi nam bio neizmjerno sretniji kad bismo se mogli roditi s osamdeset godina pa se približavati osamnaestoj.

Nije baš tako čudno što se mogu sjetiti tolikih stvari - čudno je što mi gotovo sve danas izgledaju drukčije.

Prirodan način (što nam omogućuju priroda i ljudski um) da otkrijemo neki zaboravljeni događaj jest da se iskoristi neki drugi zaboravljeni događaj koji će potaknuti uskrsnuće prvoga.

Što se događa kad dobijete pismo koje vas uzruja? Ako ste mladi, odgovorite smjesta i istoga trena pošaljete što ste napisali. Poslije četrdesete shvaćate da je pismo napisano u žaru emocija pogreška u devedeset devet slučajeva od sto.

Mladost je jedina vrijedna stvar dana ljudskoj vrsti.

Romantika je neizmjerno dragocjen dio našega života, ali romantika umire s mladošću. Poslije toga život je tegoba i, zapravo, patvorina.

Ne možemo doseći starost idući tuđim putem. Moje navike štite mene, ali vas bi možda uništile.

Kad ponovno čitam stara pisma, pitam se što me je moglo nagnati na toliki gnjev nizašto.

Ako poželite bezdušno i okrutno kazniti mladu osobu, tražite od nje da godinu dana vodi dnevnik.

Od kolijevke do groba čovjek ne čini baš ništa čemu prvi i najvažniji cilj nije samo jedan jedini: osigurati si mirnu savjest i duhovnu lagodu.

Dok smo mladi, tuđe mišljenje općenito procjenjujemo prema veličini i statusu osobe koja ga iznosi. Tek kasnije spoznamo koliko je to pravilo nepouzdano jer otkrijemo da nas katkad bolnije zapeče stršljenovo mišljenje nego carevo.

Kad se čovjek vrati da vidi kuću u kojoj je proveo djetinjstvo, ona uvijek izgleda manja. Ne postoji kuća tako velika kao ona u našem sjećanju i mašti.

Fotografija je najvažniji dokument i nema ništa tako poraznog kao kad za buduće naraštaje ostane na papiru zauvijek uhvaćen zapis glupava, budalasta smiješka.

Nema tužnijeg prizora od mladog pesimista. Osim starog optimista.

Koliko god godina netko imao, izgledat će nekoliko godina mlađi ako si u zapučak zatakne cvijet jarkih boja.

Sjećanje je osebujna i neobično ćudljiva pojava. Ono nema reda, nema sustava, nema poimanja vrijednosti i uvijek odbacuje zlato, a gomila smeće.

Što učiniti čovjeku koji je izmislio proslave godišnjica? Jednostavno ga ubiti, bilo bi preblago.

Godišnjice i nisu takvo zlo do neke mjere: recimo, dok vam djeca rastu, one su ukrasne zastavice uz cestu života što putovanje čine radosnim i na koje se osvrćete s ponosom. Ali malo-pomalo zbiva se nešto zagonetno: više ne vidite zastavice nego miljokaze što sad pokazuju gubitak, a ne više prednost. Od toga časa najbolje je godišnjice zaboraviti.

Dobro je poštivati pravila dok ste mladi, jer ćete tako sačuvati snagu za njihovo kršenje u starosti. 36

O ŽIVOTU I SMRTI

Što je ljudski život? Prva trećina je uživanje, a ostatak je sjećanje.

U prvoj polovici života čovjek je sposoban za uživanje, ali nema prave prilike - u drugoj polovici je u prilici, ali nema prave sposobnosti.

Svakome mogu pomoći kako da u životu postigne sve što želi. Jedini je problem što ne mogu naći nikoga tko zna što želi.

Proživimo život tako da na pogrebu za nama tuguje i pogrebnik. 

Ako se prisjetimo da smo svi pomalo ludi, zagonetke nestaju i život postaje razumljiv.

Kako to da se radujemo kad se netko rodi, a tugujemo kad umre? To je zato što se rađaju i umiru drugi, a ne mi.

Žive ljude bi trebalo žaliti, a mrtvima zavidjeti.

Svaki čovjek od rođenja posjeduje vrijednost veću od svih drugih - svoj zadnji dah.

Smrt je jedini besmrtnik koji sa svima postupa jednako. Svoju sućut, mir i utočište namijenila je svima, bez razlike: prljavima i čistima, bogatima i siromašnima, voljenima i nevoljenima.

 Među svim tegobama što ih čovjek mora podnijeti, možda je najteže biti napušten od susjeda i ostati u prezrivoj osamljenosti. 

Snažan duh s jasnim ciljem može slabo tijelo učiniti jakim i takvim ga održati.

S vremenom Božanstvo je spoznalo da je smrt pogreška jer umrlome omogućava da u blaženom utočištu groba izbjegne svako daljnje mučenje. To Mu se nije činilo primjerenim i morao je naći način kako da mrtve muči onkraj groba... pa je izumjelo i proglasilo Pakao.

Svi kažu: "Kako je teško umrijeti" - čudna žalopojka iz usta ljudi koji su morali živjeti.

Govoriti o smrti mi je mrsko kad sam ja u pitanju, a nemam nikakvih smrtno ozbiljnih misli ni kad su drugi u pitanju.

Ne volim govoriti o zagrobnom životu jer imam prijatelje na objema stranama.

Nikad još nije bilo nezanimljiva života... I iza najdosadnije vanjštine skrivaju se drama, komedija i tragedija.

Što se mene tiče, nadam se da će me kremirati. Jednom sam to spomenuo svome župniku, a on mi je odgovorio tonom koji je smatrao upečatljivim: "Ja ne bih o tome brinuo da imam vaše izglede."

Izvješća o mojoj smrti uvelike su pretjerana. 

Jedna od zagonetki prirode jest da čovjek može podnijeti ovakav udarac iz vedra neba i živjeti dalje. Tome vidim samo jedno objašnjenje. Um je omamljen šokom i pipajući traži značenje te vijesti. Moć daje shvati u potpunosti, milosrdno nedostaje. (Na vijest o smrti svoje kćeri Susy Clemens)

Ne postoji ni najmanja vjerojatnost da je ijedan proživljeni život promašen - po skrovitom sudu osobe koja ga je živjela.

Zatvori vrata! Ne da ne uđe zima, nego da ne iziđe ugoda.

Koja zima! Da je termometar bio centimetar dulji, umro bih od hladnoće.

O ZDRAVLJU

Jedini način da sačuvate zdravlje jest da jedete što ne želite, pijete što ne volite i činite sve što radije ne biste.

Ima ljudi koji se dosljedno lišavaju svake jestive, pitke i dimne tvari koja je na iole lošem glasu. To je cijena koju plaćaju da ostanu zdravi. A zdravlje je sve što za nju dobiju. Ja to stvarno ne razumijem! To je kao da date sav imetak za kravu na umoru.

Knjige o zdravlju čitajte vrlo pozorno. Može vam se dogoditi da umrete zbog tiskarske pogreške.

Svi zubari vole pričati dok rade. To su naslijedili od svojih profesionalnih predaka - brijača. Zubar koji dobro priča - pod uvjetom da nije jako loš u drugom poslu - pravi je izbor.

Jesti je ljudski, a probavljati - božanski!

Tajna sreće u životu djelomično se skriva u tome da jedete sve što volite, a onda dopustite jelima da se u vama međusobno bore.

Tu ogromnu zagonetnu prazninu ljudi nazivaju spavanjem.

Zar ste tako kratkovidni da niste uvidjeli kako su zdrav razum i sreća nemoguća kombinacija?

Pogrešno je mišljenje da toplice ne mogu izliječiti nečije ružno ponašanje. Pogotovo ako se prostak tamo utopi.

Voda, ako se pije umjereno, ne može naškoditi nikome.

Prestati pušiti je stvarno lako! Pa, ja sam to učinio stotine puta!

Uvijek sam se pridržavao pravila da ne pušim dok spavam i da ne apstiniram dok sam budan.

Malo šale i zabave korisno je za zdravlje; one krijepe tijelo, održavaju ga ljudskim i sprečavaju da ne zahiri. 

Očitavanje lekcije nekome je poput tjelovježbe - to nadimanje grudnog koša je ljekarija, sredstvo za smirenje duha, način za uklanjanje potištenosti... sve to u jednom. 

Snijeg je vrlo lijep dok pada, ali njegova dražest iščezava odmah potom. Veličanstveni nepoetski kraj su bljuzgavica i hunjavica.

Neumjerena umjerenost u piću škodi ideji umjerenosti, dok joj umjerena umjerenost pomaže u borbi protiv neumjerene neumjerenosti.

Škotski viski uvijek pijem navečer da predusretnem moguću zubobolju. Mene, doduše, nikad nije bolio zub, ali što je još važnije, nema nikakvih nagovještaja da bi me mogao zaboljeti.

Dokazano mudrih ljudi ima samo dvije vrste: oni koji su počinili samoubojstvo i oni koji svoju moć rasuđivanja ubijaju alkoholom.

Glad je sluškinja genija. Glad je gospodar ponosa. 

Radije pijem mlijeko jer sam pristaša zabrane alkohola, ali u mlijeku ne tražim nadahnuće.

Katkada je i previše pića jedva dovoljno.

Ništa ne uljepšava pejzaž kao pržena jaja sa šunkom.

Što se prehrane tiče, bio sam uporan u tome da jedem stvari koje mi škode - sve dok one ili ja ne bismo nadjačali.

*Prevod Krsto A. Mažuranić

Oceni 5