Gej ljubavna pisma kroz vekove (15)
Miche 01 S

Photo: Michelangelo, David, Galleria dell’Accademia, Florence, 1501-1504

Vaše je ime štit od smrti

Michelangelo (1475–1564) je često angažovao muške modele, i kada bi vajao figure ženskog tela, pa čak i za slavnu skulpturu Night, koja se nalazi u bazilici San Lorenzo u Firenci, a na kojoj je radio u periodu od 1526. do 1531. godine. Galerija nagih mladića deo je i Sistinske kapele, a poslednje restauracije učinile su da se mlada tela još bolje vide.

Njegovi prvi ljubavnici bili su model Gherardo Perini, koji je došao da radi za njega oko 1520, mladi asistent Febo di Poggio koji je stigao oko 1530, a kojeg je zvao „mali ucenjivač“ zbog toga što je stalno tražio novac, odeću, te druge poklone koji su za njega predstavljali potvrdu ljubavi. Michelangelo je 1520. počeo da se udvara i rimskom plemiću Tommasu Cavalieriju, te su mnoga dela nastala njemu u čast, uključujući i „Rape of Ganymede“.

Dok su njegovi savremenici Leonardo da Vinci, Sandro Botticelli, Benvenuto Cellini i Giovanni Antonio Bazzi (Il Sodoma) bili javno optuženi za sodomiju, Michelangelu se gledalo kroz prste, a, kako se pretpostavlja, zbog toga što se suzdržavao, i seksualnu energiju više trošio na svoje skulpture nego u pravom životu.

Michelangelo piše Tommasu Cavalieriju

(1. januar 1533)

Bez daljeg odlaganja, Messer Tomao, moj vrlo dragi gospodaru, pišem vašem gospodstvu, ne da bih odgovorio na pismo koje sam od vas primio, već da bih učinio prvi potez, kao što bih neki potok pregazio suvim stopalima. Ali sada kada sam napustio obalu, umesto malo vode koju sam očekivao otvorio se okean čiji talasi prete da me udave, pa se povlačim na suvo. Kada sam već tu pretvoriću srce u kamen i nastaviću dalje, te neću jedriti vašim beskrajnim genijem.

Zanemariću svoje inferiorne osobine, a u želji da zadovoljim vaš um, pa ću i svoju sadašnjost i svoju budućnost staviti u vašu službu, a žalostan što ne mogu da povratim prošlost kako bi mi više vremena ostalo za vas, jer sada sam star, i budućnost ne obećava mnogo. Nemam vam šta više reći. Čitajte srce a ne pismo, jer pero uzalud kaska za ljudskom voljom…

P.S. Bilo bi razumljivo da se imenuje sve ono što za mene predstavljate, ali me zdrav razum sprečava da to učinim u ovom pismu.

Michelangelo piše Tommasu Cavalieriju

(28. jul 1533)

Dragi moj gospodaru,

Da ne znam koliko sam vam detaljno izneo ogromnu ljubav koju prema vama osećam, ne bi me iznenadila nelagodnost iz vašeg poslednjeg pisma. Na osnovu onoga što mi je vaše gospodstvo napisalo mogao bih da zaključim da me isprobavate, ili raspaljujete još jači plamen, ako je to uopšte moguće. Tvrdim da bih u ovom trenutku mogao da zaboravim vaše ime lako kao što zaboravljam hranu od koje živim; ne, lakše bi mi bilo da zaboravim hranu koja okrepljuje moje telo, no vaše ime koje mi hrani i telo i dušu, te i jedno i drugo ispunjava takvom slašću, da se ne bojim ni smrti sve dok ga se sećam. Da i oči mogu da uživaju u toj slasti to bi me stavilo u blaženo stanje koje ne može ni da se zamisli.

Tommaso Cavalieri piše Michelangelu

(leto 1533)

Primio sam vaše pismo koje mi je još draže zato što ga nisam očekivao. Kažem da ga nisam očekivao jer verujem da sam nedostojan pažnje čoveka kao što ste vi.

Verujem da je ta ljubav koju mi nudite proizvod čoveka koji voli umetnost, te sve one koji umetnost prate, a među kojima sam i ja. Obećavam vam da ćete za to dobiti istu naklonost od mene, ako ne i veću, jer nikada nisam voleo muškarca više nego što volim vas, niti žudeo za prijateljstvom više nego što za vašim žudim.

Vaš najvoljeniji sluga

Thomao Cavalieri

Michelangelo piše Febu de Poggiu

(decembar 1533)

Febo,

Iako gajiš veliku mržnju prema meni, a ne znam zašto – pretpostavljam zbog velike ljubavi koju gajim prema tebi, ipak ne mogu a da ti ne napišem ovo pismo. Sutra odlazim iz Firence, putujem u Pizu, pa u Rim, a da se nikada više ne vratim. Nadam se da razumeš da ću dok god sam živ, gde god bio, ostati veran tvojoj ljubavi, više od bilo kojeg prijatelja kojeg imaš na ovom svetu.

Febo piše Michelangelu

(4. januar 1534)

Juče sam se vratio iz Pize, bio sam u poseti ocu. Čim sam stigao onaj vaš prijatelj uručio mi je pismo, koje me je vrlo obradovalo. Kasnije sam pročitao da verujete da sam ljut na vas, što nikada ne bih mogao jer na vas gledam kao na oca. Kada ste odlazili nisam mogao da vas posetim iako sam želeo da pričam sa vama. Sledećeg jutra sam došao do vaše kuće, ali ste već otišli.

Sada sam u Firenci. Rekli ste mi da sve što mi je potrebno mogu da tražim od vašeg prijatelja, pa mi je potreban novac za odeću i za put u Monte…

Vaš sin

Febo di Poggio

Oceni 5