Hajde da pričamo o fetišu (2)
Leather 01S

Photo: Pinterest

Užitak bijega od bremena svakodnevnog života

Ovoga puta sagovornik na temu BDSM-a bio je Mateo Čovčić, psiholog, vršnjački savjetnik pri Sarajevskom otvorenom centru, čovjek kojemu ništa ljudsko nije strano. Mateo je dosta vremena na studiju, a i nakon njega, posvetio izučavanju ljudskog seksualnog ponašanje te je zbog toga odličan i stručan sagovornik na ovu temu. S Mateom Čovčićem smo razgovarali o depatologizaciji fetiša u psihologiji, dobrobiti BDSM-a po mentalno zdravlje te načinima kako da se približimo i razgovaramo o ovoj temi.

Već na početku našega razgovora o ljudskom seksualnom ponašanju, kao i ljudskom ponašanju opće, Mateo ističe njegovu raznovrsnost i složenost. „Mislim da je ljudsku seksualnost i seksualno ponašanje nepotrebno klasificirati u jeftine sheme i klasifikacije. Jednostavnim ukucavanjem na internet riječ „kink“ ili „fetiš“ uvijek se pojavi definicija da je riječ o nekoj alternativnoj seksualnoj želji ili neuobičajenom seksualnom ponašanju ili o nekom čudnom postizanju intimnosti između seksualnih partnera,“ kaže Mateo.

Često je ljudska seksualnost u psihološkoj i psihijatrijskoj praksi bila patologizirana, smatrana devijantnom. Zanimljivo je kako na području fetiša psihologija nije uradila puno jer ne postoji mnogo istraživanja o fetišu, kinku i BDSM. Suvremene koncepcije alternativnih seksualnih ponašanja i dalje počivaju na nekim tradicionalnim postavkama koje gravitiraju oko heteroseksualnog snošaja i tu nastaje problem.

„Ideja patologizacije seksa i ljudske seksualnosti, pa tako i neuobičajenih seksualnih praksi, poput fetiša i kinka, se dešava kada se prvi put piše o seksu. To se veže za Ebinga, Ellisa i Freuda. Oni kreću iz heterocentričnog stajališta, noseći bolno naslijeđe ranijih filozofija kako je seks isključivo genitalan, prokreativan, a sve ostalo je fiksacija. Prema njihovim riječima, u krajnjoj pozadini se nalazi neka trauma i sve ide s tom isključivo psihoanalitičkom pretpostavkom. Današnja suvremena psihologija se pokušava odbraniti od rane frojdovske misli, no kada danas pročitamo definiciju fetišizma prema najnovijem izdanju DSM-a, ona se i dalje drži na ranim Freudovim pretpostavkama kako je fetiš postizanje seksualnog zadovoljstva korištenjem neseksualnih predmeta. Jedna stvar se promijenila u DSM: osoba može imati fetiš i uključivati ga u svakodnevne seksualne aktivnosti, međutim ako je objekat fetiša jedini način postizanja seksualnog uzbuđenja, shodno i užitka, te pri tome izaziva osobnu patnju i narušava svakodnevno funkcioniranje, onda je to fetišistički poremećaj,“ ističe moj sagovornik.

Mateo objašnjava kako su dostupna istraživanja provedena na skupini BDSM praktičara/ki i kontrolne skupine koja nije nikad sudjelovala u BDSM sceni pokazala veoma interesantne rezultate u korist BDSM-a. „Zanimljivo je što osobe koje prakticiraju BDSM postižu bolje rezultate na svim mjerama mentalnog zdravlja, odnosno postižu niže razine anksioznosti, depresivnosti, PTSP-a, opsesivno-kompulzivnog poremećaja u odnosu na kontrolnu skupinu koja prakticira neki tipični, vanilla seks,“ govori ovaj psiholog.

Mateo je za jedno svoje istraživanje proveo mnogo vremena istražujući široko polje seksualnog zadovoljstva i generalno je uočio da osobe koje prakticiraju BDSM imaju bolje mentalno zdravlje, a u pozadini BDSM-a i drugih fetiša ne postoji nikakva psihopatologija. Mateo na tragu toga dodaje: „Kada osoba ima priliku da izrazi vlastite seksualne potrebe, želje i misli, kada naiđe na odgovarajuću podršku od svog/svoje seksualnog partnera/ice onda postiže visoko seksualno zadovoljstvo, a seksualno zadovoljstvo je povezano s općenitim zadovoljstvom u životu, povezano je s fizičkim zdravlje, te s mentalnim zdravljem.“

Fetiš, kink i BDSM predstavljaju problem kada je to jedini način postizanja seksualnog užitka. Ono što je zanimljivo i što možemo naučiti od BDSM-a jeste da seksu upravo najetičnije pristupaju osobe koje praktikuju BDSM. Njihova aktivnost i sudjelovanje u BDSM scenama počiva na pravilima uzajamnosti, zdravlja i sigurnosti. Ta tri principa su glavna u jednom zdravom odnosu.

Osvrnuvši se na romantično iskustva BDSM praktičara i praktičarki, Mateo objašnjava: „Nekako kad spominjemo seks, važno je da se i ljubav ubaci u tu cijelu priču, ali ne moraju nužno ići jedno s drugim. Od BDSM osoba možemo naučiti koliko je važno da komuniciramo o seksu, ne na način da kažemo: Hej, ja sam seksualna osoba i želim te u krevetu., to svako može uraditi, nego da sirovo, iskreno i ranjivo kažemo: Ja želim to i to, želim biti vezan/a ili barem želim probati da budem vezan/a, da predam svu kontrolu tebi zato što ti vjerujem, jer imam pouzdanje da to nećeš iskoristiti isključivo za svoje zadovoljstvo, nego da ćeš postizanjem svog zadovoljstva ti voditi brigu o meni. Taj trenutak BDSM scena, trenutak igre, je prelijep. Često kada pričamo o kinku, fetišu i BDSM-u, ne vidimo što slijedi nakon. Ne vidimo koliko je bitan taj aftercare, odnosno njegovanje nakon bičevanja, vezivanja ili pljuvanja, da bi se provjerilo šta je bilo uredu i što nije bilo uredu. BDSM jeste seksualno umijeće koje ne mora imati nužno veze s orgazmom, nego s proživljavanjem naših seksualnih i rodnih identiteta, naših ranih iskustva.“

Sagovornik se osvrnuo na teoriju Baumeistera, psihologa koji kaže da biramo intenzivna ponašanja, u koje se može svrstati i BDSM, samo kako bi na trenutak pobjegli od našeg selfa-a. „To ne znači da bježimo od samih sebe, mi ustvari bježimo od bremena bivanja nas samih. Od trenutka kada ustanemo moramo oprati zube, istuširati se, spremiti na posao i doći na vrijeme, naravno, kroz sve te aktivnosti moramo se ponašati kao zrele, odgovorne ličnosti, mada se ne osjećamo uvijek najbolje s tim. Tu nekima upravo pomaže BDSM i urananje u stanja flow-a, kao što će nekome drugome pomoći samo čaša vina,“ pojašnjava Mateo.

Postoje načini kako bi romantični i seksualni parovi održali visoku razinu seksualnog zadovoljstva, tako i u slučajevima kada bi se htjeli okušati u BDSM-u. „Iako se seks odvija tijelom, užitak se postiže našom psihologijom i u tome svemu imamo jedan alat koji nam pomaže, zove se jezik, komunikacija. Dva ljudska bića moraju pričati da bi spoznala sebe. Ovdje nastaje jedan kulturološki, historijski problem jer se smatra da je muškarac uvijek dominantan i preuzima odgovornost za seks, a žena je pasivna te samim time često se ulazi s pretpostavkom da je raspodjela seksualnih uloga gotova i da nema više mjesta za razvijanje, sofisticiraniji pristup seksu. Zahvaljujući queer ljudima koji svemu tome kažu: Ne, ne, ne! O stvarima se treba pričati. važno je naglasiti koliko je komunikacija bitna te kako treba biti sirova i iskrena. Puno ljudi ne priča o seksu jer je obavijen nekim stidom i bolnim naslijeđem prošlosti. Iako je neugodno, to iskustvo je fundamentalno svima nama. Nekada treba samo poduzeti malo inicijative, biti malo hrabriji/a, ranjiviji/a i da se otvorimo temama naših seksualnih fantazija, motiva i misli. Bitno je da ne preforsiramo ideju da svako od nas ima neku ludu seksualnu fantaziju, vrlo je važno da upoznamo sami sebe i svoje tijelo,“ govori Mateo.

„Na različite načine čovjek može doživjeti seksualni užitak i kod gotovo svakog čovjeka postoji neki dodatak, to mogu biti kink, fetiš ili BDSM koji vode ispunjavanju seksualne želje i zadovoljstva. Ljudska seksualnost je neizbježan, velik, raznovrstan i važan element ljudskog postojanja. Ako ona nije zadovoljena, najvjerojatnije možda da će i zadovoljstvo u drugim sferama biti smanjeno,“ zaključuje za kraj Mateo Čovčić.

*Prenosimo s portala lgbt.ba

Oceni 5