Istraživanje: Šta su tjednici “Studio” i “Plavi vjesnik” pisali početkom šezdesetih (3)
Dmni 01 S

Među prvim 'električarima': Grupa Demoni, Čakovec

Photo: Lična arhiva

Važno je da su “električari” uzorni omladinci

Crveni koralji: EP Napuljska gitara  (1964) Prvi "električari" kod nas pojavili su se na gimnazijskim "čagama" uz regularne orkestre, poput onih Nikice Kalogjere, Zlatka Černjula i Stjepana Mihaljinca (63). Glazbenika je bilo samo 4 do 8, pa su tražili manje honorare, a uz to su i privlačili više mladih, te tako postupno potpuno istisnuli velike orkestre i "zabavnjake". Najpopularniji su svakako bili zagrebački sastavi "Crveni koralji" i "Bijele strijele". Osim njih, u Zagrebu su još svirali i "Delfini", "Mladi" ("The Mladis"), "Pauci" "Kristali", "Atomi", "Stalaktiti", "Usamljeni", "Jednostavni dečki", "Sanjalice", "Sigele" i mnogi drugi (64). Prvi "električari" počeli su se pojavljivati 1962. i 1963, a 1965. bili su tako raširena pojava da je već svaki kvart u Zagrebu imao "svoj bend". U Zagrebu se sviralo na "Šalati", kod "Tucmana", na "Ribnjaku" i u "Hrvatskom glazbenom zavodu" (popularnom "Glazbenjaku"). U "Studentskom centru" su se prije podne održavala natjecanja u sviranju električne gitare, tzv. "Gitarijade".

Dvije glavne "čage" u Zagrebu bile su "Studentski centar" zimi i igralište na Tuškancu ljeti, a sastav koji bi tamo svirao bio bi najprestižniji u Zagrebu (65). Rijeka i Split su kao velike luke bile izložene stalnom dolasku brodova i mornara koji su donosili nove američke i britanske ploče, pa je i tamo bilo mnogo VIS-ova. U Rijeci, kažu da ih je 1965. bilo čak 50 (!). Najpopularniji su bili "Uragani", "Riječani" i "Jadrani", a tu su još i "Sonori", "Sinovi mora", "Mladi", "Kristali", "Crne mačke", "Kosmosi", "Suveniri" i "Galeb", te "Adriatic" iz Opatije (66). Od splitskih električara, posebno bi valjalo istaknuti najpopularnije splitske "Delfine" i VIS "Batali" (67). I Osijek je 1965. obilovao "električarima" (preko 20-ak sastava!). Uz najpoznatije "Dinamite", tu su još bile i "Aurore", "Apaši", "Statue", "Vihori", "Elektroni", "Eliksiri", "Anakonde" i drugi (68).

Splitski adut: VIS Delfini"Električari" polako prodiru i u manje gradove, čak i na sela. Tako, primjerice, u Sinju djeluju VIS "Ritam" i VIS "Alkari", u Petrinji VIS "Radari", a VIS "Sateliti" u Vodincima kraj Vinkovaca (69). Počeci VIS-ova bili su popraćeni problemima i vrlo osebujnim dogodovštinama. Instrumenti, pojačala, zvučnici, kablovi, bili su izuzetno skupi i najčešće se teško nabavljali u zemlji (70). Upravo iz tog razloga, veliki broj glazbenika odvažio se na samostalnu proizvodnju pojačala (u Zagrebu popularno nazvanih "delanci") i gitara (71). Kako bi poboljšao "kućnu" proizvodnju gitara (72), časopis "ABC tehnike" je donio nacrt izrade električne gitare (73). Uz to, "električari" su imali poteškoća s prostorijom za uvježbavanje svog bučnog repertoara (74). Kompozicije koje su izvodili morali su "skidati" s ploča sami, jer se nisu notno tiskale, osim nekih rijetkih iznimaka koje su se mogle nabaviti u inozemstvu (75). Na probama su radili na koreografiji nastupa, što je također bio vrlo važan element uspješnosti sastava. Težilo se uniformiranju grupa, pa je trebalo nabaviti i (skupa) jednaka odijela (po uzoru na "Beatlese", "Kinkse" i dr.). Ovo posljednje bilo je povezano s novčanim problemima, pa su tako primjerice VIS "Mladi" od krojača naručili odijela i otputovali u inozemstvo, a da nisu platili šivanje (76).

Pobjednici natjecanja ponekad su bili izigrani lažnim obećanjima. Tako saznajemo da se "Crveni koralji" (77) žale što nisu primili TV-prijemnik kojeg su osvojili pobjedom na "Zagrebačkim ljetnim večerima" u natjecanju "električara" na Šalati (78). Međutim, upravo kao što su "električari" na popularnim plesnjacima istisnuli velike orkestre, krajem šezdesetih isto će učiniti i disc-jockeyi s "električarima". Naime, jedan duhovit i zabavan voditelj s torbom punom popularnih, najnovijih ploča, bio je jeftiniji od petorice i više živih svirača sa skupom tehnikom, a do plesača je stizao originalni zvuk njihovih ljubimaca.

Ansambl nastao na logorskoj vatri, uz pjesmu i gitaru: Tako 'Plavi vjesnik' opisuje Bijele strijeleO "električarima" je prvi počeo pisati "Plavi Vjesnik" (79), premda je časopis uglavnom bio posvećen stripu. U seriji blagonaklonih napisa, težište se stavlja na prikaz "električara" kao dobrih učenika i uzornih omladinaca. Prvi prikaz jednog VIS-a napisao je B. Trbović. Pisao je o vokalno-instrumentalnom sastavu "Kristali" (80). Napis donosi imena članova, lijepo opisuje dotadašnje uspjehe sastava i donosi jednu crno-bijelu fotografiju živog nastupa. Nakon nastupa na "Zagrebu 63" (81), u "Plavom Vjesniku" su predstavljene i "Bijele strijele" kao "ansambl (koji) je nastao na logorskoj vatri uz pjesmu i gitaru, nakon dnevnog rada na izgradnji nasipa kod Jakuševačkog mosta." I u ovom se članku navode imena svih članova grupe, a posebno se napominje da su "oni dobri učenici i dobri studenti" između 17 i 24 godine. Slijedeći je bio prikaz "Atoma" (82) za koje je isto, uz dosta faktografskih podataka, naglašeno da "marljivo uče i rade i ne sukobljavaju se s profesorima i roditeljima (uz muziku vole sport i literaturu), to obilno potpomažu školsku rukometnu reprezentaciju." Novinarka se divi njihovim gitarama koje su sami izradili i na kojima "ništa ne odaje da su majstori ovog puta bili sami omladinci". Jedan humorist je na šaljivoj "13. strani" "Studija" zapisao: "Bolje jedan električar nego pet 'električara' (udarača po električnim gitarama)" (83). Nekoliko tjedana poslije, isti je zapisao "Čupavci - tako se još zovu Beatlesi, čime je učinjena nepravda i nekim našim pjevačima" (84). Ove dosjetke ilustriraju stav prema novom vidu zabave mladih. Novinari bilježe pojavu "električarskih" sastava, ali ih dovode u vezu s adolescencijom i smatraju ga nekom prolaznom "ludošću", bez trajne vrijednosti.

Ipak, "Studio" je poklonio dosta prostora velikom završnom natjecanju vokalno-instrumentalnih sastava Jugoslavije, koje se održalo u organizaciji "Zagrebačkih ljetnih večeri" na Šalati 29.VI. 1964. Radi se o foto-reportaži koja prenosi dio atmosfere što su napravili mnogobrojni sastavi i oko 6.000 oduševljenih gledalaca. Gledatelji su se "više ponašali sportski nego muzički", a među njima bilo je malo onih koji su prevalili tridesetu godinu života. "Publiku je najvećim dijelom sačinjavala omladina onih godina u kojima treba dobro promisliti kako roditeljima objasniti kasni povratak kući, ali kad nastupaju ljubimci, tko da misli na kasne sate! Baklje, zvona, sirene, zviždaljke i trube... iznad svega pravo oduševljenje mladih. Istina, bilo je i nekih malih ispada, pretjerivanja, ali sve u svemu koncert ritma protekao je onako kako se i očekivalo." Posebno se naglašava da "uvozni ritam nije donio sa sobom i nepoželjne uvozne manire, pa se možemo nadati da će ovakvih priredaba za omladinu biti više". Autor reportaže priznaje da je organizacija koncerta bila primjerna, a sabiranje i prebrojavanje glasova obavljeno rekordnom brzinom. Na završnom natjecanju prvo i drugo mjesto publike pripalo je "Crvenim koraljima" i "Delfinima", dok je "Zlatnim dečacima" (iz Beograda) i "Uraganima" (iz Rijeke) kritika bila sklonija (85). "Crveni koralji" bili su tako pozdravljani da se voditelj Ljubo Jelčić namučio dok je uspio najaviti sljedeći sastav. Foto-reporter nije propustio kamerom zabilježiti niti natmureno lice Nikice Kalogjere (86).

U dva broja "Studija", prepucavaju se dva "električarska" sastava istog imena (87). Pritom, autor članka (88) nije nimalo sklon "električarima", koji "u želji da se barem po nečemu razlikuju, kad već to ne uspijevaju po načinu sviranja i izboru repertoara, (...) bojadišu svoje instrumente u svim nijansama spektra, odijevaju se u nazovi smokinge - zelene poput smaragda iii ljubičaste poput perunike s kričavo blještavim šljokicama koje se u modnom žargonu nazivaju 'filterima', te izmišljaju sva moguća i nemoguća imena. (...) U novije vrijeme, međutim, čini se da su se mladići umorili od prekapanja po bogatoj riznici našega jezika i usvojenih tuđica pa su nedostatak 'invencije' u traženju prikladnog imena riješili na najjednostavniji način: prisvajanjem imena jednog od već postojećih i afirmiranih ansambla. Time su 'u jedan mah ubili dvije muhe'- riješili su pitanje imena i plasmana" (89).

Zanimljivo je mišljenje čitateljice "Studija" iz Splita koja se buni protiv tv-emisije "Muzička porota" (90). "Muzika koju slušamo u ovoj emisiji ispod svake je kritike. Mislim da nam je dovoljno što svakog dana na radio-stanicama slušamo strani muzički ‘šund’. Zato se TV-gledalac upravo muči da ne zatvori televizor kad čuje ono: 'Je-je-je'." Ista se pita: "Kad imamo svoj vlastiti (pri čemu misli na 'jugofestivale' zabavne glazbe, op. I.D.) zašto onda da slušamo strani?" (91). Ovo pismo tiskano je u "Studiju" tik ispod top-lista (92) sedam zemalja na kojima dominiraju "je-je" pjevači protiv kojih se dotična čitateljica toliko buni (93).

"Studio" predstavlja splitske "Delfine" (94). O dečkima pišu krajnje pozitivno, naglašavaju da su dobri učenici, studenti i da pohađaju Srednju muzičku školu, a vokalist Željko se čak uz studij sam uzdržava radeći u tvornici cementa "Prvoborac" u Solinu. Najviše vijesti o "električarima" u "Studiju" donosio je Pero Zlatar u svojoj rubrici "Danas je petak". Posebno se bavio sastavom "Mladi" ili "The Mladis" (95) koji su dobili angažman u Zapadnom Berlinu (96) i počinili već spomenuti skandal s neplaćenim odijelima (97). Izuzetno je važna slijedeća obavijest P. Zlatara u kojoj kaže da su donedavno u Hrvatskom glazbenom zavodu na plesnim večerima svirali "električari" i, kako kaže, "dvorana je bila puna i prepuna, a do karte je bilo gotovo nemoguće doći ako se nije nabavila u pretprodaji" (98). Međutim, "'električare' su najurili iz Glazbenog zato što je dvorana nalikovala na poprište teške bitke, pa su čistači sutradan imali posla preko glave". Ponovno su umjesto "električara" unajmljeni klasični zabavni muzičari - orkestar Zlatka Černjula. "Sada na plesnom podiju ima mjesta napretek. Dođe jedva dvadeset-trideset plesača" i "sada čistači nemaju posla", ali, kako piše Zlatar, "sada ni blagajna nema para".

Sporni omot: Djevojka sa slike - tužila JugotonPod naslovom "Fotografija i moral" saznajemo da je jedna učenica zagrebačke škole za odgojitelje tužila "Jugoton" sudu i tražila 500.000 dinara odštete poradi nemoralne fotografije koju je "Jugoton" objavio na omotnici ploče "4M" i "Crvenih koralja". Naime, u to vrijeme plesova, skladateljica Marija Radić izmislila je novi jugoslavenski "parketni" ples na osnovi sedmoosminske ritmičke strukture makedonskih plesova i nazvala ga "makedo". "Varijete" je predstavio novi ples pred novinarima i foto-reporterima, a "Jugoton" je izdao novu ploču koristeći za omot tada snimljenu fotografiju za čije je objavljivanje fotograf dobio usmeni pristanak dotične ueenice. Međutim, kasnije se javila učenica s primjedbom da je njezina fotografija tiskana bez dopuštenja. Kako saznajemo, tužba je "izazvala veliko zanimanje javnosti" jer je "učenica bila kritizirana od strane školskog omladinskog komiteta za nanošenje štete ugledu njihove škole s motivacijom da je fotografija koja je štampana na omotnici - nemoralna!" (99). Budući se radi o osobi koja je maloljetna, za problem su se zainteresirali i "društveni faktori". Premda je učenica na sudu izgubila spor, slučaj nije završen, jer je ostalo otvoreno pitanje: "Zašto 'Varijete' angažira osobe mlađe od 18 godina?".

Pod pritiskom čitateljstva popustio je i N. Kalogjera. On je objavio pismo jednog čitatelja (100) koji traži da "Studio" u posebnoj rubrici predstavlja mlade "električarske" sastave, jer ima takvih sastava koji prerađuju narodnu i klasičnu glazbu u svoje ritmove. Kalogjera mu je odgovorio da je "istina da se muzika isključivo dijeli na dobru i lošu" i da će "pokušati o tom žanru stručnije pisati". Predstavljanje 'elektrieara' obećao je čim "Studio" počne izlaziti u novom, proširenom formatu (101). P. Zlatar izvještava o publicitetu našeg VIS "Mladih" u SR Njemačkoj: "'Berliner Morgenpost' objavljuje njihovu sliku na četiri stupca i kaže da su mladi Jugoslaveni dobro primljeni", a uspjeh je vjerojatno još veći jer su "pustili frizure do ramena", što im, kako kažu, "donosi stotinjak maraka više, jer to zahtijeva ugovor" (102). Već u slijedećem broju "Studija" u rubriku N. Kalogjere javljaju se simpatizeri vokalno-instrumentalnih sastava koji se ljute na radio i televiziju što u svoj program vrlo rijetko stavljaju VIS-ove. Imaju i prijedlog da se napravi TV-emisija u kojoj bi sudjelovalo deset najpopularnijih (anketom odabranih) VIS-ova. Kalogjera priznaje da se u posljednje vrijeme relativno malo čuju i vide VIS-ovci, ali i obožavatelji narodne, jazz i ozbiljne glazbe, zatim šansona, opera i dr. također traže svoje ljubimce. No, obećaje čitateljima da će s njihovim prijedlogom upoznati glazbene urednike (103).

Prizor sa Gitarijade u Beogradu 1965: Društvena briga za omladinu diljem SFRJ

U rubrici "Halo Studio" predstavljeni su zagrebački "Delfini" kao prvi kod nas koji su lansirali nekoliko "rhythm & blues" kompozicija. "Ovaj najnoviji 'krik' svjetske zabavne muzike lansirali su 'Rolling Stonesi'; melodije imaju ugođaj bluesa, s veoma izraženim ritmom, pa su neobično brzo osvojile plesne dvorane širom svijeta" (104). P. Zlatar obavještava čitateljstvo da su na posljednjem "Rock'n'roll festivalu" u "Star-Tanz-Klubu" sudjelovali i zagrebački električari "Mladi" koji su se najavili kao sastav "The Mladis". Ovo je prokomentirao: "Sve je all right, kako bismo rekli po naški" (105). Izgleda da je ova vijest izazvala cijelu poplavu pisama čitatelja, koji nisu mogli vjerovati da su Zagrepčani anglizirali svoje ime, tako da je u sljedećem broju "Studija", Zlatar morao objaviti plakat istog ansambla (106).

U istom broju, "Adresar 'Studija'" objavio je i njemačku adresu spornog "električarskog" sastava (107). "The Mladis" su očito dobili na popularnosti: čitatelji su pisali Zlataru da njegovu rubriku "više ni ne mogu zamisliti ako se, kako kažu, ne bi pojavila neka žarka na račun zagrebačkog električarskog sastava 'The Mladis'". Zato Zlatar piše da su "'The Mladis” od zagrebačlog hotela 'Esplanade-intercontinental' dobili ponudu za jednomjesečni angažman (...) uz samo jedan jedini uvjet: da i u Zagrebu sviraju u svojim predugim frizurama na kojima bi im i 'Beatlesi' iskreno pozavidjeli." Ali, uz ovu vijest potkrala se i jedna pogreška: uz tekst o zagrebačkim "električarima" "The Mladis", objavljena je slika, ni manje ni više, nego - "The Roling Stonesa"! (108). Krajem svibnja 1965., "električari" su opet završili na sudu. Ovaj put su popularne "Bijele strijele" tužile profesora iz Pakraca za klevetu. Naime, taj profesor angažirao je "Bijele strijele" kako bi podigle atmosferu na maturalnoj zabavi. Već na zabavi izbio je nesporazum oko dužine nastupa, a potom im nisu isplatili cijeli honorar. Napokon je uz ostatak honorara stiglo i jedno uvredljivo pismo adresirano na profesorovog rođaka (preko kojeg su "Strijele" angažirane), koje je ipak stiglo dečkima iz "Strijela". Pismo puno uvreda i kleveta na njihov račun rezultiralo je sudskom tužbom. Jer, kako kaže autor ćlanka, "mislio svijet o kvalitetama ansambla 'Bijele strijele' što mu drago, ipak ne treba ih nazivati lopovima". VIS-ovci su odnijeli još jednu pobjedu: "Strijele" su dobile parnicu i sud je kaznio profesora s 10.000 dinara globe, uvjetno na godinu dana (109). U slijedećim brojevima "Studio" objavljuje adrese stranih i domaćih VIS-ovaca (110). Potražnja čitateljstva za adresama VIS-ovaca i klubova obožavatelja domaćih i stranih sastava, te pojedinih pjevača i glumaca bio je toliki da je "Studio" prisiljen za takve sadržaje otvoriti posebnu rubriku (111). Ovo proširenje medijskog prostora značilo je još jednu pobjedu "električarske" glazbe. Nedugo potom, Zlatar je opet kritizirao "Mlade" (112), doduše ne otvoreno. Naime, u svojoj rubrici donio je vijest da američki folklorni sastav iz Pitsbourgha služenog naziva "The Tamburitzans" nastupa u našoj zemlji kao "Tamburica", dočim nagi državljani, zagrebački "električari" "Mladi" traže da ih u rodnom gradu reklamiraju kao "The Mladis".

VIS Uragani, Rijeka: Sve dobri učenici, naglašava tjednik 'Studio'

Iz "Studija" saznajemo kako su "električari" prihvaćeni i u Sinju. Tamo su djelovali VIS "Ritam" i VIS "Alkari". Ovi potonji imali su problema dok su se zvali "Pragovi" - gubili su popularnost u očima starijih. "Svi su u njima gledali grupu mladića koja se od nemila do nedraga u besposlici vuče od prozora do prozora ulicama Sinja". Ali, nakon što su promijenili ime u "Alkari", slijedeći vitešku tradiciju svoga kraja, zadobili su simpatije i starijih stanovnika Sinja (113). U članku pod naslovom "Jesen u Rijeci" (114), autor A. Krile je pokušao opisati kulturni život Rijeke jeseni 1965. Nakon pisanja o Domu kulture, gdje "plesovi i priredbe služe pojedinim mladićima za njihovo nekulturno iživljavanje", autor piše o kinematografima, kazalištima i riječkom radiju. Potom poimenice spominje i riječke "elektrieare". U razgovoru s članovima "Uragana", posebno se naglašava da nitko od njih nije izgubio ni jedan razred niti semestar na fakultetu. Većina ansambla "Riječani" redovito je polazila glazbenu školu, zbog publike njeguju stil engleskih sastava, ali obrađuju i stare narodne pjesme pa čak i ozbiljne autore poput Čajkovskog. Članovi sastava "Jadrani" još su ranije (115) za "Studio" rekli da je "sviranje 'električara' često nalik na nabijanje", dok oni sami pokušavaju svirati "pravu muziku, obrađenu u suvremenim ritmovima i na način blizak suvremenoj omladini". Kao kuriozitet u Rijeci, Krile navodi i nedavnu pojavu potpuno ženskog sastava "električarki" - "Sirena" (116), koje neki zlobnici nazivaju "Brodske sirene" (117). Opšti ton članka je pozitivan, a "električare" autor svrstava u riječki "raznolik zabavni i kulturni život", kojeg samo treba "bolje organizirati i razvijati" (118).

VIS Dinamiti, Osijek: Grupa je nastala u proljeće 1962. Godine, a originalnu postavu su uz Kiću Slabinca činili basista Alberto Krasnići, bubnjar Miroslav Šaranović, orguljaš Vladimir Lazić i solo gitarista Antun Nikolić Tuca. Šaranović je ubrzo prešao u sarajevske lndexe, a zamijenio ga je Ratko Divjak

Isti novinar "Studija", otišao je istražiti na koji se način zabavljaju Osiječani. Primijetio je da su se oblici zabave u Osijeku izmijenili: "Ciganske glazbe a s njom i temperamentnog mađarskog čardaša gotovo je sasvim nestalo. (...) Debele 'pevaljke' s defovima i neumorne, crnomanjaste violiniste zamijenili su džez-sastavi, pjevači zabavne i narodne muzike, te – ‘električari’.  Fizionomija slavonske metropole i u torn se pogledu znatno izmijenila. Vrijeme čini svoje" (119). Uskoro, "Studio" je izvijestio o prvom festivalu vokalno-instrumentalnih sastava koji se održao u dvorani Studentskog centra u Zagrebu, 4. i 5. studenog 1965. Izvješće su započeli isprikom "onim našim čitaocima koji ne mogu podnijeti ni muziku, ni fotografije vokalno-instrumentalnih ansambala (VIS-ovaca) i čije bi željeli "poštedjeti živce". Članak pisan u stilu "mladost-ludost", naglasio je dvije slučajne podudarnosti: ozbiljan razgovor o zagrebačkom humoru na "Studentskoj tribini" u vrijeme prvog dana festivala, te predavanje uvažene liječnice na Zdravstvenom narodnom sveučilištu pod naslovom "Što se zbiva s djetetom u pubertetu?" drugoga dana festivala. Ujedno su obavijestili čitatelje "Studija" "koji zbog bilo kakvih razloga nisu mogli prisustvovati još jednom našem festivalu (non-stop buke)" da su "stolice u dvorani ipak izdržale". Na kraju su spomenuli da su, zlu ne trebalo, ta dva dana u Zagrebu dežurale Klinika na Rebru i bolnica "Dra Kajfeša" (120).

(KRAJ)

63 Siniša Škarica, "Kad je rock'n'roll bio mlad", prilog kompakt disku "Bijele strijele: Izvorne snimke", Croatia Records HNZS, Zagreb 1994., str. 4.

64 B. Trbović: "Prvi pljesak za 'Kristale'", Plavi Vjesnik, br. 433., 10.1. 1963.; "U svijetu 'Atoma'", Plavi Vjesnik, br. 451., 16.V. 1963., str. 6.; "Eho...", Studio, br. 10., 5.-12.VII. 1964., str. 8.; "Na Je-je-je!", Studio, br. 14., 3.-9.VII. 1964., str. 24.-25.; "Ritam i blues", Studio, br. 58., 15.-21.V., str. 12. ; "Konkurencija se zove 'Šigele"', Studio, br. 59., 22.-28.V. 1965.; "Predstavljamo vam VIS-ove", Studio, br. 68., 11.-17.XII. 1965., str. 6.

65 Z. Juran u tv-emisiji "Koraci" (autora G. Bakovića, HRT 1996.), emitiranoj 13.VIII. 1996.

66 "Koliko ih ima?", "Studio", br. 55., 24.-30.IV. 1965., str. 10.

67 M. Profaca: "Split: Pozor! Visoka napetost", Studio, br. 8., 6.-13.111. 1965., str. 13. ; Studio, br. 88., 11.-17.XII. 1965., str. 18.

68 "Da li je Osijek veseo grad?", Studio, br. 82., str. 14.-15.

69 "Sa čitaocima razgovara Nikica Kalogjera", Studio, br. 65., 3.-9. VII. 1965, str. 16.; S. Mijić: “Viteški sastav", Studio, be. 72., 21.-27.VIII. 1965., str. 22.; A. Petračić: "'Radari' iz Petrinje", Studio, br. 75., 5.-11.IX. 1965., str. 20.

70 Prosječni "električarski" sastav trebao je za gitare 330.000, za bubnjeve 200.000, a za odijela još 200.000 dinara. "Studio", br. 11., 13.-20.VI. 1964., str. 24.)

71 "Delenec" je bilo malo pojačalo od 20-ak W, bez ugrađenog osigurača. (Z. Juran, isto.)

72 Prve električne gitare nastajale su dodavanjem "pick upa" običnoj, akustičnoj gitari. Međutim, iz vizuelnih razioga, uskoro se prešlo na proizvodnju električnih gitara iz punog drveta koje su vise sličile zapadnom uzoru. (Z. Juran, isto.)

73 Ovo saznajemo iz "Studija", br. 68., 24.-30,VII. 1965., str. 43. 74 B. Trbović: "Prvi pljesak za 'Kristale"', "Plavi Vjesnik", br. 433., lo. 1. 1963., str. 15. ; "Sa čitaocima razgovara N. Kalogjera", "Studio", br. 65., 3.-9.VII. 1965., str. 16.

75 "Sa ditaocima razgovara N. Kalogjera", "Studio", br. 60., 29.V.-4.VI. 1965., str. 16.

76 P. Zlatar: "Danas je petak", Studio, br. 37., 18.-24.XII 1964., str. 23.

77 P. Zlatar: "Danas je petak", Studio, br. 65., str. 23.

78 P. Zlatar: "Danas je petak", br. 65., str. 23.

79 "Studio" je počeo izlaziti tek travnja 1964. (op. ID)

80 B. Trbović: "Prvi pljesak za 'Kristale"', "Plavi Vjesnik", br. 433., 10.I. 1963., str. 15.

81 "Mladi na 'Zagrebu 63 - u rubrici "Kod nas - u svijetu", "Plavi Vjesnik", br. 435., 24. 1. 1963., str. 2.

82 D. Jadro: "U svijetu 'Atoma'" (podnaslov: "Marljivi omladinci - dobri muzičari"), "Plavi Vjesnik", br. 451., 6.V. 1963., str. 6.

83 P. Kanižaj: "Misli petkom", "Studio", br. 9., 29.V.-4.VI. 1964., str. 13.

84 "Enciklopedija 13. strane", "Studio", br. 14., 3.-9.VII. 1964., str. 13.

85 Dobili su nagradu žirija štampe (op. 1. D.).

86 "Na Je-je-je!" (snimio V. Duić), "Studio", br. 14., 3.-9.V11. 1964., str. 24.-25.

87 "Opasnih 220 volta", Studio, br. 32., 13.-19.X1. 1964., str. 17; "Opasnih 220 volta", Studio, br. 33., 20.-26.X1. 1964., str. 10.

88 Potpisano inicijalima R. G. (op. I. D.)

89 "Opasnih 220 volta", "Studio", br. 32., str. 17.

90 Bila je to emisija Studija Ljubljane. (op. I. D.)

91 "Čitalac TV-Kritičar" (pismo Sonje Morović iz Splita), "Studio", br. 44., 6.-12.11. 1965., str. 26.

92 "Što se najradije sluša?", "Studio", br. 44., 6,12.11. 1965., str. 26.

93 Ovo jedino isključuje Francusku i Japan na čijim su top-listama njihovi pjevači.

94 M. Profaca: "Split: Pozor! Visoka napetost!", "Studio", br. 48., 6.-13.111. 1965., str. 13.

95 "Danas je petak" - "Studio", br. 37., 18.-24.X11. 1964., str. 23. ; "Studio", br. 41., 16.-22.1. 1965., str. 23. ; "Studio", br. 57., 8.-14.V. 1965., str. 23. ; "Studio'', br. 59., 22.-28.V. 1964., str. 23. ; "Studio", br. 60., 29.V.-4.V1. 1965., str. 23. ; "Studio", br. 61., 5.-11.V1. 1964., str. 23. ; "Studio", br. 67., 17.-23.V11. 1965., str. 23.

96 Ondje su "Mladi" svirali čak punih šest mjeseci! (op. 1.D.)

97 P. Zlatar: "Danas je petak", Studio, br. 37., 18.-24.X11. 1964., str. 23. ; Studio, br. 41., 16.-22.1. 1965., str. 23.

98 P. Zlatar: "Danas je petak", "Studio", br. 42., 23.-29.1. 1965., str. 23.

99 "Fotografija i moral", "Studio", br. 46., 20.-26.11. 1966., str. 21.

100 Bio je to "električar" Davor Rocco, danas istaknuti kompozitor glazbe za animirane filmove i studijski glazbenik. (op. I.D.)

101 "Sa čitaocima razgovara Nikica Kalogjera", "Studio", br. 57., 8.-14. V. 1965., str. 17.

102 P. Zlatar: "Danas je petak", "Studio", br. 57., 8.-14.V. 1965., str. 23.

103 "Sa Eitaocima razgovara Nikica Kalogjera", "Studio", br. 58., 15.-21.V. 1965., str. 17.

104 "Ritam i blues", "Studio", br. 58., 15.-21.V. 1965., str. 12.

105 P. Zlatar: "Danas je petak", "Studio", br. 59., 22.-28.V. 1965., str. 23.

106 P. Zlatar: "Danas je petak", "Studio", br. 60., str. 23. 107 "The Mladis", 1 Berlin 62, Erdmannstr. 12, SR Njemačka ("Adresar", "Studio", br. 60., str. 42.)

108 P. Zlatar: "Danas je petak", "Studio", br. 61., 29.V.-5.VI. 1965., str. 23.

109 "'Strijele' tužile, 'Strijele' dobile", "Studio", br. 60., 29.V.- 4.VI. 1965., str. 16.

110 "Sa čitaocima razgovara Nikica Kalogjera", "Studio", br. 65., 3.-9.VII 1965., str. 16.

111 Rubrika se zvala "Studio uređuju čitaoci", a počela je izlaziti od broja 67., 17.-23.VII. 1965.

112 P. Zlatar: "Danas je petak", Studio, br. 67., 17.-23.VII. 1965., str. 23.

113 S. Mijić: "Viteški sastav", "Studio", br. 72., 21.-27.VIII. 1965., str. 22.

114 A. Krile: "Jesen u Rijeci", "Studio", br. 79, 9.-15.X. 1965., str. 12.-13.

115 "Koliko ih ima?", Studio, br. 55., 24.-301V. 1965., str. 10.

116 Prve "električarke" su ipak bile "Šigele", o čemu je pisalo u "Studiju", br. 59. (op. I.D.)

117 A. Krile, isto.

118 A. Krile, isto., str. 13.

119 A. Krile: "Da li je Osijek veseo grad?", "Studio", br. 82., 31.X.-5.XI. 1965., str, 14.

120 "Non stop Show", "Studio", br. 84., 13.-19.XI. 1965., str. 14.

* Istraživanje Ivana Dukića objavljeno je u zborniku “Radovi Zavoda za hrvatsku povijest Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Vol. 29 No. 1, 1996.”. Tekst prenosimo sa dozvolom glavnog urednika prof. dr. sc. Hrvoja Gračanina

Oceni 5