Val – Rival – Ri-Val

Jedno od ishodišnjih mjesta riječke omladinske subkulturne scene u doba njezinoga najmirišljavijeg cvata, krajem sedamdesetih i početkom osamdesetih godina prošlog stoljeća - nesumnjivo je bila redakcija omladinskog magazina Val. Na prvi pogled, danas može biti čudno da je nešto što se službeno zvalo "Glasilo Općinske konferencije Saveza socijalističke omladine Hrvatske Rijeka", čime se automatski zaziva kakav dosadni bilten koji izvještava o uplatama stranačkih članarina bilo vrelom ideja mladih Rijeke, no u to doba, bila je to oaza određenih idejnih i umjetničkih sloboda i teren za ispitivanje granica do kojih se u takvom društvu moglo ići.

Sasvim daleko od raskoši današnjih tinejdžerskih magazina za mlade, poput OK! ili Teena, Val je na dvadesetak stranica velikog formata u određenim razdobljima bio jednim od najutjecajnijih i najcitiranijih listova bivše Jugoslavije, a spoj političke konstruktivnosti i pop ležernosti pokazao se kao jedna od dobitnih kombinacija u tzv. omladinskom tisku, financiranom uglavnom od političkih struktura.

Protivno ugledu koji je magazin imao, redakcija je bila svedena na jednu jedinu prostoriju veličine tri sa tri metra na prvom katu Korza 2a (prije toga, od početaka 1975. do 1981. redakcija je dijelila prostor sa službom za osmrtnice u neboderu Novog lista), tako da su mnogi prijatelji i gosti, od riječkog zamjenika javnog tužitelja Đorđa Roganovića koji je potpisao nečasnu zabranu 268. broja u travnju 1989. do članova Bijelog dugmeta bili nemalo iznenađeni kad su shvatili da se magazin stvara u tako malenom prostoru.

Da, bio je to mali prostor, ali i velika pozornica u koju su svaki dan navraćali oni koji, zapravo, s novinarstvom nisu imali mnogo veze, od svih riječkih rockera do starih umirovljenih partizana, koji su željeli mlađem naraštaju prenijeti uspomene na Drugi svjetski rat. Redakcija je bila u pogonu gotovo 24 sata na dan, što i nije čudno, jer u društveno mrtvoj Rijeci, nakon 21 sat sve bilo zatvoreno, a do ponoći radio je tek klub Palach (tada Omladinski kulturni centar "Ivo Lola Ribar"). Svratiti na čašicu razgovora u redakciju, uz prigodno piće doneseno iz Prahe, na ondašnjem Beogradskom trgu (današnji Trg bana Jelačića) valjda jedinog kafića koji je radio cijelu noć, osim onih 'dežurnih' na autobusnom i željezničkom kolodvoru, bila je dnevna rutina mnogih.

Formalni izdavači Vala, rukovoditelji OK SSOH Rijeka, jednostavnije nazivani 'omladinci' često su se ljutili zbog toga, ali nikad nisu skrivali koliko im je drago zbog Valove uloge u tadašnjem društvu. Uostalom, kad je došlo do zabrane Vala i kad se kompletan režim ustremio na redakciju, izdavački savjet, sastavljen većinom od članova OK SSOH Rijeka, jednoglasno je podržao redakciju u nastojanjima da krči putove do istine.

No, članovima redakcije je dvotjedni ritam s dvomjesečnom ljetnom pauzom očito bio prespor, bez obzira na društvenu ulogu, pa su proširili aktivnosti - u Palachu je sukcesivno organizirano multimedijalno društveno događanje Val Gardena, u bivšem Kinu Viševica (danas salon poker automata kraj restorana Index) pokrenut je kinotečni program Kino Valens, a Val je krenuo u izbor missica, u akciji Val model, pa je tako prvi promovirao kasnijeg supermodela Lindu Ivančić, plesačicu Tine Turner Ivonu Brnelić, glumicu Natašu Dorčić i druge, a Tatjana Vojvodić, koja je bila na naslovnici zabranjenog 268. broja postala je kasnije Miss Teen Jugoslavije.

Val je, u to doba, zahvaljujući sretnim stjecajima okolnosti i spretnim pojedincima, bio mjestom gdje bi rodilo svako zrno inspiracije, a ideje su se jednostavno množile na dnevnoj bazi.

Jedna od njih bio je natječaj za najbolju kratku priču. Sredinom osamdesetih buknula je jugoslavenska književna scena, mladi su sve više pisali, a u književnim dosezima oprobali su se i mnogi novinari, objavivši svoje prve i jedine knjige. Kritika ih je kasnije nazvala Izgubljenom generacijom. Na Valov natječaj javilo se više stotina pojedinaca, no za mnoge vrsne radove nije bilo mjesta na stranicama dvotjednika s vrlo malim slovima, kako bi stalo što više materijala. Istovremeno, mladi riječki autori nisu imali velik prostor za objavljivanje, a prodor zagrebačkog Quoruma i stasavanje nove književne generacije u Zagrebu bio je velikim poticajem da se i u Rijeci napravi nešto slično.

Mladen Urem, bivši panker, pjevač i gitarist Istočnog izlaza (a i bivši glavni urednik Sušačke revije) bio je jedan od urednika kulturne rubrike u Valu i svim je silama želio dokumentirati tu književnu živost na riječkoj sceni. Tako je nastala kompilacijska knjiga "Riječki krug redom" u kojoj su radove imali četrnaestoro autora. Promjenjive kvalitete, ali s velikom svježinom, pjesme i proza u toj knjizi sasvim su uzburkali riječku književnu bonacu, koju bi tu i tamo zamreškalo izdavanje kojeg broja Dometa, zbirka priča na čakavštini ili natječaj za Nagradu grada Rijeke, a povremeno tek zapjenilo izdavanje kakve knjige Milorada Stojevića.

Nakon uspjeha knjige, Urem je izmislio termin "časopisno koncipirano izdanje" i tako je, sredinom osamdesetih, izašao nulti broj Rivala nazvan "Pogledom u riječ". Sastavljen od radova mladih riječkih autora ne samo na razini nove književne produkcije, već proširen radovima iz teorije književnosti nije, doduše, repetirao značaj knjige "Riječki krug redom", ali je fino pripremio teren za pokretanje pravoga književnog časopisa.

'Omladinci' nisu imali ništa protiv da se, po uzoru na spregu Polet-Quorum, i u Rijeci pokrene omladinski književni časopis i tako se krenuo u pripreme za pokretanje Rivala. Zanimljivo, do samog finiša, glavna opcija za ime časopisa bila je Torpedo (tako se kasnije, sredinom, devedesetih, nazvao splitski književni zbornik, izašao samo u dva broja), ali je tadašnji tajnik omladinske organizacije zaključio kako će ga previše ljudi povezivati s istoimenom propalom riječkom tvornicom.

Član Valove redakcije i književnik, dr. Dražen Cuculić bio je kum Rivala. Rekao je kako to ime implicira nekoliko razina. Prije svega, za razliku od nekoga standardnoga obrasca za imenovanje časopisa, Rival odražava potpuno drukčiji, mladalačkiji duh, potom, to ime naznačuje ambicije časopisa i na kraju, može se shvatiti i kao kratica za Riječki valovi, što opet izvire iz magazina Val, odakle se uglavnom regrutirala kompletna prva redakcija časopisa.

U prvom broju izašlom 1988., časopis je objavio najbolje redove prispjele na Valov natječaj za kratku priču, kao i vrlo aktualan separat o Stephenu Kingu, vodećem američkom piscu, istaknuvši tako i svoje komercijalne aspiracije, jer Rival nije imao namjeru biti utočištem za književne marginalce, nego časopis koji namjerava brzo jedriti pogonjen novim književnim vjetrovima.

Tako je i bilo, nakon Rivala, krenula je i Biblioteka Val svake godine objavivši po nekoliko naslova. Rival je trajao do ove (2001.) godine, promijenio je nekoliko izdavača, a sve zahvaljujući nemjerljivom upornošću i pregalaštvu Mladena Urema. "Dan velikih valova", nedavno objavljena antologija Rivalova naraštaja, drugi je pol knjige "Riječki krug redom", završni premaz iznimne književne produkcije.

Među autorima zastupljenima u "Danu velikih valova" su i neki riječki rockeri poput Damira Urbana ili Vave Simčića. Uostalom, kao i mnogi drugi, oni su bili česti posjetitelji redakcije Vala. Val je snažno podržavao riječku rock-scenu, naprestano je prativši i podržavavši, kao i nastojanja da se glazba tog doba i dokumentira.

Nažalost, mnogi dobri rock bandovi sagorjeli su u nastojanju da dođu do prve ploče. Svaki snimljeni album, stoga, bio je veliki uspjeh, što je iz današnje perspektive uistinu arhaično, jer za par tisuća maraka, danas svatko može snimiti kompakt-disk. U to doba je pomisao na neovisno izdavaštvo bio grijehom, tako da je kasetna djelatnost ljubljanskog ŠKUC-a promatrana gotovo kao atak na socijalističke diskografske tekovine.

Guru riječke rock-scene i bivši rock-kritičar Vala, a danas vlasnik Dallasa, vjerojatno najjače diskografske kuće na tlu bivše Jugoslavije, Goran Lisica Fox krajem osamdesetih djelovao je na relaciji Rijeka - Ljubljana, kao menadžer raznih bandova. Za svoju je djelatnost oformio agenciju (tad se nije moglo registrirati tvrtke) i nazvao je imenom uz koje se danas vežu Goran Bregović, Vlatko Stefanovski, Bajaga, Đorđe Balašević, Plavi orkestar, Gibonni, Let 3 i drugi najveći protagonisti ex-jugoslavenskih pop i rock scena - Dallas.

Istodobno, u Valu je stasala ekološka svijest, a potpisniku je pala na um ideja da bi se širenje takve svijesti umjesto raznih upozorenja o zagađivačima moglo mnogo efektnije napraviti glazbom. Foxu se ideja dopala, rekao je kako Dallas može pružiti u Ljubljani svu potrebnu logistiku za takvo što.

Razmišljajući o izvođaču, sazrijela je ideja o Band aidu. Prvotno skeptični riječki rockeri oduševili su se i ujedinili te zajednički krenuli na skladanje pjesme. Tako su članovi raznih bandova napisali hit "Učinimo nešto", a grupa Idejni nemiri napravila je pjesmu za B-stranu singla "Ne za N.E.".

Odlučeno je da maxi singl ne ide u prodaju, nego da se razdijeli po svim jugoslavenskim radijskim postajama, a cijelu je akciju financijama i strukturalnom podrškom zaokružilo još jedno omladinsko tijelo, ovoga puta ne na općinskoj, nego na regionalnoj razini. Snimanje je obavljeno u Ljubljani, a riječku pop i rock reprezentaciju pojačao je Pero Lovšin iz Pankrta kao specijalni gost.

Projekt je nazvan "Zvuk za zrak", a band je, zahvaljujući inicijativi iz Vala dobio ime Ri-Val. Bio je to prvi jugoslavenski Band aid i prvi projekt takve vrste.

Za pjesmu je kasnije snimljen spot, a prema glasovanju slušatelja, pjesma "Učinimo nešto" postala je hitom godine na Radio Rijeci. Ri-Val se skupio u nekoliko navrata kako bi promovirao pjesmu, a skupio se još dvaput (dakako, u različitim postavama), kako bi glazbom definirao određene ideje.

Početkom devedestih, Ri-Val je napravio antiratnu pjesmu "Go Home", jednu od ponajboljih u korpusu tzv. domoljubnih pjesama. Krajem devedesetih, Ri-Val se opet okupio kako bi dao podršku Rijeci da se oslobodi raznih društvenih nametnutih okova i istakne ono najbolje što ima u sebi. Treća pjesma Ri-Vala zove se "Ajmo, Rijeka", a sve tri objavljene su na CD singlu koji je izdao Dallas.

Trokut Val - Rival - Ri-Val simbolizira žestoko zapljuskivanje idejama grad na Rječini, a neke od tih ideja u modificiranom obliku, srećom, traju i danas. Ono što je sasvim sigurno jest da je taj trokut obilježio osamdesete u Rijeci.

* Tekst je 2001. godine objavljen u štampanom izdanju „Sušačke revije“ broj 36. Nakon sedamnaest godina, ovo je njegova internet premijera.